Ljeto, sunce, more, srce sezone, vi za kormilom jahte na putu do neke od popularnih destinacija, svi troškovi osigurani, a za sve to još ste i vrlo dobro plaćeni. Upravo taj stereotip mnogima je prva asocijacija na spomen riječi skiper. Nije se tome ni za čuditi jer nemalo je onih koji su se vođeni baš tim motivom pokušali upustiti u ovaj posao.
Jedno je vrijeme, a nije tome tako davno, pojam “skiper” u nekim krugovima bio toliko popularan da bi se prilikom upoznavanja to često isticalo, gotovo kao titula, naravno, uz uručenje bogato oslikane posjetnice koja to nedvojbeno potvrđuje. Ipak, kvalitetna prezentacija ne garantira i kvalitetnu uslugu, pa su u boljim charter tvrtkama “skipere s posjetnicom” uglavnom izbjegavali, angažirajući ih samo kada ne bi imali nikakvo drugo rješenje.
Osnovni uvjet koji svatko mora zadovoljiti kako bi se uopće mogao baviti ovim poslom je da ima položen ispit voditelja brodice Kategorija C, odnosno, dozvolu za upravljanje brodicom i jahtom do 30 BT-a u gospodarske svrhe. Preduvjeti za pristupanje tom ispitu nisu nimalo zahtjevni i ne traže nikakvu raniju praksu niti iskustvo. Dovoljno je da je kandidat punoljetan, zdravstveno sposoban i da ima svjedodžbu o završenom osnovnom školovanju. Naravno, time je samo zadovoljena osnovna zakonska norma, što još uvijek nije dovoljan razlog da vam neka imalo ozbiljnija tvrtka povjeri brod s gostima.
Takve tvrtke od skipera ipak traže nekakvo nautičko iskustvo, što veće to bolje, da vlada potrebnim mornarskim vještinama i da ima barem osnovna tehnička znanja o sredstvima koja se na brodu koriste. Vrlo je bitno da zna prepoznati potencijalne probleme, pretpostaviti njihov razvoj i na vrijeme ih izbjeći ili sanirati. Time su velikim dijelom riješena samo pitanja sigurnosti i brige o brodu. Međutim, biti iskusan i dobar jedriličar ili mornar na brodu ne znači biti i dobar skiper u charteru.
U zabludi su svi oni koji u svojoj skromnosti doživljavaju sebe u najmanju ruku kao pilota zrakoplova koji putnike i kufere prevoze od jednog odredišta do drugog. Skiperov je posao ipak nešto potpuno drugo jer je prisiljen taj tjedan ili dva biti konstantno u neposrednom kontaktu s klijentima. Život na brodu sa stranim ljudima nije jednostavan ni skiperu ni klijentima, te je maksimalna prilagodba neophodna. Ovdje je ipak skiper profesionalac i stoga je normalno da se on prilagodi gostu, a ne obrnuto.
Kvaliteta pružene usluge, uostalom kao i u svakoj drugoj uslužnoj djelatnosti pa tako i ovdje, ovisi o profesionalnom pristupu, susretljivosti, prilagođavanju i komunikaciji s gostom. Naravno, takav je odnos na visokoj razini teško zadržati u svim okolnostima, ali je svakako potrebno pronaći pravu mjeru.
Bez obzira što nije stalni zaposlenik, skiper je direktna spona između charter tvrtke i gosta, te se kroz njegovu profesionalnost i kvalitetu usluge procjenjuje i kvaliteta tvrtke koja ga je angažirala. Onaj čija usluga podiže ugled tvrtke svakako je traženiji, češće angažiran i na kraju krajeva bolje plaćen.
Dobar će skiper ranije zatražiti informacije o gostima. Interesirat će se o njihovom iskustvu u plovidbi, gdje su sve do sada bili, željenom području plovidbe, što očekuju od ovog krstarenja, a ne se samo brinuti o sebi i svom komoditetu, pitajući samo koliko je gostiju na brodu i gdje će on spavati. Dobro je i ranije uspostaviti kontakt, pogotovo ako su se i gosti prethodno interesirali o njemu.
Nadalje, dobar će skiper upoznati i kontrolirati brod prije nego li klijenti dođu. Provjeriti i presložiti opremu onako kako njemu odgovara lakše je, brže i jednostavnije dok je u brodu sam, a ne kada su se gosti već raspremili po kabinama. Tada je lakše i vidjeti što sve od opreme brod ima i kako što funkcionira. Čak ako s nekom opremom ranije nije ni rukovao, kao primjerice desalinizatorom ili nekim novim sofisticiranim navigacijskim instrumentom, svjestan je kako je to sve prilagođeno normalnoj upotrebi. Osnovne detalje o rukovanju netko iz baze mu može vrlo brzo objasniti. Sva ta oprema uglavnom je puno jednostavnija nego li se na prvi pogled čini.
Osim tog, daleko je poželjnije da skiper dočeka goste na brodu, a ne da oni čekaju njega. Pokazati svoju profesionalnost odmah je dosta lakše nego li se dokazivati kasnije. Dobro se još prvoga dana raspitati o mogućim alergijama, fobijama ili kroničnim bolestima nekoga od gostiju, te se unaprijed informirati kako u slučaju iznenadnog napadaja pravilno postupiti. Dobra i pravovremena reakcija posade u ovim slučajevima ponekad može biti i presudna.
Goste s brodom treba upoznati već prvi dan, ne samo kako se rukuje kuhalom, frižiderom i WC-om, već i nekim drugim detaljima. Dobro bi bilo odmah im pokazati gdje su sve smješteni vatrogasni aparati i kako se njima rukuje. U slučaju izbijanja vatre najbliži može reagirati odmah, a pravovremenom reakcijom ne samo da se požar neće razviti, nego je i nastala šteta daleko manja, nekada gotovo beznačajna. Dobro im je, barem onima koje to interesira, pokazati osnove upravljanja brodom, radnje kod paljenja i gašenja motora, te kako brzo skinuti jedra, a svakako ih i uputiti na postupke koje je potrebno učiniti u slučaju da netko padne u more.
Više je tome razloga, ali već i sama činjenica da znaju za opasnost potaknut će ih da budu oprezniji. Osim toga, gost je nešto naučio, raspolaže novim saznanjima i osjeća se sigurnije, dok skiper u ulozi mentora stječe veći autoritet, a time i veće povjerenje. Uz to, ova kratka edukacija ima još jedan vrlo realan razlog. Ukoliko netko od gostiju tijekom plovidbe padne u more, skiper će se bez većih problema vratiti po njega, međutim, što ako se to iz bilo kojeg razloga dogodi skiperu. Ovako je sebi barem pružio šansu, jer je u brodu ipak netko tko to može obaviti. Baciti tijekom plovidbe jedan bokobran u more i vratiti se po njega ne iziskuje ni vrijeme ni napor, a odlično će poslužiti za simulaciju ove situacije.
Skiper je na brodu zapovjednik, kapetan s punom odgovornošću, ali mora biti svjestan kako klijenti nisu njegova poslušna posada. Oni su tu samo gosti koji su ga unajmili kako bi na odmoru mogli biti opušteniji. Nedvojbeno mu mora biti jasno kako je ovo krstarenje njemu posao, a gostima odmor. Neki klijenti žele učiti i žele sudjelovati u svim manevrima, a neke uopće nije briga za brod. To skiper uvidi odmah nakon par sati plovidbe i prema tome se treba prilagoditi.
Većina gostiju, što je i normalno, angažira skipera jer nema puno povjerenja u svoje mogućnosti upravljanja brodom, ali ipak žele koji tjedan provesti na krstarenju. Međutim, nije rijetko da klijent uzme skipera samo kako bi to krstarenje sebi učinio jednostavnijim, smanjio odgovornost, osjećao se sigurnije, imao veći komod i lakše se opustio. Skiper mu olakšava posao, izvor mu je informacija, lakše komunicira s lokalnim ljudima, poznaje neke lokalne specifičnosti, čime gostu znatno olakša organizaciju njegovog godišnjeg odmora. Dakle, ovom prilikom nije angažiran za upravljanje brodom, nego samo da bude spreman.
Različiti gosti imaju i različite afinitete prema krstarenju. Dok jedni traže maksimalnu sigurnost i putuju od marine do marine, drugima je interesantno imati svoj mir i radije bi boravili negdje gdje je manja gužva, a obala još nije toliko urbanizirana. Krstarenje pruža osjećaj slobode i neovisnosti, a u pustim uvalama to je daleko izraženije nego li po marinama. Pokazalo se kako dosta gostiju iz Francuske preferira upravo takav tip odmora, pa ih neki skiperi izbjegavaju. Naravno, skiperu je daleko jednostavnije sigurno vezati brod u marinu, udaljiti se s broda i eventualno se opustiti u društvu s nekim kolegom, nego li se brinuti i stalno provjeravati kako sidro drži.
S druge strane, često se dogodi da gost, zbog neiskustva i slabog razumijevanja okolnosti, traži nemoguće ili forsira sa zahtjevima koji mogu biti dosta rizični. Nekima nikako nije jasno kako ne mogu oko podne biti u Modroj špilji, kasnije odjedriti na kupanje do Zlatnog rata, a predvečer se vezati u luku Hvar, kada se na karti sve to čini tako blizu. Ima i situacija kada se gostima toliko svidi popodnevno kupanje da bi tu željeli prenoćiti, bez obzira što je sidrenje na toj poziciji u danim okolnostima vrlo nesigurno.
U ovakvim i sličnim okolnostima skiper mora biti svjestan mogućnosti potencijalnog stvaranja nepovjerenja i klijentu ovu situaciju treba jasno prikazati. Baš zato jer je on tu radi klijenata, a ne oni radi njega, gosti u njegove odluke ne bi trebali nimalo sumnjati. Što to povjerenje prije uspostavi, posao mu je lakši.
Međutim, tome nimalo ne doprinosi, a u jednu ruku je i prijevara, ne potrošiti nešto više energije i ne pokušati gostu maksimalno udovoljiti, nego koristiti autoritet kako bi sebi posao učinio komotnijim. Kada je sidrište sigurno, prognoza povoljna i gosti tu žele ostati, svako uvjeravanje o neophodnom prebacivanju u marinu, pod izgovorom sigurnosti, vrlo se lako osjeti. Isto je i kod požurivanja s popodnevnim kupanjem, tumačeći kao radi slobodnog mjesta u marinu treba dosta rano uploviti. Već predvečer je svima sve jasno.
Osim tehničkog dijela posla, vještina komunikacije, obzirnost i uljudnost, odnosno kućni odgoj, čine razliku između dobrog skipera i onog koji to nije. Skiper treba uputiti gosta na sve što im na putu može biti interesantno, naravno, ne kao turistički vodič, ali barem da zna neke opće informacije. Nekada je posada zainteresirana za jedrenje, nešto već znaju i žele učiti. Najmanji je problem to im priuštiti i od pukog prebacivanja iz jednog mjesta u drugo, tu plovidbu učiniti znatno interesantnijim. Uz to, trebao bi ravnopravno dijeliti zajedničke poslove, pa ponekad se nakon zajedničkog obroka ponuditi oprati suđe, iako mnogi to izbjegavaju pripisujući taj dio poslu hostese.
Skiper bi s gostima trebao povremeno dogovarati i neko slobodno vrijeme, ostaviti ih same na brodu, a to je moguće jedino kada je brod sigurno vezan i nema nekih drugih obaveza. Znatno je obzirnije najaviti kako ga neko određeno vrijeme neće biti na brodu već će biti tu negdje u blizini, nego li se samo udaljiti s broda. Takvi znakovi obzirnosti zajednički boravak na brodu čine ugodnijim i skiperu i gostima, a kada se prihvati suživot, sve ostalo je manji problem.
U tehničkom dijelu posla postoje neke obaveze koje skiper nikako ne smije zanemariti, bez obzira da li je ukrcan na jedrilicu ili motorni brod. Jedrenje je vještina koju na jedrilici mora poznavati. Ovdje uopće nije bitno jedrima postizati maksimum, kao kod regatnog jedrenja, ali sve radnje oko jedara mora znati sigurno i relativno brzo obaviti. Dakle, brzina je u drugom planu, a prioritet su udobnost i sigurnost. Naravno, bolji jedriličari ne mogu jedriti slabije nego li znaju, pa su kod njih i brzina i sigurnost jednako zastupljeni.
Skiperova je obaveza upoznati sve sisteme na brodu i permanentno ih pratiti. Upravo se iz tog razloga na veće brodove s kompleksnijim sistemima angažira samo jedan skiper koji tim brodom odradi cijelu sezonu. Na taj način skiper upozna svaki detalj na brodu, uoči sve prikrivene mane, prati sve potencijalne probleme i pravovremeno ih može preduhitriti ili sanirati.
Osnovni pregled palubne opreme obavi još prije isplovljenja iz baze, a realno stanje će uočiti već na prvoj plovidbi. Oni iskusniji provjere sve dijelove opreme na kojoj ima ikakvih opterećenja, te ako na nešto imalo posumnja, to sanira ili dodatno osigura. Ovu provjeru ponove svakih par dana. Nadalje, mora znati poziciju svih podvodnih ventila, koliko ih je, gdje se nalaze i koje je tijekom jedrenje eventualno potrebno zatvarati. Na takve ventile svakako treba upozoriti i goste.
Noviji motori uglavnom nemaju klasične manometre, nego alarme, te je potrebno prije svakog paljenja provjeriti njihovu ispravnost. Za kontrolu rada motora nije neophodno veliko mehaničarsko znanje, ali je iskustvo poželjno. Iskusan skiper u plovidbi povremeno i provjeri nije li se koja lampica upalila. Isto tako, primijeti svaku promjenu zvuka rada motora i tome pokuša naći razlog. Kod primjetnog udaraca ili težeg uključivanja i isključivanje kopče, evidentnog curenja mora, vode, ulja ili ispušnih plinova, potrebno se savjetovati s bazom. Oni znaju je li toga na tom brodu bilo i prije, može li to sam popraviti, treba li potražiti servis ili postoji nekakvo alternativno rješenje.
Ako se motorom vozi duže, potrebno je barem jednom dnevno provjeriti stanje ulja u motoru, u zatvorenom sistemu hlađenja i nivo vode, a povremeno i stanje ulja u kopči. Nekima se to čini pretjerano, ali im je normalno to isto obaviti prije nego li se automobilom upute na putovanje od nekoliko sati vožnje.
Nadalje, skiper mora voditi brigu o kompletnom sistemu struje, provjeravati rad alternatora, punjenje baterija s kopna, stanju baterija, razvodu i svim mogućim potrošačima, njihovoj ispravnosti, radu i optimalnoj potrošnji. Kontrolira sistem pitke vode, stanje u tankovima, pumpe, filtere, bojler, njihov normalan rad i da nema nikakvih curenja. Oko plina nema nekih obaveza, ali je sigurniji ukoliko potrošenu bocu sam mijenja i zna točnu lokaciju svih ventila.
Brigu o vanjskoj čistoći i urednosti vodi skiper, a u održavanju reda u potpalublja sudjeluje ravnopravno s gostima. Ima li vode u santinama, a ako ima i odakle se pojavila, provjerava svakodnevno, ali diskretno tako da gostima ne smeta. U ostalom, sve ove provjere i eventualne servise uputnije je i jednostavnije obavljati tako da to gostima ne smeta.
Kada se gosti žele udaljiti gumenjakom skiper ih treba upozoriti kada i gdje mogu otići i podsjetiti ih jesu li ponijeli sve potrebno sa sobom. Isto tako mora znati jesu li se i vratili. Posebno pažnju treba obratiti kada su u pitanju djeca. U svojoj zaigranosti i ispitivanju često zakorače van svojih mogućnosti, te je vrlo bitno dobro ih procijeniti. Odgovornost roditelja ovdje nije upitna, međutim, u ovim situacijama skiper mora biti svjestan i svoje odgovornosti.
Skiper je zapovjednik broda i između ostalog odgovoran je za sve brodske dokumente. Drži ih kod sebe i brine da ne ostanu na recepciji marine. U slučaju nekakve havarije prvo izvijesti bazu i prema njihovim instrukcijama izvještava Lučku kapetaniju. Kod nekih havarija šteta je beznačajna, pa zapisnik Lučke kapetanije nije ni potreban jer se osiguranje ionako za taj iznos ne može naplatiti, ali neka to ipak odluče oni u bazi. Međutim, kada je ugrožena sigurnost ne gubi se vrijeme nego se odmah nazove 195, Služba potrage i spašavanja, a baza se o svemu izvijesti kasnije. U ovakvim nenadanim situacijama iskustvo, pribranost i dobra procjena naročito dolaze do izražaja.
Dobar skiper će se pobrinuti da se brod u bazu vrati u što boljem stanju i sa sređenom opremom, jer je svjestan da je subotom za vrijeme smjene gostiju vrlo malo vremena za uklanjanje svih nedostataka. Napravit će spisak svih anomalija koje je primijetio i predati ga prilikom predaje broda. Njemu to ne iziskuje nikakav napor, a ljudima u bazi znatno olakšava posao. Takvu gestu posebno cijene.
Još jednu pojavu svakako treba spomenuti. Skiper ima direktan kontakt s gostima, često se i sprijatelje, međutim, skiper nije agencija koja svoj angažman koristi da preotme goste. Možda će u prvoj godini i izvući koji euro više, ali dugoročno mora biti svjestan da će se o njegovom načinu poslovanja brzo pročuti i da će ga sve ozbiljnije charter tvrtke ubuduće izbjegavati.
Kada se sve ovo zna i uzme u obzir, onda je vrlo jasno zašto je posao skipera nešto bolje plaćen, premda i tu postoje razlike. Bolje tvrtke angažiraju bolje skipere i to više cijene, odnosno, plaćaju više, nekada i dvostruko. Dokazano dobar skiper je tražen i ima svoju cijenu.
I na kraju, predrasuda kako je ovo isključivo muški posao apsolutno nije točna. Praksa je pokazala kako su se neke pripadnice nježnijeg spola pokazale ipak kvalitetnijim skiperima od nemalog broja muškaraca.
Tekst: Damir Višić
Fotografije: Dražen Grgić