Opći je dojam kako su na našoj strani Jadrana pijavice postale sve učestalije i razornije. Kao razlog njihova povećanog broja neki stručnjaci pretpostavljaju globalno zatopljenje koje je i na našem području prouzročilo klimatske promjene, te očekuju kako bi mogle biti i brojnije. Međutim, pijavice kod nas ipak nisu ništa novo, pa čak ni po pitanju njihove učestalosti. Tome u prilog svakako svjedoči i činjenica kako se za ovu atmosfersku pojavu koristilo, a i danas se koristi, veliki broj različitih naziva. Pijavice nastale na moru nazivaju se još i tromba, vrtložni vjetar, vijar, vijavica, šijun ili šiun, a one nastale nad jezerima ili rijekama vodena pijavica, ošmrk, vitlica ili vijug. Isti se nazivi koriste i za pijavice nastale na kopnu, ovisno o područjima.
Još 1749. godine Ruđer Bošković u svojoj raspravi “O vihoru koji je noću između 11. i 12. lipnja 1749. opustošio veliki dio Rima”, potaknut pijavicom koja je te noći s mora prešla preko Rima, navodi kako su scioni (šijuni), a kasnije ih spominje i grčkim nazivom sifoni, na Jadranu vrlo česti. Piše kako ih je u Dubrovniku još kao dječak i sam često promatrao. Za jednog nevremena koje je od jugozapada došlo s pučine na kopno kao strašna oluja uz munje, gromove, kišu i tuču, izbrojio je čak 13 pijavica, a često ih je vidio dvije, tri ili četiri u isto vrijeme.
Detaljnije podatke o okolnostima nastanka i karakteristikama pijavica dao nam je gospodin Tomislav Kozarić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda, član tima koji prati i analizira njihovu pojavu na Jadranu. Tvrdi kako pojava pijavice ne mora biti popraćena neverom, grmljavinom, pljuskom ili tučom. Otprilike polovina ih nema te predznake. Za njeno nastajanje potrebna je velika nestabilnost atmosfere, prisutnost kumulonimbusa i visoka relativna vlažnost zraka.
Takve okolnosti javljaju se na području sudara ciklone i anticiklone, kada na različitim visinama pušu vjetrovi različita smjera, a temperaturna razlika im je barem petnaestak stupnjeva. Hladni vjetar s kopna natkrije topli vjetar nad morem, a između njih stvaraju se kružna strujanja zraka s horizontalnom osi. U određenim okolnostima, koje je još uvijek teško definirati, os horizontalnog strujanja zraka prevrne se u vertikalnu i pokrene pijavicu. Također je važan preduvjet da vjetar koji puše iznad mora nije jak jer jači vjetar u prizemnom sloju remeti proces njena nastanka. Analizom sinoptičkih karata uočeno je kako pijavice najčešće nastaju za vrijeme jugozapadnog vjetra, lebića, ne jačeg od 10 čvorova. Ipak, sve ovo su samo preduvjeti iz kojih se može razviti pijavica, ali i ne mora, jer mehanizam njihova nastanka još uvijek nije potpuno razjašnjen.
Kod nastajanja pijavice najprije se s donje strane olujnog oblaka uoči ispupčenje, a zatim ispod ispupčenja na morskoj površini javlja kovitlac koji diže i vrti kapljice mora. Ubrzo se uoči kako prema oblaku raste lijevak ili truba (tal. tromba) i spaja se s ranije formiranim ispupčenjem. Doima se kao da je pijavica nastala iz dvije različite pojave koje su se ovako spojile u jednu, međutim, to nije točno, a objašnjenje ovog procesa je vrlo jednostavno.
Češće se događa da se iz oblaka vidi pokušaj nastanka pijavice, ali se ona ipak ne formira. Pijavica na moru nastaje tek u trenutku kada takvo vertikalno strujanje dosegne površinu mora, ali u prvim trenucima nije potpuno uočljiva. Hladni zrak u središtu pijavice kondenzira paru vlažnog i toplijeg zraka oko pijavice i nastale kapljice tijelo pijavice čine vidljivim. Oblak vodene prašine na dnu lijevka su kapljice mora koje se uslijed snažnog vrtložnog strujanja zraka podižu s površine. Sličan efekt se javlja i kada puše snažna bura, fumarela, samo što je tada kretanje vodene prašine pravocrtno, u smjeru vjetra, a ovdje kruži oko podnožja pijavice.
Visina pijavice može biti od 30 do 500 metara, ovisno na kojoj je visini oblak iz kojeg je nastala. Promjera je od dvadesetak do sto metara, često nagnuta, a može biti oblika lijevka, cilindra, dimnjaka ili tankog konopa. Brzina kojom zrak kruži oko središta pijavice kreće se od samo nekoliko do 80 km/sat, oko 45 čvorova, koliko je maksimalno izmjereno, odnosno, proračunato za pijavice na Jadranu.
Dakle, vjetar unutar pijavice ne mora biti snažan, a i ovaj u ekstremnim slučajevima nije ništa jači od vjetra kojem plovilo tijekom godine i inače može biti izloženo. Međutim, kružno strujanje stvara centrifugalnu silu koja na opremu djeluje kao dodatno opterećenje. Smjer rotacije vrtloga pijavice nema pravila, ali se češće javlja u ciklonalnom smjeru, smjeru kazaljke na satu.
Nadalje, sporo se pomiče, a može biti i stacionirana. Prema naprijed se uglavnom kreće brzinom strujanja vjetra, odnosno, kretanja oblaka iz kojeg je nastala, koja u pravilu nije velika, dok joj je smjer bočnih gibanja nepredvidiv i ne mora biti stalan. Traje uglavnom do 10 minuta, rijetko duže, a ponekad i preko jednog sata, ali tada se već radi o nizu pijavica, ili kako ih meteorolozi uobičavaju nazivati “familiji pijavica”.
Stanje mora za trajanja pijavice ostaje nepromijenjeno, jednako kao i za vrijeme slaba vjetra koji je puhao prije njena nastanka. Ipak, prođe li preko ili u neposrednoj blizini manje otvorene brodice lako je može potopiti. Odmicanjem od granične zone sudara ciklone i anticiklone, dođe u nepovoljno područje, gubi inicijalnu energiju i nestane. Prijeđe li na kopno najčešće zbog nastalog trenja izgubi energiju i vrlo brzo nestane, međutim, duž svoje uske i kratke putanje može nanijeti veliku štetu.
Na Jadranu se općenito javljaju tijekom cijele godine, ali češće u jesenskim mjesecima, osobito u listopadu i studenom kada je more još relativno toplo, a prodori hladnijih zračnih masa učestaliji. Mogu se pojaviti bilo gdje na moru, otocima ili uz obalu, a najviše ih je primijećeno u okolici Dubrovnika, potezu preko Korčule, Hvara, Visa i Biševa, te u okolici rta Ploča i uz zapadnu obalu Istre. Uglavnom se stvaraju tijekom jutra ili poslijepodne, rijetko i sredinom dana, a vrlo rijetko noću.
Rijetki su oni koji su imali bliski susret s pijavicom, a jedan od njih je Šime Stipaničev čije iskustvo potvrđuje dosta od ranije navedenog. Istina, ovo se događalo u Mediteranu, u blizini Sicilije, ali obrazac je jednak. Jedrilicu Pogo 40s2, opremljenu je za shorthanded jedrenje, udvoje su prebacivali na Maltu. Tijekom transfera imali su nekakav kvar na motoru, međutim, to i nije bilo naročito bitno jer su s tridesetak čvorova tramuntane u krmu već imali zavidnu brzinu. Međutim, ujutro kada su bili negdje u visini Siracuse odjednom je vjetar pao i ostalo je samo mrtvo more od ranije tramuntane. Dugo su plutali, a zatim su stotinjak metara od sebe ugledali kako se more pjeni. Izgledalo je kao da iz suprotnog smjera dolazi snažan vjetar, ali nedugo zatim prema nebu se podigla pijavica, koja i nije bila tako malena.
Dakle, Šime opisuje školski primjer nastanka pijavice. U jutarnjim satima dojedrili su snažnom tramuntanom, hladnim vjetrom, do zone sudara ciklone i anticiklone, na moru je nestalo vjetra, a iz suprotnog smjera, jugozapada, primjećuju pjenu na morskoj površini, a zatim iz nje prema oblaku raste tijelo pijavice, odnosno, u njenom vrtlogu dolazi do kondenzacije vlažnog i toplijeg zraka.
Racionalnost je u ovim trenucima vrlo bitna. Odmah su skinuli sva jedra, čvrsto ih trakama privezali za lantinu i palubu, a kako su kišna odijela već imali na sebi, samo su obukli prsluke za spašavanje i harnessom se privezali za brod. Straha za brod nije bilo jer su daleko od obale, a Pogo 40s2 je jedrilica Class 40, spremna za najzahtjevnije vremenske uvjete, konstruirana s velikim rezervama plovnosti tako da je praktički nepotopiva. Od sigurnosne opreme ima sve što je potrebno, splav, grabbag uz splav, epirb, sart, itd…
Pijavica se kretala ravno prema brodu i susret s njom je izgledao neizbježan. Kolegu je poslao u kabinu, a sam je bio dovoljno pribran da je cijeli razvoj situacije uspio i snimiti video kamerom. Snimka cijelog događaja danas je na web-u. Bio je spreman ukoliko pijavica krene preko broda uskočiti u kabinu i zatvoriti se, te tako čekati da ona prođe. Ipak, zapjenjeni kovitlac vodene prašine prošao je desetak metara od broda, a kroz to vrijeme bio je izložen snažnom pljusku i vjetru snage 60-ak čvorova. Dakle, za trećinu snažnijem nego li je snaga pijavice ikada izmjerena na Jadranu. Sve zajedno trajalo je 15 – 20 minuta, a nakon toga ponovno zapuhalo 25 čvorova tramuntane, koja ih je držala sve do Malte.
Ovaj primjer odlično ilustrira koliko prisebnost i pravovremena priprema mogu biti značajni u nekim nenadanim ili otežanim uvjetima plovidbe, pa tako i pojavom pijavice u blizini. Ako je to moguće, taktički uzmak najbolji je način obrane. Već smo spomenuli kako pijavica prema naprijed napreduje sporo, pa je logično skrenuti s kursa i niz vjetar se udaljavati od nje. a da li se odmicati više lijevo ili desno, treba procijeniti prema razvoju situacije. Ukoliko vas i dostigne, barem ste dobili na vremenu, jer pijavice ne traju dugo.
Što se tiče pripreme broda, svakako na vrijeme skinite jedra, a ako ih je komplicirano spremiti u potpalublje, tada ih svakako treba dobro i sigurno vezati uz lantinu ili za čvrsta hvatišta na palubi. Treba li uopće spominjati kako je vrlo poželjno obući pojaseve za spašavanje, a svi koji ostaju na palubi trebali bi harnessom, makar improviziranim, biti vezani za sigurna hvatišta na brodu. Nije ovo samo iz razloga da netko ne upadne u more, nego se ovako posada osjeća sigurnije i možete bolje reagirati na svaku nepredviđenu situaciju.
Sve na palubi mora biti dobro stisnuto i osigurano, jer ako se išta otrgne vrlo lako može pokrenuti lančani proces. Sve tende treba ukloniti, a ako se to ne može tada ih složiti i čvrsto podvezati. Onima koji inače paze na urednost broda oprema je već posložena i spremljena po gavunima, pa im je potrebno samo poklopce gavuna osigurati da se ne mogu otvoriti, ako treba i katancem. Sve portele i fineštrini također moraju biti zatvoreni i osigurani. Višak konopa koji ostaje na palubi ili u kokpitu treba složiti i vezati, jer slobodan kraj konopa u vrtlogu pijavice može snažno udariti bilo gdje, ali i pasti u more i zapeti za timun ili propeler. Kada procijenite da će pijavica proći preko broda, najbolje je motor izbaciti iz brzine, ostaviti ga upaljenim, svi se spustiti u potpalublje, zatvoriti se i čekati da pijavica prođe.
Kako postupiti kada posumnjate da bi pijavica mogla proći preko vas dok ste usidreni ili vezani za obalu, teško je preporučiti. Ipak, za pretpostaviti je kako na otvorenom moru nema opasnosti od pucanja priveznih konopa, dalje ste od obale, nema ni okolnih brodova čija odlomljena oprema može oštetiti vaš brod, pa se nekako čini logičnim kako je uputnije ipak isploviti, naravno ako mislite da za to imate dovoljno vremena.
Pijavica na Jadranu svakako ima više nego li je to zabilježeno, jer zbog njihova relativno rijetkog pojavljivanja nema ni sustavnog istraživanja. Neke pijavice, kao ona koja je 1994. u Biogradu zarotirala trajekt i na svom kratkom pohodu po kopnu napravila značajnu materijalnu štetu, u niti jednom dnevniku motrenja okolnih meteoroloških postaja nisu zabilježene. Ipak, u želji da se što više približi ovoj problematici, DHMZ je na svojoj web stranici pokrenuo stalnu otvorenu anketu “Vidjeli ste pijavicu/tornado” u kojoj možete sudjelovati i vi. Putem postavljenog upitnika možete im prijaviti svoja zapažanja, pa i poslati snimke.
Tekst: Damir Višić
Foto: Nikša Duper, Hrvoje Batinić / crometeo.hr