Hoće li nas globalno zagađenje i klimatske promjene proizašle iz njega natjerati na korištenje rješenja iz prošlosti? Sigurno da u potpunosti izbaciti fosilna goriva u svjetskom transportu je za sada nemoguće dok tehnološki napredak ne donese adekvatnu zamjenu, ali za ekskluzivni transport evo jednog pokušaja koraka u prošlost.
Tvrtka Sailcargo odlučila je sagraditi teretni jedrenjak. Radi se dakle o nečem što vjerojatno nije napravljeno u zadnjih stotinjak godina. Kobilica je položena s prvim danima ljeta 2018. i očekuje se da će jedrenjak biti porinut u roku od tri i pol do četiri godine, što će ponajprije ovisiti o interesu ulagača Klima se mijenja, htjeli mi to prihvatiti ili ne. Možda se može raspravljati o tome koliko čovjek utječe na to, ali čim se suočimo s brojkama i milijunima tona ugljičnoga dioksida i ostalih, za klimu škodljivih stvari koje svakodnevno izbacujemo u atmosferu, zaista je djetinjasto tvrditi da čovječanstvo nema utjecaja na planet na kojem živi. Jedna od takvih akcija koju je poduzeo brodar Sailcargo kao novak među brodskim prijevoznicima, u prvi mah može se činiti čudnom, pa čak i besmislenom. I tako je sve dok se ne zagrebe malo dublje ispod senzacionalističkoga naslova. Međunarodni zakoni i lokalne norme kojima se regulira kvaliteta ispuha motora s unutrašnjim sagorijevanjem polako, ali sigurno postaju sve stroži i stroži. Tendencija je da se jednoga dana u bliskoj budućnosti poriv potpuno dekarbonizira, točnije da se upotreba fosilnih goriva potpuno izbaci, odnosno svede na najmanju moguću mjeru. Većina rješenja za sada još uvijek spadaju u domenu teorijske fizike i (polu)utemeljenih pretpostavki futurologa. Ipak jedno od očitih rješenja neprekidno nam stoji pod nosom. Ako želimo, mi već sada možemo ploviti ne ostavljajući nikakav ugljični otisak.
Tvrtka Sailcargo odlučila je sagraditi teretni jedrenjak. Radi se dakle o nečem što vjerojatno nije napravljeno u zadnjih stotinjak godina. Kobilica je položena s prvim danima ljeta 2018. i očekuje se da će jedrenjak biti porinut u roku od tri i pol do četiri godine, što će ponajprije ovisiti o interesu ulagača. Costa Rica i malo lokalno brodogradilište nisu nasumično odabrani. Kao prvo, sirovina je znatno bliža, a time i jeftinija, ali važniji je razlog plan Costa Rice da do 2021. godine postigne tzv. karbonsku neutralnost i tako postane jedna od prvih “zelenih” država na svijetu. Upravo zato je i izbor brodogradilišta, kao i buduće matične luke više no simboličan. Jedrenjak će se zvati Ceiba, po tropskom drvu, iznimno cijenjenom u pretkolumbovskim kulturama Južne Amerike. Ako je vjerovati trenutnom planu jedrilja, bit će to barkantina, odnosno bark beštija kako su se kod nas zvali takvi jedrenjaci s tri jarbola na kojima su bila sošna jedra s vrškama, i s nekoliko križnih jedara na prednjem jarbolu koja su razvijena na mjestima gdje bi se inače podizala vrška.
Dužina broda bit će 45 metara, a širina 8. Za primarni pogon bit će dakle zadužena jedra, a za manovru po portima i kakvu bezvjetricu predviđen je elektromotor. Akumulatore će napajati solarni paneli i vjetroturbine. Ali ovome će biti pridružen i još jedan proizvođač struje. Dva propelera, koji su spojeni na elektromotore imaju promjenjivi korak, tako da se mogu pretvoriti i u vodogeneratore tijekom plovidbe s povoljnijim vjetrom. Ovo bi trebao ujedno biti i najveći brodski sustav koji je u potpunosti samodostatan i koji se ne bi punio čak ni u luci, jer se pretpostavlja da će vrijeme provedeno u plovidbi i povoljnim uvjetima biti dostatno za punjenje Li-ion akumulatora. Dakle mehanički propulzijski sustav zamišljen je tako da radi bez i najmanje emisije CO2 ili kakvih drugih ispušnih plinova. Budući vlasnici računaju da bi se na taj način moglo eliminirati stvaranje 1.000 tona ugljičnoga dioksida na godišnjoj razini. Namjera osnivača tvrtke jest napraviti brod koji će proizvodu koji prevozi dati dodatnu vrijednost. Logično je da se ovdje neće rediti o transportu dobara iz domene masovne potrošnje. Ovo će biti ekskluzivan transport za ekskluzivne proizvode koji će upravo zbog načina proizvodnje i transporta imati višu cijenu koju će onda njihovi vlasnici s ponosom plaćati i na taj način davati svoj doprinos očuvanju ekološke ravnoteže. Ako ste pomislili kako je pomalo licemjerno to što se govori o ekologiji, a za gradnju će se morati srušiti možda i na stotine stabala, moramo reći kako je budući eko-brodar tijekom gradnje pokrenuo i projekt pošumljavanja tijekom kojega namjerava zasaditi čak 12.000 stabala. Od toga broja 10% bit će namijenjeno za gradnju novih brodova.
Zanimljiva je i matematika koja stoji iza ovoga brodara, i ona prati danas sve rasprostranjeniju politiku ekološki osviještenih kupaca. A izazov je doista velik. Naime današnji megakontejneraši prevoze oko 18.300 TEU (TEU je jedan manji kontejner od 20 stopa). Cijena gradnje jednog takvog broda je između 180 i 190 milijuna dolara odnosno oko 10.000 dolara po TEU jedinici. S druge strane Ceiba će moći prevoziti do 10 TEU (10 malih, odnosno 5 velikih kontejnera), a očekivani troškovi gradnje su 3,2 milijuna dolara, što nas dovodi do cijene od 320.000 dolara po TEU jedinici. Preračunamo li to u vozarine koje trenutno vrijede na tržištu, da bi bio koliko-toliko rentabilan Ceibu će morati naplaćivati 20 centi po toni za nautičku milju, dok jedan megakontejneraš može biti rentabilan i s cijenom od 1 cent po toni za nautičku milju. Ali i prije toga pred Sailcargom stoji mnogo izazova, budući da u ovom razdoblju treba prikupiti značajna sredstva potrebna za gradnju i opremanje broda, a jedini izvor predstavljaju izravni ulagači, budući vlasnici udjela u brodu. Ima ova priča i svoju romantičnu stranu, jer na taj način baš svatko može doprinijeti gradnji prvoga teretnog broda koji ne ostavlja CO2 otisak, i imati udio u vlasništvu.
Tko zna, možda i neki od naših čitatelja postane suvlasnikom ili zaplovi na njemu? U Sailcargu ne sumnjaju u uspjeh jer danas je sve više ljudi koji su voljni platiti i višestruko više za ekološki uzgojeno povrće, za organski pamuk ili za jaja s farmi na kojima kokice slobodno pasu. Tako se i oni nadaju da će upravo činjenica da je ekološka priča potpuno zaokružena i ekološkim transportom samo dodati na vrijednosti proizvoda i tako ga učiniti još prihvatljivijim i primamljivijim za kupnju.
https://youtu.be/AAQYu0J4lQA
Piše: Ive Jurov
| Foto: Sailcargo i Pepijn van Schaik DVS Marine Designa
Tehnički podaci:
Duljina (LOA): 47,00 m
(LWL): 33,2 m
Širina: 7,75 m
Gaz: 4,2 m
Površina jedara: 580 m²
Deplasman: 530 t
Materijal gradnje: drvo
Pogon:elektromotor snage 300 kW
Kapacitet: 220 metričkih tona
Nosivost: 281 registarskih tona
Posada: 2 stalnih članova + 12 kadeta
Projekt: DVS Marine Design