Sve o respiratorima

Respirator je jednostavno čudo tehnike.
Zaista je vrlo malo tehničkih tvorevina toliko jednostavnih, a toliko učinkovitih i pouzdanih.
Princip rada respiratora je zapravo reduktor tlaka plinova, koji bez obzira na visinu ulaznog tlaka na izlazu daje prethodno namješteni (niži) tlak.
Već desetljećima se ne koriste savršeni jednostupanjski aparati, koji se sastoje od svega nekoliko dijelova:
• komora s kućištem kojim je i spojen na ventil boce
• gumena membrana
• igličasti ventil
• poluga (ili dvije u škarastom položaju) koje pomake membrane prenose na iglicu ventila

 

Ima manje dijelova nego naziva samo u Hrvatskoj : regulator, respirator, ronilački automat, lungenautomat, erogator,…
Stara je engleska uzrečica da proizvod ne postaje savršen kada se više nema što dodati, već onda kada se više nema što oduzeti, a ovdje se zaista nema što pokvariti.
Upravo to je smjernica brižljivom biranju tog dijela opreme o kojem ovisi Vaš život, a to se odnosi i na suvremenije dvostepene respiratore
Membrana komore utjecajem vanjskog tlaka pritišće polugicu koja silu prenosi na iglicu ventila te time dozvoljava zarobljenom plinu izlaz do trenutka kad se tlakovi izjednače i membrana se vrati u “nulti” položaj.

Tehničko rješenje igličastog ventila koji se bez djelovanja vanjske sile ponaša poput nepovratnog ventila u slučaju pucanja membrane, ili (gotovo nemogućih) savijanja ili ispadanja polugica, u potpunosti zatvara protok plina. To znači da ostajemo bez zraka iako s punom bocom, a respirator se ne može skinuti s boce bez raskopavanja. Ili čekićem.
Uz gornje, velike su promjene doziranja obzirom na razlike baričkih centara respiratora i naših pluća, projektiran je da dozira u plivajućem položaju, zato će u okomitom položaju i okrenemo li se na leđa početi nekontrolirano ispuštati zrak. Oboje je primjenu jednostupanjskih respiratora svelo isključivo na upotrebu podvodnih fotografa jer izlaz zračnih mjehura na leđima umjesto pred licem manje plaši snimane ribice, i rijetke ostarjele profesionalce prilikom betonaža jer je ventil u potpunosti zaštićen od cementa.
S trona ga je svrgnuo dvostupanjski respirator zbog jednostavnosti upotrebe i jednake sigurnosti pa danas možemo birati izmedju stotina modela.
ALI !!!!!!
• Neki modeli vrlo pompozno se reklamiraju izrazom “balansirani 1. stupanj” što bi trebalo opravdati ozbiljnost cijene, ali obzirom da je “balansiran” svaki respirator čija je membrana ili klip prvog stupnja u dodiru s morem, nisam još vidio niti jedan nebalansiran. Nebalansiran je regulator na “narguile” ili na panelu površinske dobave u komercialnom ronjenju, zato jer je na površini i ne zna na kojoj dubini je ronioc. Takvima treba balansiranje, tj. ručno podešavanje izlaznog tlaka.
• DFC ili “Dynamic Flow Control” je rješenje koje bi korištenjem strujanja zraka i “Venturijevog efekta” trebalo omogućiti TRENUTNI lagani udah bez kašnjenja, i eliminirati tlačni “šok” u flexibilnoj cijevi prilikom prestanka udaha. Iskreno nisam osjetio razliku pa vjerujem da bi svatko trebao isprobati takav respirator prije kupnje.
• Većinu modela kvar na prvom stupnju vodi u nekontrolirano propuštanje što znači da nećemo ostati bez udaha ali će se boca vrlo brzo isprazniti. Iako imamo drugi respirator a neispravan ne zatvorimo dovoljno brzo, neće biti dobro.

• Najmoderniji modeli diče se dvjema reklamiranim odlikama koje se mnogima ne sviđaju. Složeni su od više vrsta metala različitih galvanskih potenciala pa uronjeni u slano more mogli bi i zasvijetliti od galvanskih struja. Neće se tako brzo raspasti ili zavariti, ali ne operete li ih odmah, ubrzo ćete imati problema. Ostavite li ga danima na boci zaista će se “zavariti”. Drugo je nova serija očito iznikla suradnjom sa “Swarowski” kućom. Kako bi se produžila trajnost, smanjilo trenje,….(da li i podigla cijena?) dijelovi ventila izrađeni su od rubina. Vjerojatno je to izvrsno rješenje, ali skuplji su, a još gore ne možete ih sami održavati ni popravljati pa u konačnici troškovi još rastu.

• Modele sa “svjetlećim natpisom ULTRALIGHT” možete koristiti za špricanje boje, propuhivanje rasplinjača na skuteru ili odštopavanje odvoda. Radije ću nositi 1 Kilogram prokroma ili bronze u respiratoru umjesto 1 Kilogram olova VIŠE na pojasu.

Sklop je spojen s ronilačkom bocom u koju je zgurano 200 puta više zraka od njenog volumena (nove serije nude i 300 Bar-a).
Prvi stupanj dozvoljava izlaz zraka iz boce 8-10 Bar-a više od tlaka okoline koji prepoznaje svojom membranom ili klipom, a to znači da će nam ovisno o aktualnoj dubini prilagoditi doziranje.
Gumenom tlačnom cijevi spojen je drugi stupanj koji svojom membranom osjeća naš pokušaj udaha i regira dodavanjem zraka. Isto kao jednostupanjski respirator, prestankom udaha tlakovi će se izjednačiti i membrana će povratkom u prvobitni položaj dozvoliti zatvaranje ventila i prekid doziranja.
Izuzetan razvoj ronilačke opreme ponudio je obilje modela respiratora, ali ne zasluzuju baš svi provlačenje kreditne kartice u skupim trgovinama.

U sportskom ronjenju uobicajen je ”octopus” sistem,u kojem na prvi stupanj spajamo više drugih stupnjeva i različitih izlaza za napajanje kompensatora plovnosti i / ili suhog odijela.
“Octopus” respirator s više drugih stupnjeva i dalje ima SAMO JEDAN PRVI STUPANJ, pa nudi sigurnost samo vašem partneru a vama ni najmanje.

Neugodni uvjeti podvodnih radova traže pouzdane i jednostavne respiratore, u kojima je jedina inovacija gumena membrana koja zatvara prvi stupanj spriječavajući ulaz nečistoći u njegovu unutrašnjost. U blatu ili podvodnim betoniranjima more je zasićeno cementom i muljem podignutim s dna, čije prodiranje do tarnih površina respiratora ozbiljno ometa pravilan rad, uzrokuje trošenje i kvarove.
”Octopus” kreacije su zamijenjene s dva potpuno odvojena sistema i u slučaju otkaza bilo kojeg elementa, ostaje nam još jedan neovisan sklop napajanja.

Respiratori ugrađeni u ronilačke kacige (drugi stupanj) su u pravilu stari i pouzdani modeli s minimalnim brojem dijelova i jednostavnim održavanjem.
Svaki od njih je spojen i s ventilom za konstantan protok zraka koji omogućuje premoštenje drugog stupnja u slučaju kvara ili blokiranja muljem.
Obzirom da drugi stupanj svakog respiratora membranom osjeća tlak okoline, zabijemo li glavu u mulj ili beton, prestati će dozirati zrak. U takvim situacijama jedini je način nastavka disanja, otvoriti ”free flow” ventil i uživati u blagodatima stalnog protoka poput starih teških ronioca.
Pri prestanku napajanja s površine koristit ćemo “bailout” bocu na leđima s prvim stupnjem već spojenim na kacigu.

Poslijednje je rješenje ugurati cijev zračnog dubinomjera (nespretno nazvanog “pneumofathometer”) pod ovratnik kacige i početi izron. Ozbiljnost supervisora odlučuje hoće li tada u kacigu uletjeti spasonosni zrak ili voda zaostala u cijevi tijekom cijelog urona.
Nakon takvog bježanja, u ronilačkom zvonu naći ćemo i bocu s respiratorom koja nam nudi dovoljno zraka za dekompresiju i povratak kući.
Za plinska ronjenja (saturacija i rebreather) pri kojima se izdahnuti plin reciklira i obogaćuje kisikom, usavršeni su postojeci aparati. Dodan im je sistem za prikupljanje izdahnute smjese koja se vodi na prečišćavanje i obogacivanje kisikom u ”reclaim” sistem.

Osnovno održavanje respiratora je pranje nakon svakog ronjenja prije skidanja s boce, bez obzira da li je ronio u moru ili slatkim vodama, te barem vizualni pregled.
Propuhivanje ce izbaciti barem dio vode i ubrzati sušenje, a nemojte zaboraviti ispuhati i čep koji zatvara ulaz zraka umjesto ventila boce kako nebiste unijeli vodu u prvu komoru.
Respirator nije kompliciran za održavanje, popravke i kalibriranje, ali obzirom da vam život ovisi o njegovoj ispravnosti te se operacije u pravilu ipak prepuštaju stručnim serviserima.

Tekst: Davor Majkić

Foto: vsc-ds.cz i arhiva Mares