Prvim danom veljače stupio je na snagu novi Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama. Premda je na dosta najavljenih izmjena u Pravilniku bilo i dosta negodovanja ljudi iz struke, a i veliki broj vlasnika brodica za osobne potrebe njima neće biti zadovoljan, javno savjetovanje je prošlo sa samo dvije manje primjedbe, obje vezane za definiciju brodice. Da li je tome razlog relativno kratak rok, nezgodno odabran termin ili slaba informiranost javnosti, ne znam, ali sama činjenica da su bila samo ta dva manja komentara ukazuje kako je malo ljudi s tim promjenama i bilo upoznato.
Ovim su Pravilnikom sada objedinjena dva ranija, Pravilnik o brodicama i jahtama, te Pravilnik o čamcima. Pojam brodice i čamca mnogi poistovjećuju, premda je dovoljno jasan i prema ranijoj definiciji, „brodica je plovni objekt namijenjen za plovidbu morem koji nije brod ili jahta, čija je duljina veća od 2,5 metra, ili ukupne snage porivnih strojeva veće od 5 kW.“ Čamac je otprilike to isto, samo na unutarnjim vodama, dakle, za plovidbu rijekama, jezerima i kanalima te obalnim vodama i unutarnjim plovnim putevima općenito uz rijeke.
Gornja granica dužine brodice novim se Pravilnikom podiže s 12 na 15 metara, ali se mijenja i način mjerenja te dužine. Dosadašnja baždarska dužina, možda malo kompliciranija, ali jasno i s razlogom definirana, sada vrijedi samo za jahte dulje od 24 metra, a za one kraće mjeri se od krajnje krmene do krajnje pramčane točke integralnog dijela trupa. U praksi to znači da ukoliko se šperun, baštun, spojler ili krmena platforma ugrade tako da su pričvršćeni vijcima tada se duljina brodice ne mijenja, a ukoliko su zavareni, lijepljeni ili zaplastificirani onda se ubrajaju u ukupnu dužinu trupa. Dakle, ovisno o njihovom načinu spajanja dvije iste brodice mogu imati različitu dužinu trupa.
Osim toga, kod propisivanja najmanjeg broja članova posade mijenjaju se granične jedinice, pa ono što se do sada odnosilo na 30 BT sada se odnosi na dužinu jahte do 18 metara, a za 100 BT na dužinu do 24 metra.
Neke su izmjene unesene i u uvjetima za plovidbu. Gliseri koji su vukli skijaše, padobrance i slično, do sada su morali imati dodatnog člana posade koji je na njih pazio, a prema novom Pravilniku sada je dovoljno da je opremljen konveksnim retrovizorom.
Uvedena je i obaveza korištenja sigurnosne narukvice kod upravljanja svim gliserima, skuterima i brodicama bez palube, a čija brzina prelazi 20 čvorova. Mogućnost pada u more jednako je opasna i na sporijim plovilima, naročito manjim brodicama upravljanim ručicom na motoru, pa je malo čudno zašto se ova obaveza ne odnosi i na njih. Osim toga, termin „sigurnosna narukvica“ i nije baš najsretnije odabran naziv, možda je bolji sigurnosna uzica. Premda se u praksi ova uzica često i stavlja oko ruke kao narukvica, to je dosta nepraktično i nikako nije preporučljivo. Naime, kod manevriranja uzica na ruci smeta i često zapinje za komande ili timun, a ukoliko kormilar padne u more, lako sklizne s ruke i izgubi se zajedno sa sigurnosnim ključem. Pravilno bi se trebala zakačiti za pojas.
Referentna brzina od 20 čvorova navedena je i kao kriterij iznad koje sve osobe na plovilu, ukoliko nisu smještene u zatvorenim prostorima, moraju na sebi nositi prsluk za spašavanje tijekom cijelog trajanja plovidbe. Prsluk za spašavanje, ali i sigurnosne kacige, moraju nositi i sve osobe ukrcane na skuter bez obzira na brzine kojima skuter plovi. Uz to, a sada je to uvedeno i u Pravilnik, skuteri namijenjeni za gospodarske svrhe moraju imati i mogućnost daljinskog zaustavljanja s obale.
Pomorsku nesreću ili nezgodu do sada je lučkoj kapetaniji ili ispostavi trebalo prijaviti u roku 3 dana, a novim Pravilnikom to je podijeljeno. O pomorskoj nesreći treba ih obavijestiti bez odgađanja, a pomorske nezgode prijaviti u roku ne duljem od 12 sati od trenutka nastanka nezgode. Kod pomorskih nesreća to nije upitno i nepotrebno se ne gubi na vremenu. Međutim, kod prijave pomorske nezgode potrebno je popuniti obrazac i fizički biti prisutan u lučkoj kapetaniji ili ispostavi, a kako Pravilnik ne navodi nikakve iznimke, nameće se pitanje da li je to u praksi uvijek izvedivo, te kako će u situacijama realno opravdanog prekoračenja ovog roka reagirati osiguravajuće kuće kod zahtjeva za odštetu.
Bitne promjene odnose se i na područja plovidbe. Područje plovidbe Ia povećano je s 20 na 60 NM od najbliže obale kopna ili otoka. Područje plovidbe II više nije ograničeno samo na plovidbu Jadranskim morem, već obuhvaća međunarodnu plovidbu svim morima uz ograničenje udaljenosti od 20 NM od najbliže obale kopna i otoka, a ograničenje za IIa je ukinuto. Ni područje plovidbe III više nije ograničeno samo na teritorijalno more RH, već obuhvaća međunarodnu plovidbu svim morima uz ograničenje udaljavanja od 12 NM od najbliže obale kopna i otoka. Područje plovidbe IV sada je prošireno i na plovidbu svim hrvatskim jezerima.
Čamac za negospodarstvene namjene snage porivnog stroja većeg od 15 kW koji je do sada mogao plovili područjem plovidbe III više to ne može. Novi Pravilnik navodi kako čamac ne može ploviti gore navedenim područjima plovidbe, već samo u granicama unutarnjih voda Republike Hrvatske, uz napomenu kako lučka kapetanija, odnosno ispostava, može ograničiti područje plovidbe na točno određene zatvorene vode (jezera, šljunčare, bare i sl.) ili manje rijeke i kanale na kojima nema intenzivne plovidbe. Međutim, nigdje nije jasno navedeno da li voditelj čamca može upravljati i brodicom, a što se do sada moglo u području plovidbe III.
Inače, i sve ostale dosadašnje odredbe o posadi i najmanjem broju članova posade brodica i jahti ostaju na snazi do donošenja posebnog propisa kojim će se to utvrditi.
Najveću novost donosi Dodatak 12 koji se odnosi na preglede brodica i čamaca, za oba tipa plovila jednak, a novina je što ih se sada dijeli na one starije i one mlađe od 20 godina. Ovisno o dimenzijama i namjeni, intervali pregleda su im jednaki, ali s razlikom da se onim starijim od 20 godina svi redovni pregledi obavljaju isključivo na suhom.
Druga velika novost je činjenica da više nema ni brodica ni čamaca koji ne podliježu obvezi obavljanja redovnih tehničkih pregleda, odnosno, više nema plovila ovog tipa koja su trajno registrirana.
Redovni pregled brodice za prijevoz putnika obavlja se svake godine, kao i do sada, a pregled na suhom je sa svako treće podignut na svako drugu godinu. Pregled rekreacijskih plovila za iznajmljivanje, ostalih brodica za gospodarske namjene i javnih brodica je ostao isti, svako dvije godine, a svako četiri na suhom.
Pregled brodice za osobne potrebe duljine veće od 7 metara i snage porivnog uređaja manjeg od 15 kW, te neovisno o duljini sa snagom porivnog stroja većom od 15 kW je svako 5 godina, a duljine trupa između 2,5 i 7 metara i snage porivnog stroja manje od 15 kW svako 10 godina. Pregled ovih brodica mlađih od 20 godina je u moru, a onih starijih na suhom. Predviđeni rok za prvu prijavu pregleda brodica koje su do sada bile trajno registrirane nije jasno naveden, osim za brodice duljine trupa veće od 7 metara i snage porivnog stroja veće od 15 kW, koji su dužni najkasnije do 1. lipnja 2020. godine podnijeti zahtjev za obavljanje redovnog pregleda.
Navedeni podaci samo su jedan dio promjena koje donosi novi Pravilnik, uočenih tek na prvo čitanje, a za koje mislim da su suština vašeg pitanja. Međutim, lako se da uočiti i još nešto što ovaj Pravilnik nosi.
Podizanjem granice dužine brodice s 12 na 15 metara veliki broj plovila iz chartera će iz jahti preći u brodice, a time i smanjiti obaveze i dadžbine, što je za njihovo poslovanje svakako dobro. Po slobodnoj procjeni, kod nas je oko 2.500 takvih plovila. S druge strane, vlasnika brodica za osobne potrebe, uglavnom domaćeg stanovništva i velikim dijelom iz priobalnog pojasa, prema upisniku RH je 109.629, od čega ih je 97.000 imalo trajnu registraciju. Novim Pravilnikom i oni podliježu obavezi obavljanja redovnog tehničkog pregleda. Naknada za osnovni i redovni pregled brodice, ovisno o dimenzijama i snazi motora, kreće se između 100 i 400 kuna.
Primjera radi, u Italiji registracija brodice do 12 metara nije obavezna.
Tekst: Damir Višić
Foto: njuskalo.hr