Izvor Dubanac

Dinaridi – društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena (DDISKF) iz Zagreba provelo je Međunarodnu speleoronilačku ekspediciju „Kameni iskon 2019” u razdoblju 19. srpnja – 19. kolovoza 2019. godine. Voditelj ekspedicije bio je predsjednik Dinarida Tihomir Kovačević – Tihi. U istraživanjima je sudjelovalo preko 20 speleologa i speleoronilaca uz odličnu suradnju s lokalnim stanovništvom.

U okviru ekspedicije međunarodni speleoronilački tim vođeni od našeg člana Gigija Casatija istraživao je dalje u izvoru Dobarnice-Kusi I kod Muškovaca u Općini Obrovac i izvoru Dubanac u Općini Lovinac kod Gračaca. Dubanac je izvor potoka Krivak . Ljeti uglavnom presušuje, a vode ima samo u izvorišnom dijelu. Do izvora prekrasne plave boje lako je doći osobnim automobilom.

Obrastao je raznim vrstama mente, a u njemu se kristalno zrcali nebo. S površine se već na prvi pogled vidi tamna rupa koja ponire u daleko pod brdo Resnik. Nažalost, pogled na ovaj prekrasan krški fenomen nagrđuju telekomunikacijski stupovi i mjerna stanica.

Krivak se ulijeva u Ričicu, koja svoj tok završava u Štikadi. Inače, utvrđeno je da vode iz ponora Ričice završavaju na izvorima u Muškovcima. Zanimljivo je, da je ovo druga ekspedicija na kojoj se ronilo praktički na početku i kraju jednog podzemnog toka.

Koliko je poznato, prvi ronioc u Dubancu bio je Pero Horvat sa slovenskim timom. Zaronio je na dubinu od 97 metara. Izjavio je kako postoji nezgodno suženje, gdje je potrebno skinuti boce kako bi se prošlo dalje. Na prošlogodišnjoj ekspediciji „Kamene tajne 2018” Luigi Casati zaronio je na 97 metara, čime je potvrđena dubina. Tada je prešao duljinu od 180 metara.

Ove godine je ekspedicija nastavila sa ronjenjem u Dubancu. U timu uz Gigija Casatija bili su Michael Walz i Stephane Girardine iz Švicarske te Alen Milošević iz Hrvatske. Izvor se ne spušta dublje od 97 metara, ali se nastavlja u dužinu i penje na 75 , pa spušta na 85 metara i opet penje…

Nakon 290 preronjenih metara, Casati se vratio na površinu. Opisivao je nevjerojatne bijele stijene, većinom vrlo oštre na kojima se vidi jako erozijsko djelovanje snažne struje izvora. Na nekim dijelovima je kanal u obliku vodoravne pukotine ili trokutastog presjeka, a na nekim je mjesta zaista teško proći.

Kako ovaj speleološki objekt pokazuje velik potencijal, ronjenje će se nastaviti na idućoj ekspediciji.

Tekst: Marsela Alić

Fotografije: Marsela Alić, Tihomir Kovačević, Gordan Polić i arhiva Dinarida