Shadow

Jesu li lancuni i dalje problem u ronilačkom turizmu?

To je to bilo davne 2002. , ja sam bio pun želje za radom i otvorio sam ronilački centar. I od svih problema koje sam imao otkrio sam novi – lancune.
E da, lancune, naime moji gosti su tada bili vikend gosti ili na 3 -4 dana. Kada bih im tražio smještaj svi su rekli da to malo dana i da im se ne peru lancuni. I onda sam našao jednu osobu kojoj su se prali lancuni. I od tada sam uvijek prvo pitao nju. Naravno, i kad sam imao goste na duže. Pitao sam goste kako im je i svi si bili zadovoljni, malo je stariji namještaj ali gospođa je ljubazna, poklonila je rakiju, ujutro fino pita je l’ može kako pomoći…

Polako je posao rastao i nezadovoljni su bili oni kojima se nisu prali lancuni. Jer ronioci su dolazili i za Novu godinu, Uskrs, 1.Maj i sva čuda van sezone. Čak sam primio kritike na račun toga kome šaljem goste.

Od tada do danas kao da je prošlo 100 godina. Neki novi trendovi su na tržištu. Puno ljudi roni a malo je ronilaca. Sve više ljudi renta opremu ili imaju svoj regulator, računalo i masku. Rone samo na godišnjem. Ostaju kratko, dan-dva. I sad se sve mijenja, nema više u sedam dana deset zarona, lokacije po redu, rezervna pozicija za buru itd.

I opet smještaj, ali danas to ide drugačije, booking, Airbnb, Expedia itd. I opet pričam s ljudima, ne da im se s njima jer eto dođu gosti i ostanu dvije noći i onda treba prati lancune. Pa dobro – di je problem? Naplatite to. Je, je ali…
A tako je i nama, imamo dva dana i gosti pitaju: Što možemo vidjeti ? Mi bi na olupinu ili špilju. Naravno, nisu ronili 11 mjeseci. I osim toga znaju sve naše najbolje lokacije i naravno baš bi tamo.

Ali to su današnji trendovi i trebamo ih prihvatiti. Ljudi žele vidjeti Krku, Plitvice, Dubrovnik, Split, i napraviti 4 ronjenja i to sve u 7 dana jer onda idu u Austriju. Internet je jednostavno olakšao pristup informacijama. Osim toga, ljudi su stekli nove navike, plaća se karticama. Znam da ih mnogi ne primaju ali smatram da griješe. Ako odete nekuda na deset dana, ne možete ponijeti dovoljno keša. Ja na putu platim sve karticom i to Revolut, da me nitko ne dere na tečaju ili proviziji, ako mi bankomat ne da novac s takve kartice, odem do drugog. Gotovinu koristim samo za napojnice i piće u kafiću. To isto naši gosti žele od nas.

Ovo treba prihvatiti i prigrliti. Zapravo je dobro. Naime, danas puno ljudi ima tu kulturu ronjenja po svijetu. Nekad omraženi Check Dive danas je nešto što ronilac polako zahtijeva i očekuje. Jer zadnje je ronio na Tajlandu u odijelu debljine 1mm, s aluminijskom bocom i želi probati koliko treba olova s čeličnom bocom i 5 mm odijelom.

Osobno sam na svojoj koži osjetio kako je kad nemaš pojma. Prijatelji i ja ronili smo u Kaliforniji, oba instruktori. Kod Instruktora koji je Hrvat, nemamo jezičnu barijeru. Ali on je naučio roniti na kruzeru gdje je radio i sve mu je u Imperial mjerama. Radni tlak, olova u nekim LBS koje on izgovori u slengu, 800 upitnika. Počne breeding, surge i surf ???? Termoklina s onoliko na ovoliko Farenhajta. Jako paziti na Razor Shells kod izlaska ( do tad nisam ni čuo da to postoji ). Kad hodaš guraš peraje unaprijed, ne dižeš nogu da te ne ubode raža ??? I onda kad budemo na površini vidjet ćete zonu di su dolari na dnu, odmah nakon toga zaranjamo tamo je zid. Kakvi dolari na dnu ???
Ok, da Kaliforniji ima novaca ali da su dolari po dnu, dok ti shvatiš da su to školjke ( zapravo su kao ježinci ), već objašnjava ribu koju ne smiješ gnjaviti jer čuva svoju kuću. I zato je dobro ići u nepoznato da i sam osjetiš, kako je zaroniti u nepoznato.

I kad gost pita neka pitanja koja su nam smiješna, njemu nisu. To što mi nemamo veliku plimu i oseku ni struje, negdje je to najvažniji dio priče o sigurnosti. Takvo je vrijeme i tako ga trebamo iskoristiti. To je dobra šansa da se više posla odradi. Check dive, refresh, rentanje opreme, svi žele iznajmiti kompjutor, sve nam to ide u korist a ne štetu.

Nekad si nakon radnog dana oprao 4 odijela koja su bila za discovery, danas se navečer suši arsenal opreme. Ronilačkih čizama kao da je familija stonoga bila na ronjenju. I opet dobro, jer nama se peru lancuni ( odijela kod nas ), iznajmili smo ih, nismo ih poklonili. I nakon nekog vremena to je rutina kako se peru i spremaju odijela.

Gost dođe samo s telefonom, nema brevet, samo na telefonu mu je, s telefonom i plaća. Imam prijatelja koji ima restoran, on kaže da je kartično plaćanje kad gost ostavi karticu on to pribije čavlom o zid dok gost ne donese keš. Smiješno, ali je to prošlost. Novi izazovi su online booking koji je u zadnji čas, ali ako mi to tražimo za smještaj onda to isto gost želi od nas.

I da ima jedna stvar koju posebno volim, a to je kad na discovery donese GoPro i selfi stick. Čovječe, ne znaš izjednačavati, mahanje perajama nije voziti biciklu, o balansu da ne pričamo. Ali on bi snimao pod morem. Ali radimo u turizmu, smiješak na lice, mogu vas ja snimiti i slikati. Bit će bolje fotke, ja vidim gdje ste u kadru, znam di su ribe i eto zadovoljnog gosta. Za slučaj da snimanje ne uspije, imamo mi stare snimke u istoj opremi – tko će znati da to niste vi, svi isto izgledamo u odijelu i pod maskom. I još čovjek zamoli koju s ribom i svi smo sretni.

Znači trendovi su novi ali i mogućnosti su nove. Za neke samo treba volja, za neke neko novo znanje za neke nova sredstva, ali to je biti svakog posla. Svaki posao evoluira tako i naš. Trendovi nam iskreno idu na ruku. Hrvatski turizam je žilav i od kad postoji imao je malo padova ( rat na Kosovu i krizu 2008. ), za sad nam dobro ide. Ne vidim zašto ne bi išlo i dalje. Samo nekima će ići bolje a nekima lošije, neke će pregaziti vrijeme ( kao Vegu i Aladina ) i stoga trebamo paziti da nam se to ne dogodi. I ako treba prati lancune svaki dan, nije problem, možemo kupiti i duple…

Tekst: Vedran Dorušić
Foto: foka.hr