Biološka raznolikost jadranske ihtiofaune (3)

Upravo zbog izravne povezanosti kretanja riba s hidrografskim karakteristikama morske vode, neke vrste se praktično koriste kao biološki pokazatelji (indikatori) promjena u hidrografskim svojstvima mora. Naime, kod vrsta poput kostorog Balistes capriscus, vladike arbanaške Thalassoma pavo, papigače Sparisoma cretense, pastira batoglavca Schedophilus ovalis, strijelke skakuše Pomatomus saltator, lice šarulje Trachinotus ovatus i nekih drugih, zabilježeno je povećanje brojnosti uz njihovo istovremeno pomjeranje prema sjevernom dijelu, i to poglavito tijekom 2002. i 2003. godine. Danas su neke od njih, a poglavito kostorog, potpuno uobičajene u cijelom Jadranu, a do prije otprilike 10-15 godina mogle su se naći isključivo u južnom dijelu i bile su rijetke ili vrlo rijetke. Zanimljiv je podatak da se kostorog koristi kao bioindikator zatopljenja Golfske struje jer mu se u tom razdoblju brojnost izrazito poveća u području Biskajskog zaljeva i u Irskom moru, gdje je inače jako rijedak.

Fistularia commersonii – juvenilni primjerak

Linearno stremljenje temperature i saliniteta mora određeno je na osnovi stvarnih podataka uz podatke temperature zraka i oborina. Za primarnu proizvodnju, kao i za druge parametre prehrambenog lanca, za sada je moguće izložiti samo kvalitativni prikaz. Stoga se, kako bi se pokazala neka veza klimatskih promjena i fluktuacija u ribljem bogatstvu, što je krajnja karika u prehrambenom lancu, iskorišteni su povijesni podaci o ulovu male pelagičke ribe (srdela Sardina pilchardus). Višegodišnje fluktuacije ulova uspoređene su s klimatskim fluktuacijama na sjevernoj hemisferi kao i s promjenama saliniteta u Jadranu. Određena je klimatska oscilacija približno istog razdoblja za hidro-klimatske i biološke parametre od 80 godina. Potvrđena je veza između promjena u ulovu male pelagičke ribe i klimatskih promjena. Pojašnjenje ove veze može se naći u kolebanjima saliniteta koje je na višegodišnjoj skali kontrolirano s indeksom klimatske oscilacije (MOI-Mediteranski indeks oscilacije). Naime, ulaskom vode većeg saliniteta u Jadransko more (tzv. Levantinska intermedijalna voda) povećava se njegova produktivnost, a time i mogućnost veće brojnosti riba. Na taj način promjene ulova mogu biti kontrolirane, osim s nekim uobičajenim, i klimatskim čimbenicima. Ovo bi moglo biti od velikog značaja za ribarsku industriju, jer treba spomenuti da na srdelu u hrvatskom morskom ribarstvu otpada negdje oko 75% cjelokupnog hrvatskog morskog ulova. Također se ulov lista Solea solea (gospodarski vrlo važna vrsta) uzduž zapadne obale Istre tijekom 2002., 2003. i 2004. godine značajno razlikovao. Zabilježena razlika bi se mogla objasniti posebnošću navedenih godina u klimatološkom pogledu. Naime, utvrđeno je da temperatura ima vrlo velik utjecaj na ponašanje i raspodjelu lista, te na taj način i na dostupnost ribolovnim alatima.

 

U siječnju 2002. godine zabilježene su vrlo niske temperature mora (8.2°C na površini, 9.0°C na 5 m dubine) uzduž istočne i zapadne obale Jadrana te vrlo snažan sjeverni vjetar koji je puhao gotovo punih tjedan dana. Uslijed toga došlo je do masovnog pomora srdele goleme Sardinella aurita, i u nešto manjim količinama nekih drugih toploljubnih vrsta. Srdela golema je vrsta koja pokazuje proširenje svoje rasprostranjenosti, poglavito prema sjevernijim područjima, unatoč uskoj temperaturnoj toleranciji (doživljava termalni šok pri temperaturi manjoj od 100C što često rezultira ugibanjem). Ova vrsta prodire i u sjeverni Jadran i to u gospodarski zanimljivim količinama, no još uvijek nije našla svoje mjesto u ribarskoj industriji, unatoč činjenici da u nekim drugim zemljama igra vrlo značajnu ulogu u ulovu i gospodarstvu. Tijekom siječnja i veljače 2002. godine, vrlo niske temperature u sjevernom Jadranu u cijelom vodenom stupcu, zajedno s klimatskim uvjetima tog razdoblja –niskim temperaturama zraka, mrazom i neprestanim sjevernim vjetrovima – uzrokovali su povećanu smrtnost većeg broja vrsta kako u vodama prijelaznog tipa (lagune i zaljevi), tako i u priobalnim vodama sjevernog i srednjeg Jadrana. Utvrđena je povećana smrtnost slijedećih vrsta: srdela Sardina pilchardus, brgljun Engrulis encrasicolus, list obični Solea solea, šarag Diplodus sargus sargus, ugor Conger conger, te kozica Penaeus kerathurus, vabič Squilla mantis i rakovica Maja squinado. Pad ulova svih navedenih vrsta se odrazio na gospodarsku dobit ribarske industrije te lokalnih profesionalnih ribara (zapadna obala Istre). Također je u navedenom razdoblju zabilježena i povećana smrtnost komarče Sparus aurata i lubina Dicentrarchus labrax u kaveznom uzgoju (marikultura).

Lobotes surinamensis – trorepan

Istraživanjima rasprostranjenosti ranih razvojnih stadija riba (jaja i riblje ličinke) utvrđene su promjene u vremenskom razdoblju i području mrijesta nekih vrlo važnih gospodarskih vrsta riba (prije svega srdele i papaline). Naime, nalazi jaja srdele u sjevernom i srednjem Jadranu u razdoblju od rujna do lipnja upućuju na produženo razdoblje mrijesta srdele koji se uobičajeno odvijao u razdoblju listopad-svibanj. Ove promjene mogu biti uvjetovane promjenama u hidrografskim svojstvima Jadranskog mora. Papalina Sprattus sprattus phalericus kao borealna vrsta, prema dosadašnjim rezultatima, očito pomjera područje mrijesta iz sjevernog Jadrana (Kvarner, Kvarnerić) prema nešto južnijim područjima. Promjene u područjima mrijesta i u raspodjeli vrste mogu imati značajan utjecaj na ribarsku industriju te prouzrokovati negativan socio-ekonomski učinak.

 

Posebna pozornost pridaje se interakcijama između klimatskih promjena i planktonskih zajednica koje predstavljaju hranu ribljim zajednicama, kao i socio-ekonomskom utjecaju tih promjena na primjeru eksploatiranih gospodarski važnih vrsta riba budući da je plankton riblja hrana. Uočene su dramatične promjene u brojnosti planktona u uskoj vezi s klimatskim promjenama, a suglasno tome i s izrazitim kolebanjima brojnosti ribljih populacija i populacija drugih morskih organizma. Stoga su programi monitoringa planktona i ribljih populacija vrlo bitni za određivanje budućih promjena u ekosustavima mora. Zajedno s ukazivanjem na promjene klime i načine djelovanja tih promjena, reorganizacije planktonskih zajednica mogu također imati dramatične socio-ekonomske učinke nepovoljno utječući na ribarstvo. Sve je veći broj ribljih vrsta koje preko Sueskog kanala („lesepsijski migranti“) i dalje prodiru u istočno Sredozemno more te svojim prisutstvom konstantno mijenjaju ekosustav tog područja, ali i Sredozemno more u cijelosti. Do sada je zabilježeno preko 70 vrsta riba lesepsijskih migranata u Sredozemnom moru, a 12 vrsta je pronađeno i u Jadranskom moru. Upliv indopacifičkih vrsta u Sredozemno more pokazuje uzlazni trend pa je broj vrsta koje se otkriju u Sredozemnom moru svake godine sve veći. Sličan scenarij možemo očekivati i u Jadranskom moru, te se može zaključiti da će klimatske promjene i zatopljavanje mora u budućnosti dovesti do povećanja brojnosti ovih vrsta u Jadranskom moru kao što je to uostalom i slučaj u nekim drugim djelovima Sredozemnog mora.

Lagocephalus sceleratus – srebrnoprugasta četverozupka

Alohtona (strana) vrsta riba je vrsta koja nije prirodno obitavala na nekom području (u određenom ekosustavu), nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem. Smatra se da od sto unesenih alohtonih vrsta tek deset njih nađe neku slobodnu ekološku nišu i opstane, a da tri od njih postanu invazivne. S druge pak strane autohtona (nativna, zavičajna) vrsta je riblja vrsta koja prirodno obitava i rasprostire se na određenom području. Iz ekološke perspektive, one vrste koje su na neki način dospijele u novi ekosustav bilo prirodnim ili antropogenim putem, te tamo uspijele uspostaviti samoodržive populacije i svojim širenjem promijeniti ekološku ravnotežu, nazivaju se invazivnim vrstama. Mogući utjecaji invazivnh alohtonih vrsta prikazani su u tablici 1. Novopridošlu invazivnu vrstu je u većini slučajeva nemoguće ili iznimno tešku ukloniti iz staništa, posebno morskog. Istodobno, može se dogoditi i nestanak novopridošle vrste uslijed nedostatka slobodne ekološke niše, kao i istrebljenje novopridošle vrste od lokalnog grabežljivca u vrlo ranom stadiju naseljavanja.

 

 

Tablica 1. Mogući utjecaji alohtonih vrsta na ekosustav.

 

Utjecaji na okoliš:
Degradacija bioraznolikosti zbog:
– predatorstva nad autohtonim vrstama
– smanjenja naseljivog staništa za autohtone vrste
– pojačane kompeticije
– prijenosa parazita i bolesti
– mogućnosti hibridizacije i smanjenja genetske raznolikosti
– promjene u funkcioniranju ekosustava
Socio-ekonomski utjecaji:
– otrovne vrste, utjecaj na zdravlje
– utjecaj na ribolov kao posljedica utjecaja na populacije autohtonih vrsta
– pretjerano povećanje populacije novopridošlih gospodarski nezanimljivih vrsta

 

Treba naglasiti da svaka novopridošla vrsta svojim prisutstvom utječe na ekosustav, no intenzitet tog utjecaja ovisi o nizu čimbenika. Jedan od glavnih preduvjeta koji vrsta mora ispuniti da bi imala utjecaj na postojeću (autohtonu) floru i faunu, dakle na bioraznolikost Jadranskog mora, jest uspostavljanje populacije u novoj sredini. Zapravo je jako teško predvidjeti hoće li doći do uspostavljanja populacije određenih vrsta jer su mehanizmi uspostavljanja izuzetno složeni. Iako je jedan od osnovnih preduvjeta za uspostavljanje populacije postojanje slobodne ekološke niše koju bi novopridošla vrsta mogla popuniti, neki drugi ekološki i evolucijski čimbenici jednako su važni. Zasada za većinu alohtonih vrsta ne možemo znati jesu li uspostavile svoje populacije, jer se radi o nalazima svega jednog ili nekoliko primjeraka. No, potrebno je istaknuti neke vrste na osnovu čijih višestrukih nalaza bi se moglo utvrditi da su ipak u tome uspjele. Tu se prije svega radi o dvjema vrstama: oštrozubi morski gušter Saurida undosquamis i plavotočkasta trumpetača Fistularia commersonii. Prema nekim podacima izgleda da jedna populacija oštrozubog guštera nastanjuje područje uz albansku obalu, no veličina populacije ili eventualno njeno širenje zasada su nepoznati. Nalazi plavotočkaste trumpetače, koju još zovu i „lesepsijskim sprinterom” zbog iznimno brzog širenja u Sredozemnom moru, također su zanimljivi. Naime, tri vremenski i prostorno odvojena nalaza u Jadranu ukazuju da njeno prisustvo možda ipak  nije tek puka slučajnost tj. da nije tek slučaj takozvane „ribe lutalice“. Ova vrsta se u vrlo kratkom vremenu, u svega nekoliko godina, od trenutka ulaska u istočni dio Sredozemnog mora, proširila po gotovo cijelom Sredozemnom moru. Zadnji nalazi su zabilježeni u zapadnom dijelu Ligurskog mora kao i uz alžirsku obalu. Ovo su ujedno i prvi nalazi nekog lesepsijskog migranta s obje strane Jadranskog mora, jer su inače svi dosadašnji nalazi bili isključivo uz istočnu obalu. Naravno, na osnovu samo tri nalaza nije moguće donositi zaključke o uspostavi populacije, no primjeri širenja ove vrste u drugim morima svakako upućuju na veliku mogućnost da se to dogodi. Oštrozubi morski gušter kao izraziti grabežljivac može imati negativan učinak na autohtonu faunu, no ne treba zanemariti i njegov potencijalni gospodarski značaj, kao što je uostalom slučaj u zemljama istočnog Sredozemlja. No, u isto vrijeme plavotočkasta trumpetača predstavlja potencijalnu opasnost zbog činjenice da je izrazit grabežljivac male plave ribe (srdela, papalina, brgljun) i drugih vrsta poput bukve, gire i trlje, a istovremeno ne predstavlja gospodarski značajnu vrstu.

 

Klimatske promjene mogu imati veći ili manji utjecaj na ekosustav ovisno o osjetljivosti, ranjivosti i prilagodljivosti samog ekosustava. Iako je klima značajan čimbenik koji uvjetuje promjene u ekosustavu Jadranskog mora, zajednički učinci klime, utjecaja kopna (pojačana eutrofikacija), ribolova i raznih drugih antropogenih djelatnosti u budućnosti će zasigurno igrati važnu ulogu u oblikovanju sastava flore i faune Jadranskog mora.

 

Raspodjela organizama posebno je osjetljiv pokazatelj promjene klime i značajni bio-geografski pomaci riba su uočeni diljem svih mora i oceana svijeta, pa tako i u Jadranskom moru. No, nedavna istraživanja u morskim ekosustavima upućuju na zaključak da pomak prema kalendarski ranijim pojavama u morskim ekosustavima, kao odgovor na porast temperature vode, nije konzistentan za sve skupine. Isto tako, uočena neusklađenost reakcija na temperaturne promjene između trofičkih razina u morskom ekosustavu može imati utjecaja na protok energije prema višim razinama.

Siganus luridus – juvenilni primjerci

 

Utjecaji koje promjene klime mogu imati na ekosustav, konkretno na riblje populacije, različiti su i kompleksni, no mogu se za potrebe boljeg razumijevanja podijeliti na 4 skupine:

 

  • utjecaj na raspodjelu i brojnost ribljih populacija: vrste se općenito pomiču prema višim geografskim širinama kao odgovor na zatopljavanje,
  • utjecaj na vrijeme pojedinih životnih ciklusa: vrijeme migracije i mrijesta prilagođava se novonastalim promjenama u okolišu,
  • utjecaj na metabolizam i fiziologiju jedinki: promjene u okolišu neposredno utječu na stopu metabolizma, razmnožavanje te na razvoj ranih stadija,
  • utjecaj na cijeli ekosustav kroz lanac ishrane: promjene u fitoplanktonskim zajednicama na najnižem trofičkom nivou mogu imati posljedice na svim višim nivoima, pa tako i na ribe.

 

Iako većina istraživanja utjecaja klime na morske ekosustave uglavnom uzima tek povećanje temperature kao glavni čimbenik utjecaja, postoji niz drugih čimbenika koji su isto tako izravno povezani s promjenama klime te ih treba uzeti u obzir. Neki od tih čimbenika su promjene u kemijskom sastavu mora, primjerice promjene saliniteta i količine hranjivih soli. Učestale oborine ili izraženo isparavanje u priobalnim vodama uzrokuju kolebanja u salinitetu, dok drenaža s kopna povećava prinos hranjivih soli potrebnih za primarnu proizvodnju što posljedično može utjecati i na riblje populacije. Klimatske promjene izravno utječu i na promjene u strujanjima mora, te na taj način posljedično utječu na dinamiku populacija velikog broja vrsta koje su svoje ranije prilagodbe zasnivale na cikličnosti morskih struja. Promjene u atmosferi također su nisu zanemarive pa primjerice promjena režima oblaka i česte naoblake mogu značajno utjecati na količinu svjetlosti dostupne u moru.

 

 

Razumijevanje utjecaja promjene klime na naš planet ključno je pitanje na koje se pokušava odgovoriti širom svijeta. Briga oko promjena i utjecaja klimatskih promjena postali su središnje pitanje u mnogim ekološkim, biološkim i biogeokemijskim studijama te se sada nalaze na vrhu prioriteta mnogih agencija za okoliš, vlada mnogih država kao i znanstvenika diljem svijeta.

 

Buduća bi istraživanja jadranske ihtiofaune trebala biti usmjerena na: a) istraživanja autohtone ihtiofaune (biološke i ekološke značajke, odnosi u prehrambenom lancu, utjecaj ribolova na populacije riba, bioraznolikost, sistematika i taksonomija), b)  proširivanje naših saznanja o mogućem utjecaju novih (alohtonih) vrsta na autohtone vrste bilo u trofičkim ili kompetitivnim odnosima, c) izučavanje biologije i ekologije novopridošlih vrsta koje su uspostavile svoje populacije d) uspostavljanje monitoringa koji bi dao uvid u trend širenja i u dinamiku populacija novih vrsta, e) utvrđivanje adaptivnih mehanizama novopridošlih vrsta i f) genetičke analize ciljanih populacija riba.

 

Tekst i foto: Jakov Dulčić