Shadow

Ursus, Vis

Zašto ronimo na olupinama?
Za neke je to samo još jedna pozicija, neki uživaju u životinjama koje je teško pronaći na prirodnim pozicijama, neki ih vole gledati iz daljine, ali postoji skupina ovisnika o ruzini koji uživaju u olupinama zbog njihove povijesti. Za njih olupine imaju magični učinak na svakodnevne predmete pretvarajući ih iz smeća u artefakte. Napuknut tanjur koji je zakopan u pijesku uzrokuje isto uzbuđenje kao i morski pas kod “normalnih” ronioca. Oni ne vide razbijeno željezo nego stotine ljudskih priča utkanih u taj dio morskog dna.

Ursus je za tu vrstu ronioca.

Talijanska tegljac Ursus nacionaliziran je u “Regia Marina” tijekom lipnja 1940. i preimenovan je u “F-94”. Prve ratne misije obavljao je u sigurnosti sjevernog Jadrana, tada već iskusna posada s 18 mornara i kapetanom Ettorom Da Nuccia poslana je na još jedan mirni zadatak. Misija je bila otegliti GM-239 oružani ponton iz tadašnje talijanske luke Zadra (tada Zarra) u Albaniju. Istočna strana Jadrana je u to vrijeme smartrana mirnom zonom i nisu se očekivali nikakvi problemi.

Oružani pontoni su plutajuće topničke stanice koje se uglavnom koriste u rijekama i močvarama gdje bi brodovi bili beskorisni u neucrtanim pličinama. GM-239 nosio je dva 149mm topa, dva 76mm protuzračna topa i dvije 9mm lake strojnice, a bio je poslan s ekipom od 49 mornara i visokim časnikom. Ursus s obzirom da je bio običan tegljač naoružan je samo s jednim 76mm protuzračnim topom.

Misija je započela u vrlo povoljnim vremenskim uvjetima, a moral među posadom je bio visok, plan je bio doći u Lastovo (Lagosta na talijanskom) u ranim popodnevnim satima 31-og. Laku plovidba naprasno je zaustavljena u rano jutro 31. Podmornica, najuspješnija u svojoj klasi, “HMS Rorqual” bila je vidljiva samo nekoliko stotina metara od pramca Ursusa. Nakon prvog baraža od malog vatrenog oružja i 4-inčnog topa Ursus je ostao paraliziran, direktni udar u kotlovnicu uzrokovao je požar koji se brzo širio brodom a nekoliko mornara je ostalo teže ranjeno. Preživjeli su jedva uspjela odrezati vučnu liniju i ispustiti čamac za spašavanje kad je požar došao do spremišta za municiju i uzrokovao strahovitu eksploziju. Samo 6 članova posade i ozlijeđeni kapetan uspjeli su se ukrcati na čamac za spašavanje dok su ostali potonuli s brodom.

Zbog stalne vatre sa GM-239 i izviđačkog aviona Jugoslavenske mornarice, “Rorqual” je bio prisiljen zaroniti ispod valova i povući se u međunarodne vode. Prva pomorska bitka na istočnom Jadranu bila je gotova i pobjednik je bio jasan.

Najgore još nije prošlo za posadu GM-239 i preživjele Ursusa. Bez ikakvog pogona oni su bili prepušteni milosti mora koje toga dana nije bilo. Velika oluja pojavila se od nikud, sprječavajući bilo kakvu pomoć i uzrokujući smrt još deset pomoraca koji su pokušali pobjeći sa splavima za spašavanje. Tijela nekih od njih su pronađena u sljedećim danima na otoku Hvaru gdje su pokopani uz pune vojne počasti. Tijekom sljedećeg jutra oluja se stišala a izmoreni GM-239 je pronađen od strane jugoslavenskog remorkera i odvučen u Dubrovnik.

Dugo godina se vjerovalo kako je Ursus potonuo negdje u blizini Korčule tako da je lokalni ronioc iz Visa Nenad Milosavljević bio i više nego iznenađen kad je brod pronašao manje od 400 metara od otočića Pločice tik do otoka Visa.

Olupina danas stoji uspravno u dubokim i tamnim vodama. Najplića točka joj je na 43 metra, a prova leži na 63, čineći to tehničkim zaronom. Snažne struje zahtijevaju vrhunsku pripremu i otežavaju ronjenje a vidljivost ovisno o jačini struje varira od kristalno čiste do čokoladnog mlijeka.
Brod je vrlo dobro sačuvan, s obzirom na štetu koju je primio u bitci. Nadgrađe je vrlo oštećena i jedini prepoznatljiv dio je brodski dimnjak koji leži preko središnjeg dijela, amblem “Rimorchiatori Riuniti”, prvotnog vlasnika Ursusa još uvijek je vidljiv na njemu.
Najimpresivniji dio broda je top od 76 mm na pramcu, još uvijek izgleda kao da se može koristiti.

Unutarnji dio broda je jako dobro sačuvan ali se smatra ratnim grobom, samim time potrebno je posvetit posebnu pažnju i poštovanje kada se zaviruje u njega.

Olupina je prekrivena žutim spužvama (Suberites ficus), a na višim dijelovima mogu se pronaći začeci kolonije crvene gorgonije (Pseudopterogorgia bipinnata). Mnoge atraktivne vrste riba mogu se naći u blizini, od zastrašujućih morskih zmija, Murine (Muraena helena) i Ugora (Conger conger) do kamuflirane Škarpine (Scorpaena scrofa) i neodoljivog Kovača (Zeus faber).

Tekst: Vicko Gracin; https://www.diving-croatia.hr/
Fotografije: Danijel Frka