Biološka raznolikost jadranske ihtiofaune (1)

Prema posljednjem popisu riba, u Jadranu je zabilježeno 407 ribljih vrsta i podvrsta, no u međuvremenu je taj broj do danas porastao na 448, što čini oko 66% poznatih vrsta i podvrsta u Mediteranu (iako su prema posljednjem službenom popisu riba u Mediteranu zabilježene 672 vrste, ovaj broj se sigurno mijenja na godišnjoj skali, te bi prema posljednjim podacima taj broj u Mediteranu već trebao iznositi oko 700). Međutim, točan broj vrsta i podvrsta koje doista žive ili se razmnožavaju u Jadranu još uvijek nije poznat. Ukoliko usporedimo broj vrsta s ostalim područjima u Mediteranu bez Crnog mora, onda je Jadran na trećem mjestu, iza područja Katalonije i Sjeverne Afrike, a s obzirom na indeks raznolikosti, na petom je mjestu, iza područja sjeverozapadne Afrike, Katalonije, Levanta i Lionskog zaljeva. No jedna je od zanimljivijih značajki jadranske ihtiofaune to što je samo manji broj vrsta bogat biomasom. Među dosad zabilježenim vrstama i podvrstama riba u Jadranu u biogeografskom pogledu je najbrojnije zastupljen atlantsko-mediteranski tip (gotovo 67%), zatim kozmopolitski zajedno s vrstama i podvrstama druge šire geografske rasprostranjenosti (gotovo 17%), i mediteranski biogeografski tip (nešto iznad 9%), dok su ostali, kao mediteransko-crnomorski tip, indo-pacifički i crvenomorski (lesepsijski) i jadranski (endemski) u jadranskoj ihtiofauni malobrojni (zajedno čine nešto više od 7.3%).

Broj vrsta riba opada idući od južnog prema sjevernom Jadranu; u južnom Jadranu je zabilježeno oko 89%, u srednjem Jadranu oko 78%, a u sjevernom oko 65% ribljih vrsta od dosad ukupno utvrđenih. Prema ekološkoj pripadnosti i horizontalnoj rasprostranjenosti riba južni se Jadran općenito odlikuje većom prisutnošću termofilnih i batifilnih vrsta, a sjeverni Jadran većom prisutnošću onih borealnih, ili barem njihovom većom brojnošću ili abundancijom, dok je srednji Jadran u tom pogledu prijelazno područje.

Endemi u jadranskoj ihtiofauni

Pitanje endema u jadranskoj ihtiofauni je zbog čestih promjena koje prate razmatranje ove problematike, prije svega taksonomskog značaja, ali i različitih stajališta o njihovoj rasprostranjenosti, vrlo složeno i do danas nije sasvim razriješeno. Zasada se drži, uz određenu pričuvu, da je u Jadranu 5 endemskih vrsta riba (1.6%), od kojih sve pripadaju području kontinentske podine. To bi bile: plitkovodna i anadromna jesetra jadranska ili tuponoska, Acipenser naccarii, koja se uglavnom zadržava u sjevernom Jadranu i rijekama sjeverne Italije;

zatim četiri priobalne i pridnene vrste glavoča – glavočić vodenjak, Knipowitschia panizzae, brakični i slatkovodni glavočić crnotrus, Pomatoschistus canestrinii, te još dvije vrste opisane u novije vrijeme. Jedan od njih je kriptobentoski glavočić od grote, Speleogobius trigloides, ulovljen 1975. godine u sjevernom Jadranu (Banjole). Druga vrsta je šilo jadransko ili crnoboko, Syngnathus taenionotus, poznata samo sa područja zapadne obale Jadrana od brakičnih vencijanskih laguna do mjesta San Beneddetto del Tronto.

Ugroženost jadranske ihtiofaune

Ribe pripadaju među najugroženije životinjske skupine u moru poglavito zbog njihove velike gospodarske važnosti. Unatoč mnogim i očitim znacima prekomjernog iskorištavanja, koji se već par desetljeća zapažaju u Jadranu, ribolovni pritisak na populacije riba ne opada. U Jadranu su ugrožene 123 vrste ili 28% ukupno zabilježenih, te se ujedno i nalaze na Crvenom popisu morskih riba Hrvatske (Jardas i ostali, 2008). Kod hrskavičnjača je izumrla jedna vrsta, a u grupi ugroženih vrsta se nalazi 12 vrsta. Kod koštunjača regionalno su izumrle 2 vrste, a u grupi ugroženih vrsta nalazi se njih 8. Različiti su uzroci ugroženosti riba: a) ribolov, b) degradacija staništa, c) onečišćenje mora, d) unutrašnji čimbenici (reprodukcijski potencijal vrste, visoka smrtnost mlađi, spor rast…), e) uznemiravanje (buka, strojevi, podvodno snimanje, kupanje…), f) strane (alohtone) vrste, g) klimatske promjene, h) ostali čimbenici (izlov zbog suvenira, kavezni uzgoj, iskorištavanje sedimenta, krivolov korištenjem eksploziva…). Navedeni uzroci ugrožavanja ne djeluju samostalno već više njih istodobno.

Danas se iz Jadranskog mora iskorištava približno 120 vrsta riba (oko 26% od ukupnog broja vrsta). Taj se broj uglavnom odnosi na vrste koje zbog učestalosti i količine u lovinama te tržišne vrijednosti imaju veće ili manje gospodarsko značenje u hrvatskom morskom ribarstvu, bilo kao ciljane ili slučajne vrste u lovinama.

Negativan utjecaj ribolova može se promatrati dvojako – s jedne strane on utječe neposredno na populacije izlovljavanjem (ribolovna smrtnost), a s druge strane posredno jer se na mnogim područjima intenzivna ribolova prekidaju hranidbeni lanci, što utječe na razvoj svojti, čitavih zajednica i na cjelokupnu biološku ravnotežu. Neposredan utjecaj ribolova na ribe očituje se u opadanju gustoće njihovih populacija u prostoru, katkada gotovo do istrebljenja, za što je dobar primjer otvoreni Jadran, gdje su neke vrste hrskavičnih riba koje se zadržavaju na morskom dnu danas gotovo nestale zbog intenzivna izlovljavanja. Pod pojmom prelova se u ribarstvenoj biologiji podrazumijeva stanje kada duži niz godina vladaju negativni trendovi u ukupnom ulovu neke vrste, ulovu po jedinici ribolovnog napora i smanjenju srednje lovne dužine primjeraka. Neredovite procjene bioloških zaliha u moru, koje se provode radi donošenja zakonskih mjera za njihovo razumno iskorištavanje, zatim upotreba neselektivnih i štetnih alata te slaba kontrola provedbe postojeće zakonske regulative ribolova dodatno pospješuju negativne utjecaje na obnovljiva živa bogatstva i okoliš. Nekontrolirana gradnja privatnih i turističkih objekata u hrvatskom priobalnom području te širenje radova u hidrogradnji – gradnja marina, lukobrana, sidrišta, kupališta i umjetnih pješčanih plaža u zatvorenim uvalama priobalnog pojasa, imaju za posljedicu narušavanje životnog okoliša, i to u prvom redu zbog nasipavanja i zatrpavanja obale i podmorja krutim materijalom i otpadom, kojima je danas prekriveno već više tisuća četvornih kilometara morskog dna.

Promjene ekoloških čimbenika zbog degradacije staništa negativno utječu na ravnotežu ekosustava u cjelini, a ponajprije na osjetljive zajednice infralitoralnog pojasa, među kojima su u Mediteranskom i Jadranskom moru u biološkom i gospodarskom pogledu najvažnija i najvrijednija naselja fotofilnih algi i livada morskih cvjetnica. Biocenoza livada cvjetnice Posidonia oceanica, koja se protežu od 0.5 (1) m do 30-40 (50) m dubine, spremište su bioraznolikosti jer u njima živi više od 20% poznatih sredozemnih morskih svojti. Ta su staništa obitavališta, mrijestilišta, rastilišta i hranilišta za više od 100 vrsta riba, od kojih većina ima gospodarsku važnost. Učestale fizičke promjene u prirodnim staništima ranih razvojnih stadija mnogih riba mijenjaju odnose u složenom hranidbenom lancu, čine ga posve ili djelomice isprekidanim, tako da je poremećen normalan razvoj pojedinih vrsta i dinamika njihovih populacija, a nerijetko i cijela biološka ravnoteža. U fizičke promjene okoliša pripada i uništenje hridinaste obale zbog izlova prstaca, što je prijašnjih godina bila vrlo česta pojava. Na taj način se dugotrajno ogoljuje površinski sloj vegetacije algi hridinaste obale koji ima veliki značaj za mnoge riblje vrste.

More onečišćuju aktivnosti i onečišćivači s kopna i s mora. U svakom slučaju najštetnije su komunalne otpadne vode (organska tvar, hranjive soli, fekalni i patogeni organizmi), industrijske otpadne vode (organska tvar, teške kovine i druge toksične i perzistentne tvari), zatim rijeke i podmorski izvori-vrulje, ispiranje poljoprivrednih površina, i taloženje iz atmosfere. Glede izvora smještenih u moru najštetniji su pomorski promet (balastne vode, onečišćenje naftom i naftnim derivatima), nautički turizam te marikultura.

U pogledu sve većeg interesnog uplitanja čovjeka u prirodne procese u morskom ekosustavu mogu i neke biološke i ekološke osobine samih vrsta biti kritične točke u procesu njihovog opstanka. Neke od tih osobina su: ograničena rasprostranjenost i mogućnost širenja, sporo obnavljanje populacije, odnosno njihov slab reprodukcijski potencijal, visoka smrtnost mlađi, mala gustoća populacije, spori rast i slično. Sve navedeno ponajprije se oosi na hrskavične ribe. Upravo one se odlikuju općenito kasnim postizanjem spolne zrelosti, dugim vremenskim rasponom između sukcesivnog razmnožavanja, relativno dugim razdobljem embrionalnog razvoja te malobrojnim potomstvom. U skupinu ugroženih vrsta u svakom slučaju, pored hrskavičnih riba, treba svrstati i diadromne vrste, zbog specifičnosti njihovog načina života.

Uslijed naglog razvoja turizma i dodatnih pratećih aktivnosti na obali, uznemiravanje ili “stresni okoliš” pojavljuje se kao znatan čimbenik ugrožavanja. Njegov se učinak ponajviše očituje u plitkom priobalnom moru gdje su ljudske aktivnosti najizraženije, a po intenzitetu uglavnom sezonske. Ometa se zadržavanje riba na hranilištima i mrijestilištima, mijenja se njihovo ponašanje, ometaju se različiti oblici roditeljske skrbi za potomstvo i izražena je teritorijalnost priobalnih riba i to sve kroz stvaranje buke putem pogonskih strojeva plovnih objekata, ronjenjem i podvodnim snimanjem, kupanjem i različitim drugim aktivnostima u priobalju.

U ovom trenutku još uvijek se ne može znati koliko bi značajna mogla biti pojava alohtonih vrsta riba u Jadransko moru, točnije u kojoj mjeri bi mogle utjecati na authohtonu ihtiofaunu, tim više što je zasada riječ o recentnim, rijetkim i uglavnom pojedinačnim pojavama. Ono što može zabrinjavati su slučajevi iz područja istočnog dijela Sredozemnog mora, gdje su neke alohtone vrste riba (poglavito podrijetlom iz Crvenog mora i Indopacifika, tzv. lesepsijski migranti) uspostavile stabilne populacije i time značajno promijenile sastav ihtiofaune istočnog Mediteranskog mora u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu. Uslijed visoke prilagodljivosti migranti su zauzeli slobodne ekološke niše, a također su zabilježeni i primjeri kompeticijskog potiskivanja autohtonih vrsta od alohtonih sličnih ekoloških potreba. Najočitiji primjer takvog potiskivanja autohtonih svojta je odnos riba Siganus rivulatus, i Siganus luridus (obje vrste su lesepsijski migranti), i Sarpa salpa (autohtona vrsta) u istočnom Mediteranu. Naime, u ovom slučaju došlo je do potiskivanja autohtone salpe od strane lesepsijskih migranata u dublje slojeve mora kao posljedica kompeticije za hranom (sve tri vrste su herbivorne). Od alohtonih svojta koje narušavaju ekološku ravnotežu u bentoskim zajednicama i ugrožavaju biološku raznolikost Jadrana, izdvajaju se toplovodne vrste zelenih alga roda Caulerpa (C. taxifolia, C. racemosa var. cylindracea). Obje alge u području infralitoralne stepenice razvijaju gusta neprekinuta naselja i prerastaju zavičajne alge, morske cvjetnice i nepokretne životinje te dovode do velikih promjena bioraznolikosti i ekoraznolikosti na gotovo svim tipovima morskog dna.

Nekontrolirano ispuštanje “stakleničkih plinova” (uglavnom su to ugljični dioksid, metan, vodena para, dušikov oksid) nastalih ljudskom aktivnošću ima za posljedicu stvaranje dodatnog, uz postojanje prirodnog, toplinskog omotača oko Zemlje. Ova pojava utječe na čitav sustav u atmosferi jer “učinkom staklenika” uzrokuje globalno zatopljenje. Procjenjuje se da je u zadnjih 100 godina prosječna temperatura globalno porasla za oko 0.6°C. Posljedice globalnog zatopljenja mogu se uočiti i u Jadranskom moru. Prosječna površinska temperatura jadranske vode porasla je od 1990. godine za otprilike 0.3°C, te se smatra da bi te temperaturne promjene, uz prirodne fluktuacije temperature i saliniteta (tzv. jadranske ingresije), mogle biti uzrokom promjena kvalitativnog i kvantitativnog sastava ihtiofaune, te širenju nekih toploljubnih vrsta prema sjevernom Jadranu, s porastom brojnosti njihovih populacija.

Ostali antropogeni čimbenici koji uzrokuju promjene u okolišu, pa time mogu imati i određen utjecaj na opstanak nekih svojti riba, bilo posrednim ili neposrednim putem, su prije svega kavezni uzgoj (marikultura) i iskorištavanje sedimenata u priobalnom području. Na vrste svojte Hippocampus (morski konjići) negativno utječe njihovo vađenje iz mora radi suvenira. Zabranjen, ali i dalje na našoj obali prisutan izlov eksplozivom, kao i slabljenje prehrambene osnove, također treba pridodati čimbenicima koji dodatno pridonose ugrožavanju opstanka nekih svojti riba u ribolovnom moru Hrvatske.

Tekst: Jakov Dulčić

Fotografije: Luka Kolovrat i wikipedia.org