Olujna bura koja je lani poharala Dalmaciju ponovno je podsjetila i jasno ukazala na značenje jedne stare izreke koja govori kako „brod vrijedi onoliko koliko mu vrijedi sidro“. Naravno, ovo se odnosi na kompletni sidreni sistem, a na stalnom vezu u lučici ili marini na sidrene blokove, lance, konope i bitve na koje su privezani. Infrastruktura marine je onakva kakva je, uglavnom predimenzionirana, a jedini elementi brodske opreme u ovom sistemu su bitva, mankul ili kaštanjola.
Sigurnost veza ne ovisi samo o pramčanim bitvama na koje su privezani sidreni konopi, nego i na krmene kojima je plovilo privezano za obale. Od više desetaka plovila kojima sam nakon ovog nevremena pregledavao oštećenja samo je jednome uzrok bio sidreni vez, a i ovdje je pukao sidreni konop, ne i kaštanjola. Premda je za očekivati kako je plovilo trebalo udarati i strugati o mul, možda čak i potonuti, na ovom su samo sretnim spletom okolnosti oštećenja bila minimalna.
Sve kaštajole koje su pukle, iskrivile se ili se iščupale bile su one krmene. Neke okomito postavljene na krmenom zrcalu su pucale ili se jednostavno iščupale iz trupa.
Druge su u odnosu na ugrađene zijevalice krivo orijentirane, pa im je cijelo opterećenje preseljeno na zijevalice koje za to nisu predviđene. Njenim pucanjem, ali i krivim načinom vezivanja konopa, kaštanjola se deformirala. Krivi način vezivanja razlog je zbog kojeg su pucale i neke sklopive kaštanjole. Dijelovi koji se uvlače u palubu i njihovi spojevi s krakovima znatno su slabiji od kaštanjole lijevane u jednom komadu.
Bitva (bita, bitun, bitucin) mora biti čvrsta, pouzdana i sigurna, pa se na drvenim brodicama ugrađuju u osnovnu konstrukciju plovila. Na pramcu je uglavnom dolje učvršćena za kobilicu, a gore za uzdužni nosač palube, dok su na krmi najčešće dvije, lijeva i desna, koje su dolje stisnute uz rebro, a gore priljubljene uz sponju.
Mogu biti pomaknute i uz razmu, a tada se postavljaju u paru i pričvršćuju za dva susjedna rebra. Nazivaju se mankul, a na njih se konop vezuje tako da se između vrhova mankula križa opisujući oblik broja osam i to ponovi nekoliko puta. Osim za privez, krmeni su mankuli brodicama s tradicionalnim jedrima u plovidbi služili kao najdalje odmaknuto hvatište za škote.
Privezni konopi na drvenim brodovima s visokom palubnom ogradom, linicom, provlače se kroz otvore, oka, vodilice u ogradi, ugrađene u visini bitve. Osim klasičnih, ovdje se često ugrađuju i horizontalne bitve, čvrsta drvena greda kojom su povezana dva susjedna rebra tako da joj vrhovi vire van rebara kako bi se oko krajeva mogao namatati konop. Takva bitva naziva se kaštanjola (kastanjola ili kljuna). Sve kasnije izvedenice ove bitve nazivaju se isto i najčešće imaju oblik spuštenog slova T, dakle, široko čvrsto postolje bitve s dva nasuprotna kraka oko kojih se konop namata.
Klasične bitve mogle su nositi veća opterećenja, pa su se drvene kaštanjole uglavnom koristile za konope kojima se manipulira jedrima ili za vezivanje opreme. Od kada se proizvode metalne, uglavnom od žilavih aluminijskih slitina, gotovo su u potpunosti zamijenile klasičnu bitvu, naročito na manjim brodicama i jahtama. Kod ugradnje nije ih potrebno povezivati s kobilicom ili rebrima, znatno su niže, a mogu se ugraditi uz razmu i tako minimalno smetaju po palubi. Slično se dogodilo i s nekadašnjim mankulom. Također se proizvode od metala kao dvije razmaknute i prema vani blago nakošene bitve pričvršćene za isto postolje.
Nije rijedak slučaj da se prilikom ugradnje kaštanjola ne povede dovoljno računa o njihovoj ukupnoj čvrstoći i to ne samo kod samogradnje, nego i kod nekih poznatijih brodograditelja. Šajbe ili manje podloške tek nešto šire od matice nisu dovoljne za takva opterećenja, već ta pojačanja moraju biti konkretna. On mora imati čvrstoću, pouzdanost i pružiti punu sigurnost kao i klasična bitva, prenijeti sva opterećenja s priveznih konopa na konstrukciju plovila, a ne samo na manju površinu za koju je pričvršćena.
Pravo značenje bitve, kaštanjole, mankula, pa i običnog anela pričvršćenog za trup brodice, dolazi do izražaja tek kod velikih opterećenja, veće izloženosti vjetru i valu, snažnog naslanjanja težeg plovila, jačih nevera, tegljenja u otežanim uvjetima ili ekstremnim uvjetima kakvi su bili sa spomenutom burom. Svi nedostaci ugradnje, ali i pogrešnog načina vezivanja, tek tada dolaze do izražaja. Snaga koju nosi bitva mora biti veća od konopa koji se na nju privezuje i ako nešto mora pucati onda su to konopi, a nikako bitva ili njeno postolje.
Smjer opterećenja kaštanjole mora biti okomit na njeno postolje, a ne na krakove oko kojih se konop vezuje. Iz tog razloga ugradnja kaštanjoli na krmenom zrcalu nije najsretnije rješenje, na što je ukazala i ova bura. Sve iščupane i većina slomljenih ili iskrivljenih upravo je tako bila postavljena. Ipak, na američkim ribarskim brodicama uglavnom ih ugrađuju okomito, međutim, s unutarnje strane, ali prije vezivanja konop prolazi kroz otvor na razmi. Ovako je najveće opterećenje nosi razma, a i kod vezivanja konop je okomito postavljen na postolje kaštanjole.
Naravno, veličina svih bitvi i kaštanjoli mora biti prilagođena konopu koji se na njih vezuje, a za privezne konope na manjim brodicama i veća, jer sidreni konopi u komercijalnim marinama uvijek su većeg promjera nego li je to manjoj brodici potrebno, pa bi bilo dobro da se takav može direktno vezati na kaštanjolu.
Iako su krakovi klasične kaštanjole minimalno podignuti iznad palube i to je dovoljno da nekakav konopi ili ribolovna oprema ponekad za njih zapnu. To se može izbjeći ugradnjom sklopivih kaštanjoli koje se kod korištenje otvore, a kada se konop s njih skine ponovno preklope ili spuste, gotovo u razinu palube. Naravno, kod odabira treba voditi računa o njihovoj nosivosti, a radi pokretnih elemenata i generalno slabijeg spoja tijela s krakovima, nepravilnim načinom vezivanja konopa mogu se lakše oštetiti ili slomiti.
Sklopive kaštanjole pokazale su se vrlo praktične za vezivanje bokobrana ili neke druge opreme po palubi, naročito na onim plovilima gdje ograde ili rukohvati nisu uvijek praktični za vezivanje bokobrana. Osim toga, kako se ugrađuje uz samu razmu, konop na kojem visi bokobran je dosta kraći, a time i radijus njegovog pomicanja.
Kaštanjole na gumenjacima, naročito manjima, nije praktična. Ručke na tubusima, pa čak ni one koje su dizajnirane tako da se na njih može vezati konop, to sigurno nisu. Ako se ugrađuju onda je to uglavnom na čvrstim plastičnim postoljima gazišta postavljenim iznad tubusa. Svi ostali na pramcu i krmenom zrcalu imaju ugrađene anele za privez. Neki vlasnici ih koriste tako da na stalnom vezu imaju točno odmjerene dužine konopa koji na krajevima imaju privezan ili upleten karabin. Ovo može biti dosta praktično, sve dok se karabin otvara i može otkačiti, ali i problematično kada u nekoj kritičnoj situaciji karabin zaglavi. Ukoliko se ovakav sistem koristi, tada je umjesto upletke bolje koristiti neki grop koji se po potrebi može lakše odvezati.
Na stalnom vezu vlasnici brodica na krajevima konopa kojima su vezani za obalu često rade upletke koje samo nataknu na bitve ili kaštanjole. Takve upletke rade i na konopu kolpomorta pa su im brodice uvijek jednako vezane. U nekom kritičnim situacijama i ovo može biti problem, a oštar nož možda i ne bude uvijek pri ruci. Indikativna je i činjenica da ribari koji gotovo svakodnevno isplovljavaju i vraćaju se na vez vrlo rijetko koriste ovaj način vezivanja.
Kod vezivanja konopa na bitvu ili kaštanjolu dobro je znati da opterećenje nose namotaji, a grop služi samo da se živi kraj ne izvlači ili odmotava. Vrzni grop (slika 1), ili kako se često naziva „dvi volte“, nabacuje se na bitvu uglavnom kod kratkotrajnog privremenog vezivanja ili tamo gdje vez nije izložen snažnom zatezanju konopa. Jako zategnutog ponekad ga može biti dosta teško odvezati.
Namatani privez može se odvezati i kada je konop jako zategnut. Vezuje se tako da se oko bitve namota nekoliko vojeva (slika 2), zatim na živom kraju formira poluvoj koji se provuče ispod priveznog konopa (slika 3) i prebaci preko bitve.
Na živom kraju ponovno se formira poluvoj, sada s druge strane povuče ispod konopa, ponovno prebaci preko bitve i konop zategne (slika 5). Kod odvezivanja na kraju konopa nema nikakvog opterećenja, pa ni kada se ovi poluvojevi skinu s bitve, a preostali namotaji oko bitve olakšavaju popuštanje.
Upletka na kraju priveznog konopa može se nametnuti i na kaštanjolu, a neki imaju i razrađen sistem pa je provuku kroz rupu u tijelu kaštanjole i prebace preko krila (slika). Ukoliko se konop uslijed plime ili nekog drugog razloga jako zategne ponekad ga je i samo prebačenog preko kaštanjole vrlo teško skinuti, a ovako zapetljanog često i nemoguće.
Konop se na kaštanjolu počinje namatati tako da se ne naslanja na njen prednji dio, a radi ravnomjernijeg raspoređivanja opterećenja, a kasnije i radi lakšeg popuštanja, oko kaštanjole se omota prvi voj ili barem pola voja (slika ).
Tanke konope koji imaju manje trenje dobro je omotati i dva ili tri puta. Križanjem konopa preko kaštanjole oko krila se namota nekoliko vojeva, zadnji voj prevrne tako da živi kraj konopa ostane stisnut ispod voja. Prevrne se tako da je konop kojim je stisnut živi kraj rastegnut dijagonalno između krila (slika 8), a preko tijela kaštanjole se križa s prethodnim vojem.
Nije dobro da ostane paralelno uz kaštanjolu (slika), jer s malo namotanih vojeva i nespretnim spletom okolnosti, može se nezgodno namjestiti i nategnuti tako da je kraj konopa vrlo teško osloboditi. Ako je zadnji voj nepravilno postavljen potrebno ga je skinuti i prevrnuti u suprotnom smjeru.
Ima još jedan detalj vezan uz kaštanjole, a nerijetko se može primijetiti na privezanim brodovima. Nakon što je brod bio korektno privezan, uslijed veće oseke, isplovljenja susjednog broda ili manje korekcije veza u jednu stranu, privezni konop je potrebno malo skratiti. Neki to rješavaju tako da opušteni konop samo još jednom ili dva puta namotaju oko kaštanjole (slika 10), što je gore od svih ranije spomenutih grešaka.
U takvoj je situaciji potrebno osloboditi kaštanjolu, privezni konop zategnuti i ponovno ga vezati, jer kada se ovako namotan konop nategne, više se ništa s te kaštanjole ne može odvezati.
Tekst i fotografije: Damir Višić