Kao što svi znate ronilačko računalo služi da bi izvršili ronjenje bez zdravstvenih posljedica. S njime bi trebali imati sigurnu dekompresiju odnosno izvršiti smanjivanje tlakova inertnih plinova u organizmu na siguran način i tako izbjeći nastanak dekompresijske bolesti.
Dekompresiju vršimo dekompresijskim procedurama. One mogu biti iskustvene, matematičke i mehanističke.
Alati za vršenje dekompresije mogu biti dekompresijske tablice,dekompresijski računalni algoritmi (ronilački programi, ronilački kompjuter) i iskustvo.
Dekompresijski algoritam je skup matematičkih operacija koji simuliraju zasićenje (unos) i rasićenje (eliminaciju) inertnog plina iz tijela ronioca
Temeljni algoritmi koji se koriste u programiranju su:
Bühlmann algoritmi i njegove inačice
Thalmann Algorithm (VVAL 18)
Varying Permeability Model
Reduced Gradient Bubble Model
Za isto ronjenje možemo imati različite dekompresijske profile ovisno o dekompresijskim tablicama odnosno algoritmima ronilačkog kompjutera
Uslijed toga možemo oboljeti od dekompresijske bolesti usprkos pravilno napravljenim dekompresijskim procedurama. (nezaslužena dekompresijska bolest).
Shematski prikaz ronilačkog računala.
Ronilačko računalo se sastoji od senzora za dubinu – tlak (prilagodba za slanu ili slatku vodu), sata, mikroprocesora, zaslona i baterije. Također danas imamo i druge senzore (za temperaturu, spoj za kisikove baterije za mjerenje parcijalnog tlaka O2 dišnog medija).
Neka ronilačka računala mjere temperaturu, potrošnju dišnog medija i posjeduju kompas. Mogu biti smještena na ruci (sat) ili na konzoli. Na zaslonu se prikazuje: trenutna dubina, maksimalna dubina dosegnuta u trenutnom zaronu, potreba za dekompresijskim zastancima i vrijeme i dubinu istih te proteklo vrijeme zarona trenutnog ronjenja.
Dodatni podatci na zaslonu mogu biti ukupno vrijeme izrona ili vrijeme do površine uz pretpostavku trenutno preporučene brzine izrona i vremena preporučenih dekompresijskih zastanaka, temperatura vode, trenutna brzina izrona (prikazana kao trenutna brzina odnosno prikazana kao relativna brzina (uspoređena s preporučenom brzinom izrona)).
Također bi trebala zabilježiti profil ronjenja (ne na zaslonu,nego za prijenos na osobno računalo, tablet ili mobitel).
Također treba prikazati vrijeme do leta – kad se ronilac može “sigurno” ukrcati u zrakoplov, vrijeme desaturacije, zapis bitnih informacija o prethodnim ronjenjima (datum, vrijeme početka, trajanje zarona, maksimalna dubina …), maksimalna duljina slijedećeg zarona na temelju preostale zasićenosti tkiva inertnim plinovima od prethodnih zarona odnosno funkcije planiranja ronjenja.
Alarm bi se trebao uključiti kad se prelazi iz bezdekompresijskog u dekompresijsko ronjenje, kad se prelazi maksimalnu dubinu za određeni dišni medij (mješavinu), kad se prekoračuje brzina izrona, kad se ne napravi propisani dekompresijski zastanak i kad su pređene granice za kisikovu toksičnost
Procjena valjanosti ronilačkih računala se radi testovima na ljudima, monitoriranim pilot programima, usporedbom s ronilačkim modelima koji imaju poznat rizik za dekompresijsku bolest i usporedbama s modelima rizika.
Ronilačko računalo mora biti jednostavno ili neće biti prihvaćeno, zaslon se mora lako čitati u uvjetima slabe vidljivosti, zaslon mora biti jasan i lako razumljiv, čak i kad ronilac ima dušikovo pijanstvo, te smanjiti rizik od zbrke i loših odluka. Ronilačko računalo mora imati mogućnost konzervativnijih postavki ako ronilac želi imati veću sigurnost te mogućnost lakog preuzimanja podataka iz računala. U EU moraju zadovoljit European Standard EN 13319:2000. Točnost podataka može biti neprihvatljiva za forenzična i znanstvena istraživanja
Bilježeći dubinu kroz vrijeme ronjenja izračunavaju vrijeme ronjenja i dekompresiju u svakom trenutku. Dozvoljavaju duže ronjenje i kraće dekompresijske zastanke nego dekompresijske tablice. U pravilu su konzervativniji od tablica u plićim vodama (do 30 m), a manje konzervativni u dubljim (30 – 50 m). Imaju isti problem kao i dekompresijske tablice nemogućnost da točno izračunaju parcijalni tlak inertnog plina u organizmu u svakom trenutku. Budući da ronilačko računalo kontinuirano izračunava “zasićenost organizma inertnim plinom” on dozvoljava produženo ronjenje uz prihvatljiv rizik za pojavu dekompresijske bolesti
Upotreba dekompresijskih tablica dramatično pada s povećanjem upotrebe ronilačkih kompjutera. Mnogi početni ronilački tečajevi ne uče uporabu dekompresijskih tablica Da li je to dobro nemoguće je odgovoriti?
Dodatni rizici za dekompresijsku bolest su otvoreni foramen ovale,vježbanje, dehidracija, temperatura, debljina, dob i ponovljena ronjenja.
Moja iskustva kod ronjenja po ronilačkom kompjuteru su da je dekompresijska bolest češća i blaža. Ona se razvija sporije, te se brže i kraće liječi.
Carl Edmonds Diving Medicine for Scuba Divers (1990)
SIGURNOSNI SAVJETI ZA RONJENJE S RONILAČKIM RAČUNALOM
1. S ronilačkim računalom ne treba roniti ako od prethodnog ronjenja nije prošlo najmanje 24 sata.
2. Ako se koristi, prema ronilačkom računalu treba se upravljati za sva ronjenja, a ne samo za jedno ili nekoliko ronjenja.
3. I kada se roni s ronilačkim računalom režim ronjenja treba planirati i pratiti, kako bi se eventualno uočili i ispravili nedostatci računala.
4. Kod ronjenja na više dubina (multirazinsko, višedubinsko ronjenje) treba započeti s najdubljim ronjenjem, a potom progresivno prema manjim dubinama.
5. Ponovljena ronjenja trebaju se planirati i izvoditi od većih prema manjim dubinama.
6. Kod ponovljenih ronjenja površinski interval ne smije biti kraći od dva sata.
7. Kada se roni svakodnevno svaki četvrti dan treba pauzirati s ronjenjem.
8.Kod izronjavanja po režimu računala, nakon ronjenja dubljeg od 15 m, potrebno je, kad je god moguće, obaviti dekompresijski zastanak na 5 m u trajanju od 5 minuta
9. Treba izbjegavati režime ronjenja koji zahtijevaju dekompresiju. Također se ne preporučuje korištenje računala u ronjenjima u “dekompresijskim režimima”
10. Treba znati da računalo nije apsolutno pouzdano kod ronjenja u planinskim vodama i boravka za vrijeme odnosno poslije ronjenja na velikoj nadmorskoj visini – ronjenje
SIGURNOSNI SAVJETI ZA RONJENJE
Carl Edmonds Diving Medicine for Scuba Divers (2016)
1. Upotrebljavati dekompresijske tablice koje su testirane i imaju prihvatljiv rizik za pojavu dekompresijske bolesti ili respektabilan ronilački kompjuter
2. Dodati “vrijeme/dubina kaznu” za slijedeće ronjenje, primjer za ronjenje na dubinu od 16 m u trajanju od 35 minuta upotrebljavati dekompresijske granice za ronjenje na dubinu od 18 m u trajanju od 40 minuta. Kod ronjenja s ronilačkim kompjuterom ostati na dnu radije u bezdekompresijskom režimu nego u dekompresijskim granicama.
3. Maksimalno dva ronjenja dnevno s dužim površinskim intervalom.
4. Imati dan odmora nakon 3 dana ronjenja.
5. Izronjavati sporije.
6. Uvesti sigurnosni zastanak na od 3 do 5 minuta na dubini od 3 do 5 m u svakom ronjenju
7. Držati se konzervativnih pravila za letenje nakon svakog ronjenja.
8. Zamijeniti ronjenja s nitroxom za ronjenja s zrakom a upotrebljavat dekompresijske tablice za zrak.
Izgubljeno pravilo
Svaka dekompresijska tablica ili svaki dekompresijski kompjuterski algoritam koji omogućuje dulje trajanje ronjenja, dublja ronjenja ili više ronjenja rezultira u većoj incidenciji dekompresijske bolesti iako je kompenzirano s sporijim izronom i duljom dekompresijom.
Tekst: mr. sc. GOJKO GOŠOVIĆ, dr. med
PRIVATNA LIJEČNIČKA ORDINACIJA OPĆE MEDICINE I HIPERBARIČNE TERAPIJE, mr.sc. dr. GOJKO GOŠOVIĆ
DOMOVINSKOG RATA 1
21000 SPLIT