Kuda ide hrvatsko ronjenje kao turistički prepoznatljiv proizvod?

Moramo reći da nam zadnje četiri godine  ne fali gostiju nego kadra. To je posljedica globalnih zbivanja koja su goste iz Egipta, Turske i Grčke dovele kod nas. To je realno. Ali realno je da je i kvaliteta usluge rasla i to nitko ne može osporiti. Na tržištu su opstali oni koji su dizali kvalitetu i njima samo fali kapaciteta i kadra. Ali to vrijeme je iz nas. Svjesni su toga svi koji se ozbiljno bave turizmom ali i mi u Zajednici ronilačkog turizma.

Srećom, nismo sjedili i guštali u slavi, nego se radilo prije svega na zakonskoj regulativi. Sudjelovali smo u kreiranju Zakona o pružanju usluga u turizmu, gdje je turističko ronjenje prepoznato kao posebni oblik turizma i prvi je dokument koji je donio nove definicije koje pomažu poslovnim subjektima. Ministarstvo turizma je prepoznalo da  ronilački turizam ima veliki razvojni potencijal i da ga treba pozitivno urediti, bez dodatnih peripetija. Zapravo je sve jednostavno i ako vas nadležno ministarstvo pozove na radne sastanke i sasluša, sve ispadne dobro.  A problematike smo mi svjesni i lako nam je sve obrazložiti.

              A ni na terenu se nije sjedilo, pronalasci brodova, aviona, antičkih nalaza redali su se kao na traci. Ovo je valjda najplodonosnije razdoblje od samih početaka ronjenja na ovim prostorima. Stoga je vrlo važan  Pravilnik kojeg propisuje Ministarstvo kulture i koji će regulirati ronjenje na podmorskim kulturnim dobrima. Svi željno očekujemo ovaj pravilnik jer je on primjer odlične suradnje Ministarstva kulture i struke. Na sastancima Ministarstva kulture i Zajednice ronilačkog turizma pri HGK  dogovorene su smjernice za odgovorno ronjenje na potopljenim  kulturnim dobrima. Prije svega prepoznati su ronilački centri i brodari  kao partneri,  što će pridonijeti očuvanju našeg podmorja. Mljet, Lastovo i Vis zone su kojima upravlja Ministarstvo kulture, a znamo kako je život na otocima težak i ne popularan.   Pravilnik će uskoro biti u Narodnim novinama i tada ćemo napisati nešto više o njemu. Sigurni smo da će komunikacija i suradnja donijeti nove i bolje rezultate, posebno u segmentu zaštite ali i većem dolasku ronilaca u Hrvatsku. Ali da stvari idu na bolje je i inicijativa da se postave sidreni blokovi na ove lokacije. Znamo da to nećemo uspjeti preko noći, ali prvi korak je odrađen.

               Možda najvažniji ronilački akt  biti će Pravilnik o sigurnosti ronjenja koji se dugo priprema i nikako da ugleda svjetlo dana. ZRT pri HGK i Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture na novom pravilniku aktivno surađuju već dvije godine. Turističko ronjenje je već definirano, sekcija podvodnih radova je isto tako dala sve svoje smjernice kao i marikultura dok sportsko i znanstveno ronjenje nisu definirani pa stoga posao nije završen.  Ovdje moramo naglasiti da je održano puno sastanaka unutar ZRT-a i puno sastanaka sa MIN MPI, te moramo naglasiti odličnu komunikaciju i suradnju.

Nažalost more je patilo svih ovih godina i možemo reći da se premalo radi na njegovoj zaštiti. Čak se po medijima može pročitati da nas EU upozorava o tome.  Nadamo se uskoro početi priču o „no take“ zonama i zaštiti bio-raznolikosti, ali na žalost ta tema se još čini dalekom. Za sada ZRT radi na senzibilizaciji javnosti jer je ista nužna za ostvarenje ovih projekata.

Nažalost, malo se  napravilo na olakšavanju zapošljavanja i smanjenju pretjerane regulacije. Iako je taj cilj Strategija razvoja hrvatskog turizma naglasila kao  jednu od najvažnijih mjera, po tom pitanju se nije ništa postiglo. Jedini u svijetu imamo more ronilačkih zanimanja i jedni stručni ispit za punjenje boca. Tako da naši instruktori ronjenja i voditelji mogu raditi svugdje u svijetu ali ne kod nas. A s našim diplomama koje moraju skupiti u svijetu ne mogu ništa. Nitko u svijetu nema stručni ispit za rukovanje ronilačkim bocama. I onda imate situaciju da naši studenti rade po svijetu a mi nemamo kadra. Nažalost, s nadležnim Ministarstvom smo pokušali riješiti problem ali smo dobili košaricu. Košarica je bila tipa „takav vam je pravilnik“.  I onda mi ronioci idemo  na predavanje kod raznih društava energetičara koji nas olakšaju za nekoliko tisuća kuna pa na stručni ispit. Kladio bih se sa svima da nitko od njih ne zna izmiješati nitrox a kamoli hipoksični trimix. Ali umjesto da se bave velikim energetskim postrojenjima i sigurnošću istih oni se bave turizmom, što zasigurno spada u rubriku „vjerovali ili ne“. Nije njih briga ni za studente ni za europske preporuke o slobodnom kretanju radne snage ni  o Strategiji razvoja hrvatskog turizma.

Vedran Dorušić, predsjednik ZRT-a