Svakoga koji ima imalo afiniteta prema moru, odlazak na višednevno krstarenje neizmjerno veseli. Taj stvarni osjećaj autonomnosti, neovisnosti i slobode je nezamjenjiv pa nije ni čudno da planiranje takvog odmora često započne još tijekom zime, razrađujući sve do najsitnijeg detalja, što se kasnije uglavnom pokaže kao velika greška.
Razumljivo je kako se netko uz detaljno razrađen plan osjeća sigurnijim, ali oni nešto iskusniji znaju kako time samo mogu umanjiti svoju opuštenost, pa čak i spomenute osjećaje slobode i neovisnosti, naročito kada krstare u srcu sezone. Kod planiranja sve se idealizira, što u stvarnim situacijama često nije izvedivo, pa od pustih planova i želja na kraju ispadne da za veliki broj situacija uopće niste spremni.
Đita bi trebala pružiti stvarni odmor, a nikako biti izvor frustracija, briga i nervoze. Kako bi ovu problematiku što više približili, proveli smo jednu malo širu anketu među ljudima koji već dugi niz godina svoj odmor provode na moru ili su kao skiperi vodili druge na odmor, te tome pribrojili i neka iskustva ljudi koji se bave spašavanjem na moru. Trebali su odgovoriti na dva pitanja: prvo na što treba biti koncentriran, na što treba pripaziti i što obavezno činiti dok si na điti, a drugo, što treba izbjegavati i nikako ne raditi. Neki su odgovori dosta interesantni.
Indikativno je kako su gotovo svi u prvi plan istakli kako je izuzetno bitno dobro promisliti koga vodite sa sobom jer je ukupno raspoloženje posade jednako raspoloženju njihovog najgrintavijeg člana. Svima je poznato da ako želite nekoga stvarno upoznati, povedite ga na krstarenje. Višednevno druženje na ograničenom malom prostoru ljudima potpuno ogoli karakter i ovdje je to teško prikriti. Međutim, treba imati na umu i kako odmor na moru ne doživljavaju svi na isti način. Spektar afiniteta je jako širok, od onih koji u divljini traže potpuni mir, do onih željnih samo zabave i obilaženja popularnih turističkih središta. Naravno da takvi na đitu nikako ne mogu zajedno. Zajedničko krstarenje dobro je samo za ljude sličnih afiniteta, a sva odstupanja moraju biti u okviru obostrane tolerancije, ne ustupaka, već stvarne tolerancije.
Autonomnost plovila ograničena je zalihama, u prvom redu vode, stoga nije ni čudno da su dovoljne zalihe hrane, pića i energenata u ovoj anketi posebno naglašene. Neki su istakli kako na brodu obavezno treba imati i sve potrebno za pečenje kruha jer jedna štruca nikako ne smije biti razlog napuštanja ugodnog mjesta. Od pića se uglavnom spominju samo voda i bevanda, a jedan nam otkriva preporučeni omjer. Prema njemu, za litru vina treba imati tri litre vode, a čaše moraju biti velike, tako da se ne pune više do tri kvarta, da se bevanda ne prolije. Među ostalim navodima ističe se još i kako svakako treba nositi neku toplu odjeću, dobru knjigu, nešto opreme za ribolov, kreme za sunčanje, neko sredstvo protiv komaraca, nešto i protiv bolova, a jedan ponukan neugodnim iskustvom sa zuboboljom navodi kako od tada redovan godišnji zubarski pregled dogovara desetak dana prije đite.
Tehnička ispravnost plovila i opreme ne bi smjela biti upitna, kao ni kapaciteti baterija. Uz pune rezervoare goriva svakako treba imati i punu rezervnu kantu, a rezervu motornog ulja barem za jednu kompletnu promjenu. Prema iskustvu jednog ispitanika, kvar kojim mu je iscurilo kompletno ulje iz motora sanirao je relativno jednostavno, ali bez ove rezerve ulja motor više ne bi mogao pokrenuti.
Često se spominje i dobra tenda, koju nije potrebno svako malo namještati ili skidati, zatim dovoljne količine konopa i svakako šperanca. Šperanca je stotinjak metara dug čvrsti konop koji se koristi samo u slučaju nužde, a smješten je negdje u brodu gdje ne smeta i često nije niti otpakiran. Spominje se i pribor za krpanje jedara, premda većini, uglavnom jedriličara, jedrenje na điti nije u prvom planu. Jedra dižu samo kada je to povoljno ili potrebno, po mareti radi ugodnije plovidbe ili ako imaju kvar na motoru. Nije ni čudno jer im je hlad pod tendom od većeg značaja nego li koji dodatni čvor brzine. Kao jedna od bitnih stvari koje bi bilo dobro imati na điti navodi se još bajbot ili manji gumenjak. Koristeći njega, usidrena brodica je baza, a gumenjak sredstvo za odlazak na obalu i obilazak okoline.
Redovno praćenje prognoze vremena navode svi. Osim preko klasičnih medija danas je to dostupno i mobitelom. Rute i odredišta trebalo bi planirati prema razvoju vremenskih prilika, a nikako po unaprijed još prošle zime zacrtanom planu. Daleko je lakše, opuštenije i normalnije, po onoj staroj ribarskoj “kako baci”, svoj odmor usuglasiti s prirodom, nego li joj se suprotstavljati. Uostalom, to je još Odisej na ovim prostorima prakticirao punih deset godina, ploveći s vjetrom u krmu.
Vremenski uvjeti su i razlog zbog kojeg manje motorne brodice plove uglavnom u jutarnjim satima, prije dizanja maeštrala. Plovidba bez vala je ugodnija, a i veće su šanse da u ranijim satima na novoj lokaciji pronađete slobodan vez ili mjesto za sidrenje. Ovdje valja spomenuti kako je stalno promatranje okoline danas postalo vrlo bitan segment plovidbe, bez obzira o gustoći prometa i brzini kojom plovite. Na to vas jednostavno prisiljava činjenica da sve više glisera plovi upravljano autopilotom bez pravog nadzora.
Dobro sidro i siguran vez, što je i osnovni preduvjet da biste se mogli opustiti, je još jedna stavka koju su naveli svi ispitanici. Neki upravo stoga vole prenoćiti vezani za bovu ili mooring, a drugi nemaju mira dok nisu potpuno sigurni da su dobro zaklonjeni i da im sidro dobro drži. Naravno, vode računa o plimi i oseci, noću pale svjetlo na jarbolu, a sve im je spremno da u slučaju potrebe mogu brzo i sigurno isploviti.
Ipak postoji opasnost da neko naknadno baci sidro preko vašega, ali ni to i ne bi trebao biti neki problem. Kada sidrite na mjestima gdje tako nešto očekujete, dobro je sa sidrom baciti i orepinu, ćuću, plutajuću oznaku vezanu za krunu sidra. Onaj tko to zna pazit će da ne obori sidro preko vašega, a za one koji to ne znaju, sada barem znate da ne znaju. Ukoliko isplovljavate prije njih sami ćete poduzeti potrebne radnje i provući svoj sidreni konop ispod njihovog.
Redovna kontrola stanja broda i kondicija opreme nekako se podrazumijevaju same po sebi, pa su svi to spomenuli onako usput, a svojim su odgovorima više pažnje posvetili stvarima u kojima guštaju i koje ih opuštaju, svakoga individualno. Nekolicina je posebno naglasila i obavezno gašenje mobitela. Dosta ih je navelo kako treba izbjegavati prenapučena mjesta i marine, što je stvar afiniteta, ali ukloniti se od bučnih pripitih susjeda svakako je preporučljivo.
Jednu preporuku po prvom pitanju ostavili smo za kraj, a doslovno glasi: “Svaka tri dana obavezno vanka u restoran, na mesinu. Od manistre na brodu nema snage.”
Interesantno je i kako su na drugo pitanje, što treba izbjegavati i nikako ne raditi, gotovo svi pokazali svoju visoku ekološku svijest te u prvi plan istakli, ne paliti vatru na obali i ne ostavljati iza sebe škovace ili ih bacati u more. U ovom kontekstu jedan spominje i ne ispaljivanje signalnih raketa u euforiji nekakvog slavlja. S jedne strane, one na moru imaju svoj vrlo ozbiljan značaj i nije dobro na taj način nekoga uzbunjivati, a znalo se dogoditi da su slabo ispaljene rakete bile razlog nekim ozbiljnim požarima.
Alkohol i sunce nisu dobra kombinacija i nekoliko je odgovora bilo upravo na tu temu. Onaj što nam je ranije preporučio omjer za bevandu sada tvrdi, kaže po osobnom iskustvu, kako treba izbjegavati više od jedne litre vina dnevno, osim u rijetkim i potpuno sigurnim situacijama i to samo noću. Jedno drugo iskustvo navodi kako treba izbjegavati kupovinu nekih lokanih vina, ukoliko prethodno nisu provjerena, jer i na otocima neka vina znaju biti jako loša. Upozorava i na visoke cijene voća i povrća na pazarima popularnih otočkih turističkih središta, a da ponuđena roba uglavnom nije domaća. Revoltiran doživljenim neugodnostima navodi i kako neke parkove prirode treba izbjegavati u širokom luku.
Što se tiče međuljudskih odnosa, često je naglašeno kako nikako nije dobro da netko na brodu forsira tempo buđenja, ribolova, bavljenja kuhinjom i ostalim aktivnostima. Sve to bi trebalo biti spontano i obavljeno sa zadovoljstvom. Isto je tako poželjno i izbjegavati nekakve konfliktne situacije i družiti se samo s pozitivnim ljudima, a svakako i poštovati uzance domaćih ljudi, naročito prilikom vezivanja ili sidrenja na neorganiziranim privezištima.
Nadalje, ignoriranje najave moguće nevere i zanemarivanje očitih znakova nevremena ponekad može imati vrlo ozbiljne posljedice, i za brod i za posadu. Svoje planove nikako ne valja suprotstavljati vremenskim prilikama, ni u plovidbi ni na vezu. Forsiranje ranije zacrtane rute, bez obzira na vremenske uvjete, nikome ne čini dobro, ni brodu ni posadi. Stoga je zgodno zadnjih par dane đite biti u relativnoj blizini luke u koju se vraćate.
Kao nešto što u svakom slučaju treba izbjegavati su situacije koje mogu biti opasne za brod i posadu. Nikako ne započinjati manevar za čiji ishod niste sigurni. Ovdje se mogu pridodati neka iskustva iz chartera. Bilo kakvo forsiranje plovidbe, jedrima ili motorom, nije dobro. U kritičnim situacijama nije dobro ni da gosti pomažu skiperu, pripremaju bokobrane ili konope za privez ili bilo što rade što ima veze s upravljanjem brodom.
Sidrenje ili forsiranje vezivanja za obalu na već zauzetim prostorima gdje realno više nema mjesta, uglavnom imaju korijen u bahatosti i slabom kućnom odgoju, a kao posljedicu kolektivnu nervozu na svim okolnim plovilima, koja se ujutro ponavlja kada prva plovila pokušavaju isploviti. U istu kategoriju spada i nemaran odnos prema brodu.
Nepotrebna isplovljenja po nepovoljnom vremenu, riskiranje s nedovoljnom količinom goriva u rezervoarima, plovidba autopilotom bez stalnog nadzora, odlazak s broda ili na spavanje bez apsolutne sigurnosti u sidro ili vez, što podrazumijeva i vezivanje dva ili više plovila na samo jedno sidro, nikako se ne mogu pripisivati neznanju ili neiskustvu, već isključivo ljudskoj gluposti.
Na kraju valja napomenuti kao je sve navedeno direktno iskustvo ljudi koji već dugi niz godina krstare Jadranom i na sve spomenuto su spremni, a njihovo bogato iskustvo nekome može biti od velike pomoći. Jedan je zgodno definirao indikator svoje opuštenosti pa veli: “Kada shvatiš da uopće ne gledaš na sat, nego se za sve svoje aktivnosti ravnaš prema suncu, to mi je najbolji znak kako mi je dobro.”
Tekst: Damir Višić
Fotografije: Luka Kolovrat