Uvod u konope

Razvoj konopa star je vjerojatno koliko i razvoj civilizacije. Od kada ima današnji oblik teško je procijeniti, ali se sa sigurnošću zna da su još stari Egipćani prije 6.000 godina razvili alate kojima su od vlakana trstike izrađivali konope.

Brodski su se konopi uvijek razlikovali od onih korištenih na kopnu, čak i po nazivu. Mornari su često isticali: “uže je za tovara, konop (oko pasa) za fratra, a čelo za mornara“. Uvjeti na moru dosta su zahtjevniji pa je takav konop, pleten od prirodnih vlakana, već pri izradi imao poseban tretman kako bi bio otporniji na vlagu i truljenje, odnosno, bio izdržljiviji, pouzdaniji i dugovječniji. Čak ni to nije bilo dovoljno pa su konopi za različite namjene imali različit tretman i različito se pleli, a kod odabira konopa sve se to vrlo jasno moglo vidjeti na njegovim krajevima, njegovu čelu. Prema tim krajevima i cijeli je konop nazvan čelo. Slijedom toga, dolaskom čelične užadi, sajli, takvo je uže nazvano čelik čelo.

Osnova strukture svakog konopa je vlakno, koje se upreda u nit, a radi boljeg prianjanja i oblika konopa niti su mogle biti i u obliku traka. Nadalje, više niti uvija se u strukove, a više jednakih strukova, uglavnom tri ili četiri, uvija u konop. Presjek i broj vlakana definiraju debljinu niti, broj niti dimenzije struka, odnosno, promjer konopa.

Međutim, debljina niti i njihov broj u struku imaju svoja ograničenja, a prirodna vlakna za neke potrebe nedovoljnu nosivost, te je za veća opterećenja trebalo koristiti više jednako zategnutih konopa, primjerice za pripone jarbola. Isti se princip nije mogao primijeniti za sidreni ili tegljeni konop, pa su se tri ili četiri konopa, ponekad i oko jezgre, uvijala u kabel, zvan još i paripina, gumina ili palamar. Uspoređujući nosivost paripine s ukupnom nosivošću konopa od kojih je formirana, paripina je slabija, ali je dosta elastičnija i kako se ne mrsi, daleko jednostavnija za korištenje.

Dužina paripine bila je 200 metara, a promjer i do 65 centimetara, tako da rukovanje takvim konopom ipak nije bilo nimalo lako. Težio bi i preko šest  tona, a sidro tri do četiri tone, te je vitlo moralo biti dovoljno jako da izvuče taj teret. Vitlo je okretalo 140 ljudi, 70 na svakoj palubi, a budući da je paripina predebela, na vitlo se nije mogla postavljati direktno. Oko vitla je namatan tanji konop spojenih krajeva koji se vrtio u krug, a na jednakim razmacima imao je vezane gropove za koje bi zapinjale podveze. Nekoliko ljudi vezivalo bi podveze, spajajući ga tako uz sidreni konop, a jedan bi ih odvezivao pred otvorom okna prostora za sidreni konop smještenog u pramcu ispod najniže palube.

Kako bi konopi bili otporniji na vlagu i truljenje, niti od kojih se uplitao provlačile bi se kroz ugrijanu prirodnu smolu, paklinu, na izlazu gnječile među valjcima, tako da zadrže 11-13% impregnacije, a zatim ostavile da se ohlade ili odmah sukale u konop, ovisno o namjeni. Ipak, bez obzira na zaštitu takvi konopi su već nakon prve godine gubili 15%, a svake sljedeće oko 7% na snazi i gipkosti.

Vruće sukani konop je snažniji, ali i krući pa se uglavnom koristio za pripone. Razlog zbog kojeg su pripone na jedrenjacima bile crne boje je to što su nakon postavljanja, radi bolje otpornosti, bile još jednom premazane crnilom, mješavinom rijetke pakline, čađe i kuhane slane vode, koje je stvaralo tanki sloj kao dodatnu zaštitu od vlage.

Iako su konopi od konoplje bili najrašireniji, najpoznatija je bila manila, konop od vlakana iz peteljke i srednjih rebara listova biljke abaka. Neznatno je slabiji od konopljinog, ali je za petinu lakši i manje je osjetljiv na vlagu. Manila se nije impregnirala jer je smola nagriza, ali je u odnosu na konope od drugih prirodnih vlakana dosta otpornija na vlagu i namočena ima veću nosivost.

Za konope koji su trebali dugo boraviti u moru najpogodniji su bili esparta ili spartea. Vlakna su se dobivala iz trave halfa, uzgajane u sjevernoj Africi i Španjolskoj, a njen konop je dosta grub i hrapav, ali vrlo otporan na vlagu.

Dobre karakteristike imao je i formij, dobiven iz vlakana lista biljke Phormiumtenax, popularno zvane novozelandski lan. U usporedni s konopom od konoplje čak je  i jači, a skoro upola lakši, te je kao takav bio izuzetno popularan u britanskoj mornarici.

Pamučni konopi i sisal, konop ispleten od vlakana listova jedne vrste agave, su vrlo mekani i savitljivi, ali im je slaba nosivost i nisu izdržljivi, te su na moru rijetko korišteni, uglavnom za vrpce na osobnoj opremi i u dekorativne svrhe. Ni konopi od lana, jute, kokosa i drugih vlakana na brodu nisu bili od nekog značaja.

Činjenicom kako su u posadama prevladavali dešnjaci, pravilo je da se brodski konop uvijek slaže u smjeru kazaljke na satu. Radi njegova lakšeg uvijanja i manjeg mršenja strukovi konopa tada trebaju biti, gledano od sebe, uvijani u desno, što je gotovo generalna praksa kod proizvodnje uvijenih konopa. Prema izgledu spirale pojedinog struka , uvijanje udesno se često spominje kao Z smjer uvijanja, a uvijanje ulijevo S smjer uvijanja.

Kako bi niti ostale u smjeru opterećenja i tako se održala ravnoteža, pravilno rasporedilo opterećenje i spriječilo raspadanje konopa, smjer svakog uvijanja mora biti suprotan od prethodnog. Dakle, vlakna u nitima za izradu konopa trebaju biti uvijana u Z smjeru, niti u strukovima u S, te strukovi u konopu opet u Z smjeru. Paripina je iz tih razloga imala S smjer uvijanja te je ona jedino uže koje se slagalo u smjeru obrnutom od kazaljke na satu.

Paripina od tri konopa imala je devet strukova, a vremenom je zamijenjena gipkijim i za rukovanje praktičnijim debelim konopom kvadratnog presjeka, pletenicom od četiri para strukova, ispletenom tako da dva para imaju Z, a dva S smjer. Slijedom toga su i niti unutar strukova također su uvijene u suprotnom smjeru.

Karakteristike konopa ovise o vlaknu od kojeg je izrađen i načinu uvijanja ili pletenja, odnosno, použavanja. Tvrdo použeni konopi su obliji i elastičniji, meko použeni su gipkiji i jači, a použavanje standardnim korakom optimalizira sve te karakteristike. Generalno, svi konopi osim onih unaprijed predodređenih za specijalnu namjenu použavaju se standardnim korakom.

Od 28. veljače 1935. godine, kada je američki kemičar WallaceCarothers radeći za tvrtku DuPont proizveo najlon, što je zaštićeno ime umjetnog polimera – poliamida, proizvodnja konopa doživljava pravu revoluciju i neprestano se razvija. Sintetička vlakna imaju daleko bolju nosivost i znatno su otpornija na vlagu od bilo kojeg prirodnog vlakna. Osim toga, svako prirodno vlakno je relativno kratko i kod upredanja u nit moraju se preklapati, a sintetička se vlakna mogu proizvoditi u neograničenim dužinama, tako da se već kod formiranja niti može dobiti pravilno, vrlo simetrično uvijanje i svugdje jednak promjer.

Uz slabiju nosivost, mana konopa od prirodnih vlakana je i to što upijaju vodu. Tada postaju teži, krući, mijenjaju dimenzije, a smočeni, osim manile i sisala, imaju i manju nosivost, mogu se smrznuti i tada su neupotrebljivi. Nadalje, slabije su otporni na trzaje, habanje, podložni truljenju, a vijek trajanja im je znatno kraći. Oštećene niti ili strukovi mogu im se relativno lako sanirati i nadoplesti, čime im se produžavao vijek trajanja, ali dolaskom modernih konopa ta se vještina već dugo ne prakticira i gotovo je zamrla. Jedina im je prednost što kod pucanja nisu opasni, jer se dijelovi konopa ne vraćaju prema priveznom mjestu nego samo padnu.

Dužim vijekom trajanja, manjim dimenzijama i znatno većom nosivošću konopi od umjetnih vlakana vrlo brzo su zamijenili sve konope na brodu. Usporedbe radi, paripina promjera 60-ak centimetara ima nosivost sličnu kao i Dyneema 75 promjera samo 12 milimetara. Zoran primjer pokazuju i pletenice strune za ribolov jer iako izuzetno tanke, često dosta tanje i od jednog milimetra, imaju jako veliku nosivost tako da ih je u lovu neophodno držati na bubnju za namatanje jer opterećene tolikom silom vrlo se lako zarežu u prste.

Dakle, dok se nekada nosivost konopa povećavala većim brojem niti i širenjem promjera konopa, danas razvijenom tehnologijom to se postiže sirovinom za vlakna i povećanjem gustoće polimera, pa su za iste nosivosti promjeri konopa sve manji. Naravno, takvi konopi su dosta skuplji i koriste se samo gdje su neophodni.

Idealan konop, koji je dobar za sve pozicije na brodu i sve načine korištenja, ne postoji. Jedan konop ne može biti u isto vrijeme nerastezljiv i elastičan, gibak i krut, plivati i tonuti, s tvrdom košuljicom otporan na habanje i fleksibilan,… Svaka pozicija na brodu traži konop određenih karakteristika, a proizvođači prema tim potrebama optimaliziraju određeni tip konopa. Univerzalnog konopa nema, nego neka vrsta konopa može samo imati univerzalniju primjenu od neke druge vrste. Osobine konopa, kao i kod onih od prirodnih vlakana, definiraju dva osnovna faktora: odabir sirovine i konstrukcija, način i kvaliteta uvijanja ili pletenja konopa.

Četiri su osnovne sirovine za proizvodnju sintetičkih konopa, iz kojih su se kasnije razvila još žilavija vlakna za izradu konopa male rastezljivosti i velike nosivosti.

Prvi konopi od umjetnih vlakana rađeni su od poliamida, a s karakteristikama odličnog apsorbiranja trzaja, dobrom otpornošću na habanje, naftu, ulja, benzin, masti, većinu kemikalija i truljenje i na brodovima su vrlo brzo zamijenili konope od prirodnih vlakana. Ipak, smočeni upiju nešto vlage i takvi neznatno umanjuju žilavost konopa. DuPont je prvi proizvođač valakana od poliamida, a prema patentiranom nazivu najlon i ovi konopi su nazvani najlonskim konopima. Perlon, supralon, brinylon, enkalon ili julon su zaštićena imena poliamidnih vlakana nekih dugih proizvođača.

Poliester nema rastezljivost i elastičnost kao poliamid ali je otporniji na učestala opterećenja, habanje i UV zrake. Visoke je gustoće, pa zbog velike specifične težine brzo tone. Namočen upije vrlo malo vode, međutim, to mu nimalo ne smanjuje žilavost. Svakim uvijanjem i pletenjem vlakno gubi na svojoj prekidnoj čvrstoći, a kod poliestera je to nešto više izraženo. Ipak, niti poliestera se bolje poslože u struku, odnosno, u istom presjeku ima više vlakana, tako da za isti promjer ima sličnu nosivost kao i konop od poliamida. Zbog svojih karakteristika najčešće je korišteni materijal za uplitanje košuljice, omotača oko jezgre pletenog konopa. Dakron, diolen, terilen, tergal, fortrel i trevira neki su od čestih naziva za poliesterskih vlakna.

Niti sintetičkih konopa mogu biti oblika monofila (jednog vlakna), multifila (više tankih vlakana) i rafije (plosnate niti). Poliamidni i poliesterski konopi izrađuju se samo od multifila, a polipropilenski i polietilenski od niti svih oblika.

Polipropilenska vlakna ne upijaju vodu i imaju malu specifičnu težinu, pa konop od polipropilena ne tone. Za upotrebu na brodu mora obavezno biti UV stabiliziran, ali je i dalje manje otporan na habanje, trenje i abraziju, te mu je primjena ograničena. Izrađen od monofila ima vrlo glatku površinu, a od multifila izgleda baršunasto i mekan je na dodir. Uglavnom se koristi kod izrade pletenog konopa bez jezgre, lagane šuplje pletenice, ili za izradu imitacije konopljinog konopa. Nova generacija konopa od polipropilena ima veću čvrstoću i otporniji su na habanje. GeoProp, meraklon, uistron, gripolen i tiptolen, najčešći su nazivi polipropilenskih vlakana.

Polietilenski, zaštićenih naziva meraklin i kurlen, od svih vrsta sintetičkih konopa imaju najslabije karakteristike. Nešto su otporniji na abraziju od polipropilena, ali i teži, pa se za brodske potrebe koriste uglavnom oni izrađuji od monofila. Ovako su laganiji i plivaju, a pleteni u šuplju pletenicu koriste se za konop na kolutu za spašavanje, upletene rukohvate po rubu gumenjaka, konop za vuču skijaša i slične potrebe.

Većina konopa koji se koriste na brodu izrađena su od spomenutih sirovina, a poliamidni i polipropilenski konopi za ovu namjenu moraju obavezno biti termički stabilizirani i imati UV zaštitu, što nije praksa sa svim konopima na tržištu. Osim toga, pojavljuje se sve više konopa s miksanimsirovinamam, ali tako da su im već niti upredane od miješanih vlakana. Možda se time postiglo da plutajući konop potone i još se neka svojstva lošijeg konopa poboljšale, ali to je samo naizgled jer kod korištenja do izražaja dolaze samo mane svih upotrebljenih sirovina i gotovo u pravilu takvi konopi vrlo brzo propadaju.

Kod uvoza konopa ne traži se obavezan certifikat o prekidnoj čvrstoći, UV stabilizaciji, otpornosti na habanje i vremenske utjecaje, dakle, podatke bitne za izražavanje kvalitete konopa. Upravo to je glavna primjedba domaćih proizvođača u kojoj vide nelojalnu konkurenciju jer konopi mogu izgledom biti potpuno jednaki, a u karakteristikama se znatno razlikovati. Žale se kako se uvoze konopi niže klase, niže cijene, istog promjera, ali dosta slabije prekidne čvrstoće, otpornosti na vremenske utjecaje i habanje.

S poznatim svjetskim proizvođačima to nije problem, jer oni ipak brinu o tome da im svaki proizvod ima certifikat i da stvarne karakteristike svakog konopa odgovaraju navedenim podacima. Na tržište plasiraju samo testirane konope i oni imaju svoju cijenu. Njihovi konopi od miješanih vlakana rađeni su prema ciljanim karakteristikama i strogo su kontrolirani, a uglavnom i označeni posebnim brendom kao hi-power, poli-plus, combo-plus,…

Novim tehnologijama razvile su se i nove sirovine za izradu konopa, a nosivost njihovih vlakana nekoliko je puta veća od vlakana standardnih sintetičkih konopa. Pojednostavljeno, povećala se linearna gustoća vlakna, tako da se pri izvlačenju molekularni prsteni vlakna oblikuju u šipke, koje konopu pružaju visoku stabilnost, nikakvu klizavost i slabo istezanje, ali su zato podložne oštećenju pri savijanju i abraziji. Dakle, imaju odličnu otpornost na uzdužna, ali slabiju na bočna opterećenja, savijanje i habanje. Kako svako uvijanje ili uplitanje niti i strukova slabi žilavost i nosivost vlakna, a kod ovih materijala je to posebno izraženo, pletu se mekano, odnosno, pri pletenju koristi duži korak. Gubitak prekidne čvrstoće naročito je izražen na gropu, te je za ove konope uputnije umjesto gropova koristiti upletke.

Konopi od polietilena visoke gustoće, označeni kao HMPE ili sličnim kraticama, poznatiji zaštićenim imenima dyneema, spectra i admiral 200, omjer težine i nosivosti imaju veći i od čelika, pa su vrlo brzo pronašli svoju primjenu na regatnim jedrilicama i kod niti struna za ribolov. Rastezljivost im je gotovo nikakva i relativno su dobro otporni na UV zrake, pa donekle i na habanje.

Aramid je vlakno poliamida visoke gustoće, popularno zvanog „aromaticplyamid“, prema čemu je i dobio ime. Namočen upije 2-5% vode, a tada otprilike toliko gubi i na žilavosti. Nešto je manje otporan na savijanje i habanje, pa se na takvim mjestima izbjegava. Pogodan je za izradu laganijih pripona za jarbole, ali kako nije otporan na UV zrake neophodno ga je zaštititi gumenim plaštem. Zaštićene marke pod kojima se često susreću su twaron, kevlar i technora.

Liquidcrystalpolymer, LCP, proizveden je na bazi poliestera, a spominje se još kao i aromatični poliester. Najpoznatija marka je vectran, zlatne boje slične kevlaru, a slično je i osjetljiv na savijanje. Slabo je otporan na UV zrake, pa se uglavnom koristi za jezgru pletenog konopa, ali ga je i takvog potrebno zaštititi dvostrukim nano premazom. Interesantno je da, za razliku od svih drugih konopa, propadanje uzrokovano UV zrakama prestaje nakon 400 sati izloženosti, dok nezaštićeni konopi od aramida, HMPE i PBO nastavljaju propadati.

Zylon je zaštićeni naziv japanske tvrtke Toyobo za PBO, poly-benz-oxazole, vlakna. Konop je zlatne boje, dosta fleksibilan i mekan na dodir, neznatne rastezljivosti, vrlo otporan na rezanje, abraziju i pregibanja, te izrazito velike nosivosti, ali ima malu otpornost na UV zrake i svjetlo.

Osim o sirovini, karakteristike konopa ovise i o njegovoj konstrukciji. Dva su načina proizvodnje konopa, uvijanjem debljih i pletenjem tanjih strukova, iz kojih se vremenom razvilo i nekoliko kombinacija.

Uvijeni konopi proizvode se već tisućljećima, što je s konopima od prirodnih vlakana bilo vrlo praktično, jer su se niti i strukovi oštećenog konopa relativno lako mogle zamijeniti ili nadoplesti te tako produžiti vijek konopu, a s pletenim konopima to nije tako jednostavno. Zbog svoje elastičnosti i dobrog amortiziranja trzaja uglavnom se koriste za privezne i sidrene konope, a isti je uputno koristiti i za tegalj.

Više uvijenih strukova imaju samo konopi za specijalne namjene, kao što su na primjer kavomišti, konopi koji spajaju koćarsku mrežu sa širilicama. Osnovu konopa, težinu i veliku nosivost, osigurava jezgra od čeličnih žičanih strukova zaštićenih gumenim plaštem, a četiri ili šest strukova oko nje, izrađeni od poliamida ili poliestera, služe kao zaštita jezgre od struganja po morskom dnu i omogućuje jednostavniju manipulaciju konopom.

Formirani od više strukova su obliji i bolje zadržavaju formu, ali su manje gipki, pa je za brodice i jahte optimalan, a samo se oni i koriste, uvijeni konopi s tri struka. Većina nautičara uvijene konope bira od poliestera ili polamida jer oba ova materijala tonu, imaju dobru rastezljivost i približno jednaku nosivost.

Izrada upletki na uvijenim konopima je dosta jednostavna, konop se lako slaže, ali mu je mana što se kod učestalih trzaja i pod većim naprezanjem relativno lako zavrće i može se rašvilati, naročito tanji konopi.

Pletenica, konop kvadratnog presjeka, sastoji se od četiri para tanjih strukova koji su međusobno isprepleteni, dva para u Z, a dva u S smjeru. Ima sva svojstva kao i uvijeni konop, a uz to je i otporan na torziju, gipkiji je, lakše se slaže i bolje drži vezani grop, te za isti presjek ima veću nosivost. Koristi se uglavnom na velikim brodovima, ali sve češće i na brodicama i jahtama kao privezni, sidreni ili konop za tegalj. Zbog načina izrade smatra se mostom između pletenih i uvijenih konopa.

Pleteni konopi standardno se proizvode od jezgre oko koje je ispletena košuljica, plašt, a oni za specijalne namjene mogu imati razne izvedbe. Jedni su bez košuljice, drugi šuplja pletenica bez jezgre, neki između jezgre i košuljice imaju i međukošuljicu, neki više jezgri unutar jedne košuljice, a neki u prvih nekoliko metar ili cijelom dužinom konopa jezgru s upletenim olovom.

Kod standardnih upletenih konopa odnos jezgre i košuljice mora biti tako usklađena da su jednako gipki, jednako se rastežu, te da opterećenje nose podjednako, pola–pola. Slabija košuljica se brže troši, a tanja jezgra opterećenje ne nosi ravnomjerno. U proizvodnji se ova usklađenost postiže odabirom sirovine, debljinom i brojem strukova, omjerom pleta, te korakom pletenja.

Jezgra konopa može biti pletena, uvijena ili snop paralelno postavljenih vlakana. Konop s jezgrom od paralelnih vlakana, za isti materijal i promjer konopa, ima veću nosivost jer neuvijena i nepletena vlakna ne gube na prekidnoj čvrstoći, ali se takav konop manje rasteže i manje je otporan na trzaje. Osim toga, raditi upletke na krajevima konopa s ovakvom jezgrom je nemoguće.

Upletke na uvijenom konopu i pletenici kvadratnog presjeka relativno su jednostavne i mogu se raditi i na starim konopima. Međutim, kod njihove izrade na pletenom konopu zahtijevaju poseban alat i moguće ih je izraditi samo na novim konopima. Pleteni konop se nakon prvog rastezanja razvuče, a strukovi košuljice stisnu oko jezgre i ne ostavljaju prostor za nikakvo provlačenje. Iz istog se razloga nakon izrade upletke konop i zateže, tako da strukovi košuljice stisnu upletku i ona više ne popušta.

Pleteni konop u košuljici uvijek ima paran broj strukova. Pola ih se plete u Z, a pola u S smjeru, a odnos pleta može biti 1:1, gdje se svaki struk jednog smjera plete preko svakog struka drugog smjera, ili 2:2, kada se struk plete preko dva struka suprotnog smjera.

Pleteni konopi su gipkiji od uvijenih, teže se mrse i kada se jednom rastegnu, zadrže taj oblik, a kasnija rastezanja su minimalna. Osim kod konopa od kojih se traži naglašena tvrdoća i krutost, niti u strukovima košuljice vrlo su mekano ili uopće nisu uvijene, nego uredno posložene jedna uz drugu, čime se manjim promjerom postiže nešto veća nosivost, ali i fleksibilnost konopa.

Košuljice se najčešće rade od napregnutih vlakana poliestera, a ovisno o dimenzijama i krutosti konopa, mogu imati 8, 16, 24 ili 32 struka. Neki sintetički materijali izgledom podsjećaju na pamučnu pređu, mekani su na dodir i ugodani za rukovanje. Mekoća se dobila tako da su vlakna rezana na manju dužinu, drugačije raščešljana i takva ponovno upredana u niti.

Spiralno pleteni konopi također su izuzetno mekani. Dijelom je to stoga što nemaju jezgru, već su im parovi strukova košuljice međusobno uvijeni i takvi pleteni u spiralu. Ovim košuljica dobije deblji presjek i okruglu formu. Zatezani vinčemtu formu gube, pa se koriste samo na pozicijama gdje ih se zateže ručno, najčešće kao škote na manjim jedrilicama ili za rukohvate na sklopivim pasarelama.

Konopi od modernih vlakana, spectra i dyneema, mekano su pleteni i bez jezgre. Malim promjerom daju veliku nosivost, pa ukoliko se i kombiniraju s drugim materijalima tada se koriste kao jezgra konopa. Košuljica je ovdje samo kao zaštita od habanja i UV zraka, te konopu daje bolju formu za rukovanje i bolje prianjanje u štoperima. Neki konopi zbog svoje specifičnosti između jezgre i košuljice moraju imati međukošuljicu, a kako bi se izbjeglo proklizavanje površina joj mora biti hrapava.

Košuljice bez jezgre, šuplje pletenice, od 8 strukova su okruglog, a s 24 ili 32 struka plosnatog presjeka. Plosnati konopi nemaju veliku nosivost, ali ne zauzimaju veliki prostor, lakši su za rukovanje od tankog konopa i koriste se tamo gdje nema velikih opterećenja ni trzaja, uglavnom za bokobrane, privez jedra uz lantinu ili za vezice tende.

Standardno pleteni konopi s jednom jezgrom učinkoviti su do određenog promjera, iznad kojeg postaju nepraktični, a proporcionalno dimenzijama i slabiji. Veliki trgovački brodovi sve više koriste pletene konope s više konopa u jezgri. Svaki od njih je pojedinačno optimiziran, što konopu daje nevjerojatnu nosivost, a košuljica ovdje samo zadržava ravnomjerno zaobljenu formu. Sličnim pristupom, a drugačijom kombinacijom materijala danas se rade i pleteni konopi s velikim koeficijentom rastezljivosti, prilagođeni potrebama specijaliziranih tegljača.

Postoje i pleteni konopi koji u jezgri imaju upleteno olovo. Nekima je ono ugrađeno samo kroz prvih nekoliko metara i donekle simulira lanac na sidrenom konopu, a drugima je olovo u jezgri upleteno cijelom dužinom i koristi se kod pletenja ribarskih mreža. Ti konopi brzo tonu, ali je dobro znati i da za 40-ak posto gube na nosivosti.

Nekada su naručitelji velikih količina brodskih konopa, još dok su bili od prirodnih vlakana, tražili od proizvođača da se njihovi konopi posebno označe. Isto se prakticiralo i kod nas sredinom prošlog stoljeća za konope državnih službi i poduzeća, vjerojatno radi sprečavanja otuđenja društvenog vlasništva. Jedna nit konopa bojala bi se u crveno ili se ne bi impregnirala, tako da su se takvi konopi razlikovali od drugih i bili prepoznatljivi već na prvi pogled.

Različite boje i uzorci na konopu dosta su praktični, a naročito na jedrilicama gdje je više konopa usmjereno na jedan vinč i grupu štopera. Danas se konopi proizvode u svim bojama i sve je više vlasnika jedrilica koji osim po karakteristikama, biraju i konope određenog dizajna, jer tolikom količinom i oni utječu na izgled i ukupan dojam o brodu.

Kod odabira nosivosti konopa za neku svrhu treba znati da normalna radna opterećenost konopa mora biti 20-30%, a maksimalna 50% njegove prekidne čvrstoće. Djelom je to iz razloga što su naznačene prekidne čvrstoće izmjerene na novim konopima i u laboratorijskim uvjetima, a korištenjem se konop troši i ta se vrijednost smanjuje. U praksi su gotovo uvijek svi konopi predimenzionirani, a slabiji konopi brzo se deformiraju i potroše. Isto tako, konop promjerom i površinom treba biti ugodan u ruci, prilagođen štoperima, kaštanjolama ili heriklemama.

Kvaliteta konopa ne može se procijeniti rukom. Rukom se mogu procijeniti njegova gipkost i mekoća, a te su karakteristike za procjenu kvalitete novog konopa dosta relativne. Dužim korakom pletenja mekanijim nitima svaki je konop ugodan pod rukom i to je lako podvaliti. Karakteristike konopa jasne su tek nakon nekog vremena, kada ga se dobro rastegne i sve mu se niti stisnu.

Dobar pleteni konop se kod prvog natezanja rastegne ravnomjerno i više se ne vraća, a kod kasnijih većih opterećenja do izražaja dolazi samo njegova elastičnost. Slabiji konopi vrlo brzo dobiju plastičnu deformaciju, gube ravnomjeran presjek, a nekima i popucaju pojedine niti, pa se istezanjem i kupljenjem na konopu pojave brojne „kvržice“.

Podatke o sastavu, prekidnoj čvrstoći, nosivosti, rastezanju, otpornosti na habanje i UV zaštiti daje proizvođač u svojim katalozima, a kod poznatijih proizvođača oni su provjereni. Nadalje, za tegalj, vez i sidro koriste se elastični konopi, uvijeni ili pletenica, a za trimanje jedara pleteni konopi kojima kvaliteta i osobine odgovaraju namjeni i  tipu jedrilice.

Za sidro i vez tražiti nerastezljive konope potpuno je besmisleno i skupo. Kako bi se izbjegli nagli trzaji ti konopi moraju imati umjerenu rastezljivost. Isto tako, podigači i konopi za trimanje jedara ne moraju biti skupi konopi s nerastezljivom jezgrom od polimera visoke gustoće, jer su takvi potrebni samo na regatnim jedrilicama. Optimalno jei višestruko jeftinije koristiti kvalitetne pletene konope univerzalnije primjene.

Neki konopi su izuzetno čvrsti, ali zbog njihove krutosti i klizave površine kod vezivanja čine široke vojeve i kližu, pa se u gropu nikada ne mogu čvrsto stisnuti. Ovakav „slinavi“ konop morao bi na kraju imati upletku, a ako je nema tada je prije vezivanja gropa dobro napraviti dodatni voj ili dva, kako bi oni ponijeli glavninu opterećenja, a kraj konopa je samo osiguran od izvlačenja.

Često se nameće pitanje kada je neki konop neophodno zamijeniti. Uvijeni konop od tri struka u normalnim okolnostima ima svoju funkciju dok god su mu dva lumbula neoštećena. Ukoliko je jedan lumbul prekinut ili će to uskoro biti, te ukoliko su sva tri lumbula vidno oštećena, taj konop više nije siguran. Kada je na pletenom konopu košuljica u nekom dijelu spljoštena to je znak da je jezgra tu znatno oštećena ili je pukla. Daljnje korištenje takvog konopa dosta je riskantno, jednako kao i onog konopa kojem su dominantna oštećenja na košuljici.

Kvalitetnom brigom vijek trajanja sintetičkih konopa može se dosta produžiti. U prvom redu, krajevi konopa moraju se uplitanjem, podvezivanjem, taljenjem ili specijalnom obujmicom osigurati od rasukavanja. Konopi se najviše troše učestalim trljanjem o metalnu opremu i na oštrim rubovima, naročito kada je na tom mjestu i oštro presavijen. Zaštita od kože, gumenog crijeva, pa čak i stare krpe, spriječit će deformacije i kidanja niti.

Konop oštećen od sunca požmari, ukruti se, površina mu posne gruba na dodir i mrvi se. Bez obzira koliko je pojedini konop otporan na UV zrake, uvijek ga je dobro zaštititi od nepotrebnog izlaganja suncu, barem tijekom zime. Nekad se to čini kompliciranim, kao kod podigača jedara, ali svi što koriste skupe konope nakon sezone to redovno čine. Za kraj podigača privežu tanki konop i podigač izvuku, a na njegovom mjestu ostane ovaj tanki. Dolaskom nove sezone obrnutim ih postupkom ponovno zamijene.

Konope kontaminirane kemikalijama ili njihovim parama potrebno je odmah dobro ražentati, a na kraju sezone isto učiniti sa svim konopima na brodu. Sintetički konopi nikada se ne suše toplinom i grijanjem, nego ih se samo ostavi da se iscijede. Odlažu se u čistom, suhom i dobro prozračnom prostoru, stoga i brodski gavun u kojem stoje konopi mora biti takav.

 

 

ČVRSTOĆA KONOPA
  specifična

težina

Prekidna čvrstoća

suhog (gr/den)

čvrstoća mokrog

konopa

otpornost na trzaj
Manila 1.38 5,0 – 6,0 preko 120% slaba
Sisal 1.38 4,0 – 5,0 preko 120% slaba
Pamučni 1.54 2,0 – 3,0 85-90% vrlo slaba
Poliamid 1.14 7,0 – 9,5 95% odlična
Poliester 1.38 7,0 – 9,5 100% dobra
Polipropilen 0.91 6,5 100% vrlo dobra
Polietilen 0.96 6,0 100% korektna
Aramid 1.44 18 – 26,5 95% slaba
HMPE 0.97 30,0 100% korektna

 

 

 

OSNOVNE KARAKTERISTIKE KONOPA
  manila poliamid poliester polipropilen aramid HMPE
Relativna snaga l llll lll ll lllll lllll
Relativna težina lll ll llll l llll ll
Rastezljivost l llll ll lll l l
Relativna otpornost na nagle trzajeve l lllll lll llll lll lll
Otpornost na plijesni i trulež l lllll llll lllll lllll lllll
Otpornost na kiseline l llll llll lllll llll lllll
Otpornost na lužine l lll ll lll lll llll
Otpornost na sunčeve zrake l lll llll ll l lll
Otpornost na organska otapala l lll lll lll lll llll
Talište (°C) 190 (gori) 215-260 225-260 165-175 500 (gori) 150
Plovnost novi da ne ne da ne novi da
Relativna otpornost na habanje ll lll llll l ll lll
l- najnižalllll-najviša

 

 

 

 

PREKIDNA ČVRSTOĆA VEZANOG I UPLETENOG KONOPA OD KONOPLJE
Rastegnut konop 100%
grop
Sidreni 76%
Jegulja 70-65%
Voj 70-65%
Dvojni poluuzao 70-65%
Pašnjak 60%
Vrzni 60%
Zastavni 55%
Obični 50%
Muški 45%
upletka
Očna upletka 95-90%
Duga upletka 87%
Kratka upletka 85%

 

 

PREKIDNA ČVRSTOĆA SINTETIČKOG KONOPA NA OBIČNOM GROPU
Poliamid 65-60%
Poliester 60-55%
Polipropilen 65-55%
Ploietilen 60-50%
HMPE 50-35%
Aramid 40-30%
LCP 35-30%
PBO 55-35%

 

Kao i kod zlata, karat je jedinica kojom se označavala kvaliteta konopa od prirodnih vlakana. Prema toj klasifikaciji, konop od 100 karata je novi i neupotrebljavani konop, ne stariji od godinu dana. Upotrebljavani konop bez oštećenja i nekorišteni konop, ali stariji od godinu dana nosio je 66 – 99 karata. Od 40 – 60 karata vrednovan je konop sa manjim oštećenjima, koji nije deformiran, a s manje od 40 karata oštećeni konopi koji više nisu sigurni za vez i teža opterećenja.

Den (denier) je jedinica mjere za masu linearne gustoće vlakna koja se koristi u Velikoj Britaniji i SAD-u, a definira se kao masa u gramima po 9.000 metara. Temelji se na prirodnom standardu niti svile, naime, nit svile duga je 9.000 metara i teži 1 gram.

Tex je jedinica mjere koja se koristi u Međunarodnom sustavu jedinica, a označava masu u gramima na 1.000 metara vlakna. Radi prihvatljivih brojčanih vrijednosti u praksi se koristi decitex (dtex), što je masa u gramima na 10.000 metara niti.

1den=1,11 dtex

Tekst: Damir Višić