Postati komercijalni ronioc na norveški način

Iako zasigurno nisam najkompetentnija osoba u Hrvatskoj za pisanje o komercijalnom ronjenju, napisati ću nekoliko rečenica o mojim dosadašnjim dojmovima o školovanju da bih postala komercijalac i što je tome prethodilo. Mojoj nakani da postanem komercijalac prethodilo je puno sati čitanja publikacija i internet stranica i previše minuta u gnjavljenju prijatelja i poznanika koji već rade ovaj posao i prošli su istu školu kao ja.

Odluka je pala i odlučila sam dati otkaz na uredskom poslu i otići u Njemačku, “krvavo” zaraditi i prištediti koji euro da si mogu priuštiti ovu skupu izobrazbu i 4 mjeseca života u nenormalno skupoj Norveškoj. Nakon 8 mjeseci teškog rada, življenja “kao pas” i prodaje puno komada opreme akumulirane kroz vrijeme skupilo se nešto više od 11 000 eura koliko košta škola, najam i život za vrijeme trajanja tečaja.

Škola traje 4 mjeseca, a godišnje se održavaju 3 tečaja. Davatelj izobrazbe je NYD ili Norwegian school of commercial diving sa sjedištem u blizini Osla. Tečaj se sastoji od mjesec dana teorija u kojoj se uči o – da skratim, svemu što ronjenje i podvodni radovi jesu, kako se izvode, koja oprema se koristi i kada, puno je tu medicine i fizike, tablica, učenja o opasnostima i rizicima…

Na kraju teorijskog dijela dolazi pismeni ispit iz svih 9 predmeta koji se mora proći da bi se mogla završiti škola. Prvi dio tečaja je isprepleten i sa 2 selekcijska procesa koji su ujedno i eliminacijski, a sastoje se od nekoliko nadvodnih i podvodnih elemenata koje polaznik mora savladati prije nego počne roniti.

Nakon savladavanja prve faze tečaja prelazimo na drugu fazu u kojoj prolazimo kroz 9 radnih postaja na kojima učimo koristiti raznu ronilačku opremu kao i pneumatske i hidraulične alate, oxy arc rezanje i varenje te druge alate. Koristimo dizalice i kranove te otvoreno i zatvoreno zvono da bi se spustili do vode, ponekada i skačemo u vodu sa 3-4m visine, 97% ronjenja se odvija sa “surface supply” opremom koja je u ovoj industriji standard u velikoj većini zemalja.

Pri ronjenju koristimo suha odijela i mokra odijela grijana toplom vodom u kombinaciji sa Kirby Morgan kacigama i maskama, Divator maskama kao i Divex AH-3 freeflow kaciga i kao šlag na kraju imamo priliku roniti i raditi u Siebe Gorman kacigi i Vikingovoj inačici “Standard diving dress” i ostaloj opremi koja je teška 86 kg!

Škola nas kroz svaku postaju uči i raznim vještinama pomoći i spašavanja unesrećenog ronioca. Kao i kako da sami pokrpamo odijelo, promijenimo manžetu ili ventil kao i kako da provjerimo je li oprema funkcionalna. Za stvarni život komercijalnog ronioca i “reality check” zaslužno je nekoliko postaja koje od svakog polaznika škole zahtijevaju cjelodnevni rad na hladnoći, snijegu i nemilosrdnom vjetru 8 ili više sati.

Mnogima su debele vunene čarape i debeli vuneni džemperi postali jedna od bitnijih stavki. Trenutno imamo mjesec dana/3 postaje do kraja škole i pred nama su najniže temperature i zraka i mora. Trenutno je more 5°C, a pred mojom grupom je 7 dana ronjenja na postaji gdje smo ispod površine 2 i pol sata u obavljanju raznih zadataka.

 Nakon toga TUP (transport under pressure) i zatvoreno zvono i zadnja postaja je ona gdje ronimo do 50 metara dubine i radimo Sur-D O2 (surface decompresion) i gdje moramo u roku od 5 minuta doći sa 9 metara dubine do komore i biti stlačeni na pritisak koji odgovara dubini od 12 metara.

Nakon završetka škole polaznici dobivaju 4 licence priznate od svih relevantnih međunarodnih organizacija (IMCA, HSE, NDC, ADAS, DCBC, SGM itd.) te IDSA level 3 ronioc koje polaznicima otvaraju mnoga vrata, no uvijek je najteže dobiti prvi posao pa ja držim fige samoj sebi da će mi biti relativno lako naći posao u Skandinaviji.

Tekst i foto: Jenny Barnjak