Rijetko koji morski organizam pruža takve gušte ribolova i na toliko načina se lovi kao lignja. Gotovo cijelu godinu, danju i noću, s većim ili manjim intezitetom ribolovci (u ovom slučaju lignjolovci) uporno traže svog najomiljenijeg glavonošca.
Love ga počevši s obale u sumrak, pa kroz noć uz kakvo obalno svijetlo, iz barke nošene kurentom ili usidrene, po dnevnom svjetlu ili pod svjetlošću ferala. Svaki način lova ima svoje gušte I svoje poklonike, a meni kao okorjelom panulašu najdraži je lov liganja panulom.
Zaljubljen u kretanje, poput reklamnog slogana HT-a, lov liganja panulom jednostavno mi je neodoljiv. Najbolje vrijeme za lov je u svitanje, predvečer kad se sunce utopi na obzoru te po mjesečini. I opet, svako doba dana ima svoje draži. Porani li se ujutro treba biti brz, još za mraka na poziciji, nastojeći ne gubiti vrijeme već uhvatiti koju od onih što su bile slabe lovačke sreće, pa još traže zalogaj uz obalu. Čim se Sunce počne dizat, gladne ili site, prijateljice noći hitaju u dubinu. Skupivši ih nekoliko na panulu, idealno je vrijeme za odlazak u potragu za carem ili nekom drugom ribljom vrstom s ješkom u najboljoj mogućoj kondiciji. Ako vas to ne interesira ili tome niste dorasli, možete krenuti u bilo koju drugu vrstu ribolova, jer novi dan je ispred vas.
Isplovivši u sumrak, dok maestral ili tremuntana posustaju, gube forcu, lignje gladne I odlučne prilaze obali u potrazi za hranom. Među tom silnom hranom što je more nudi, jatima sitnih riba I drugih organizama, plivaju lagano jedna ili dvije neše varalice, koje bojom, oblikom, izgledom i kretanjem trebaju biti što sličnije živim originalima. Ovdje, u ovom lovu osjetljivost dodira lignje na vrstu materijala nije bitna kao
kod lova peškafondom, već je tvrda i glatka varalica poželjnija od “obučene”, jer bolje radi tj. stvara manji otpor.
Stvar je prilično jednostavna, naime kad se varalica nađe u vidokrugu lignje, ona se baci bez velikog proučavanja i snimanja plijena, jer za to jednostavno nema
vremena. Prianjalkama hvata varalicu za tijelo, uslijed kretanja oni skliznu prema iglicama i tu je stvar riješena, ili možda nije. Prebrza vožnja ili neodmjereno izvlačenje rezultira da pod težinom i otporom tijela lignje, krakovi s prijanjalkama jednostavno popuste, cijeli ili djelomično. Tada na varalici ostane samo djelić vaše nesuđene lovine, tek toliko da vam napravi muku. Ništa za to, doći će druga!
Veći se primjerci nekako najviše love na granici noći i dana. S njima treba biti oprezan, strpljiv, pogotovo ako ima mora, da se ne desi prije spomenuto. Privučenu lignju, možete prihvatiti špurtilom (jankom), ili joj glavu izdignuti iznad mora tako da ga ne hvata u svoj mlazni sistem. Tada je samo zgrabite iza glave i s njom u brod. Otpuhnuvši nekoliko puta, zauvjek će ugasiti svoje mlazne motore. Kad se uhvati noć I primjetite svjetlucanje planktona oko varalice ili propelera, igra je gotova. Vrijeme je za odlazak ili za neku drugu vrstu lova. Ako je pak na nebu zasjao mjesec, kreće druga runda, zvana “lov po mjesečini”. Ne samo da romantično zvuči, već tako I izgleda. Kao u nekom negativu dana, ne vidi se dobro, ali se sve nazire. Bijele stjene obale, obrisi borova i makije, pjeskovite oaze na morskom dnu, fantomski brodovi oko vas, tišina razbijena zvukom vaše pente. Sve u rosi, znoju noći.
Čvrsto zatezanje panule I cimanje u intervalima, posve drugačije od ribljeg, signalizira ulov I razbija idilu. Druga, treća, četvrta, slažu se u siću, dok penta lagano brekće dugo u noć. Koliko god pomislili da ste dobri , da ste ih pročitali, tek djelomično ste u pravu. Lignje su ustvari te koje vode igru. Njihova pojava, apetit, mušičavost, količina hrane, te volja za lovom, određuje ulov.
I na kraju, ako me pitate zašto baš volim lov liganja panulom, odgovor je taj da uživam loviti ih na sve načine, ali ponekad u usidrenoj barci kad se ne lovi, kad ne rade, dobijem osjećaj da tu stojim sto godina, da nijedna neće prići. I ostali lignjolovci tada, uokolo potežu i cimaju iz petnih žila, više iz muke nego potribe. Nema zapleta, kulminacije ni raspleta. Tada sve izgubi smisao, lov se pretvara u dosadu. Loveći ih panulom u pokretu, uz obalu balansiram na valu, ćutim vonj razbijenog mora, vonj kadulje, vonj bora, pratim dubinu i pogledom ispraćam sunce a šta je najvažnije uvijek udre koja.
Tekst i foto: Tonći Žanko Tona; predvez.com