Ronjenje na olupini broda Michele sigurno je jedno od jednostavnijih i najmanje zahtjevnih, gotovo bez opasnosti za ronioce. Lokacija je idealna za početnike koji se još nisu iskušali u ronjenju na olupinama. Kristalno bistro more, nevjerojatan kolorit i bezbroj riba, sve to čini ovaj ambijent nestvarnim i prije bismo ga smjestili u neko tropsko more negoli u Jadran.
Olupina leži na pješčanom dnu na dubini od 6 metara. Pramac i pramčani jarbol jedini vire iznad površine, a samo krmeni dio nalazi se tik ispod površine.
Prije tridesetak godina „Michele“ je bio čitav, i s udaljenosti od nekoliko stotina metara izgledalo je kao da plovi, no godine izloženosti snazi mora i ćudima vremena i ubrzana korozija učinili su svoje. Nadgrađe se potpuno raspalo i srušilo i sada je krmeni dio posve ravan i na njemu kao da nikada nije bilo nadgrađa.
Glavna paluba broda također je većim dijelom propala, kao i glavni jarbol koji je srušen i sada leži okomito u odnosu na olupinu, naslonjen na njen desni bok.
Pramčani dio je još uvijek relativno čvrst i sa svojim vrhom pruža impozantnu sliku.
Trup broda je najbolje očuvan i na krmenom dijelu još se dobro vide okrugli prozori potpalublja. U potpalublje možemo ući s prednje strane iz smjera teretnog prostora. Posebno je zanimljiv prostor gornje palube gdje je dubina oko dva metra.
Tu sunčeva svjetlost igra svoju prekrasnu igru bojama, osvjetljavajući razna vitla i bitve na krmi koji su obrasli mnogobrojnim spužvama i algama.
Treba ipak spomenuti da iako je ronjenje na ovoj olupini jednostavno, ono ipak nije bez opasnosti. Svakako treba paziti da se ne zavlačimo preduboko u unutrašnjost krmenog dijela broda, kako ne bismo došli u opasnost da se neki dio olupine iznenada sruši i spriječi nam izlazak.
Inače, broj je čelične konstrukcije, dug 76 metara, širok je 10 metara a nosivosti 500 tona. 1973. Godine brod je kupila mala talijanska brodarska kompanija i slijedećih desetak godina brod je plovio Sredozemljem i Jadranom.
Nasukao se 11.06.1983. na plićinu kod otočića Lagnići, nedaleko Velikog rata, na samom sjevernom rtu Dugog otoka pod nerazjašnjenim okolnostima. Kako je brod u punoj brzini naletio na pješčanu uzvisinu gdje dubina mora ne prelazi 6 metara, njegov trup je po cijeloj dužini sjeo na plitko dno, tako da je njegovo odsukavanje bilo nemoguće.
Same okolnosti nasukavanja – plitko dno, spašena posada i gotovo neoštećen trup dale su naslutiti da je broj namjerno nasukan kako bi brodovlasnik izvukao novac od osiguranja. Brod je po iskrcaju tereta prepušten moru i neizvjesnoj sudbini.
Tekst iz knjige Blago Jadrana (Danijel Frka i Jasen Mesić)
Fotografije: Danijel Frka