Bojleri koje vučete na ledima mrzeći sebe i onog tko vas je nagovorio na ronjenje imaju i svoju povijest.
Davno su ih izGrunfologizirali Cousteau i Gagnan, ali do danas se njihova proizvodnja nije ozbiljno promijenila.
Najčešći način izrade je toplo valjanje / kovanje čelične cijevi kako bi s jedne strane dobili debelo nepropusno dno, a s druge grlo u koje se urezuje navoj za ventil. Drugi čest način je toplo prešanje metalnog diska u oblik epruvete i nakon toga formiranje grla valjanjem.
Nepopustljivost amera i engleza u silovanju anglosaksonskih ili imperialnih mjera u ovom slucaju puno puta dokazala je svoju fatalnost. Pri testiranju više boca događa se da se pomiješaju tijela boca i u njih ugrade ventili neodgovarajućeg navoja. Uz samu razliku u promjeru i koraku navoja postoje i konusni navoji. Sve to bi trebalo primjetiti prilikom montaže ventila, a takva greška rezultira doslovno ispucavanjem ventila kad boca dostigne neki određeni samo njoj poznati tlak.
Posljedice su stravične.
Iako je isprobana upotreba različitih metala, proizvodnja se nastavila uglavnom u smjeru čeličnih legura.
Analize sastava zraka iz kojekakvih konzervi pokazale su da se aluminijske legure razlažu utjecajem tlaka i vlage te se povezuju s tlačenim medijem.
Drugim riječima, koristite li takve boce, vjerojatno će te složiti aluminijsku foliju preko svih alveola svojih pluća, i onda se ne morate odricati nimalo štetnijeg duhana.
Poslijednja generacija boca razvijena je za vojne potrebe, NASA igrice i vatrogasce, izrađene od karbonskih vlakana laminiranih nepoznatom vrstom smole. Neizmjerno su lakše od metalnih, cijelo tijelo boce lakše je od njenog ventila, ali pokazuju vidljivo napuhivanje pri tlačenju.
Uz malu težinu i izostanak korozije, gotovo vječan radni vijek i veći radni tlak, ipak će vas odbiti njihova cijena i procedura nabave.
Raspon veličina nudi ” Barbie” bočice od 2,5 l do perverznih cisterni volumena 20 litara. Nerijetko se vide i dvobocnici nastali spajanjem dvije takve monstruozne boce.
U sportskom ronjenju, gdje su dubina i vrijeme urona ograničeni sigurnosnim faktorima ali i razumom, najugodniji su izleti 10-12 litarskim bocama koje možemo sami prenositi, i koje stanu u normalan automobil.
Uroni na ekstremnim dubinama više ne zahtijevaju toliku željezariju, jer se koriste ”rebreather” sistemi koji iz malih bočica kisika i helija izvlače maksimum prečišćujući izdahnuti plin i obogaćujući ga dodavanjem kisika.
Svi ronilački cilindri imaju nesrazmjerno debelo dno koje pruža dovoljno materijala za korozivno trošenje, te ih iz tog razloga treba skladištiti u okomitom položaju.
Ne manje važno je spremiti boce barem donekle natlačene jer je zrak iz kompresora dehidriran pa ne potiče koroziju, a ujedno ne dozvoljava ulaz vlažnog zraka u boce.
Igrate li se prenošenjem tereta i “padobrane” ili bilo kakve uzgonske elemente punite iz boce, svakako to činite preko respiratora. Ostavite li otvoren ventil na ispražnjenoj boci omogućit ćete ulaz vode u nju, a to će respirator spriječiti.
Hrpetine željeza u čijem središtu je nebulozna figurica jackass ronioca koja maše zastavicom s natpisom ”+100 m” , nemaju veze sa sportskim i još manje s komercijalnim ronjenjem, pa opise takvih nebuloza potražite negdje drugdje.
Lučki radovi u našim uvjetima traže ozbiljnu količinu zraka zbog najčešće vrlo teških fizičkih radova i zato jer vrijeme ronjenja nije ograničeno na 240 minuta uključujući dekompresiju, kao na offshore poslovima.
To je razlog popularnosti ”dvobocnika” složenih spajanjem dvije boce volumena po 10 litara. Takav aparat uvijek ”nekako bolje leži na ledima” i ima niže težište, što ponekad nisu nevažni detalji.
Bez obzira na volumen ili materijal boce, industrijski standardi regulirali su njihovo obilježavanje bojom kako bi se razlikovale od ostalih spremnika tehničkih plinova.
Još se uvijek obilježavaju bojanjem tijela u sivi ton, a ramena boce u jednake kvadrante crne i bijele boje, no uskoro se očekuje nova. Obavezan je i natpis ”Diving Quality”.
U dubokim uronima bez kojih bi nam Jadran već bio napunjen ostavljenim mrežama, može se očekivati sve samo ne jednostavan i lagan uron.
Nepredvidiva je potrebna količina zraka i moramo se spremiti na najgoru mogućnost, koristeći dvije odvojene boce s posebnim respiratorima. Speleološka kombinacija dvije boce i na svakoj po dva respiratora bila bi idealna ne uzimamo li u obzir da svaka izbočina magnetski ulijeće u mrežu i ostaje u njoj zamotavajući nas poput pauka.
Izbor boce s koje ne strše ventili i koja dozvoljava nisku montažu respiratora mogao bi biti faktor koji odlučuje o ishodu takvog ronjenja.
Kod površinskog napajanja boca na ledjima (bail-out) je isključivo rezervna opcija, i punjena je dišnim plinom predviđenim za programiranu dubinu rada.
Treba naglasiti da je poslijednjih godina dokazano kako akutno trovanje kisikom ne nastupa trenutno pa se postotak O2 u toj smjesi povećava do neočekivanih granica, kako bi se uz hemoglobin i krvna plazma zasitila kisikom, te roniocima dala veću šansu za preživljavanje u slučaju prestanka glavnog napajanja dišnom smjesom.
Volumen bail-out boce ovisi o dubini rada i udaljenosti od mjesta s dodatnim rezervama dišnog medija, a direktno je vezan za radnu duljinu pupkovine. Pravilo je da se osigurava dovoljno plina za minutu disanja na svakih 10 metara pupkovine.
Na dubini od 50 m, i aktivnom duljinom pupkovine 30 m, minimalna količina zraka u boci mora biti 720 litara, što punjenjem na 200 Bar uvjetuje bocu volumena većeg od 7,5 l.
Bocama punjenim smjesom helija i kisika sastav se analizira dnevno, zbog nestašnosti helija koji procuri i kroz putpuno ispravne instalacije, ostavljajući previsok postotak kisika.
Sve vrste tlačnih spremnika plinova podliježu redovnom pregledu i tlačnoj provjeri, pa će i naše boce nakon vaganja, čišćenja i ponovljenog vaganja, vizualnog i ultrazvučnog pregleda biti izmučene tlakom 50% većim od radnoga. Možete uštedjeti mali dio troška testiranja čisteci sami svoje boce, ali nikako kemijskim sredstvima čiji se ostaci kasnije miješaju sa zrakom i ”domestovski” čiste i Vaša pluća. Unutrašnjost boce se NEMOŽE zaštiti od korozije pa to ni ne pokušavajte cinčanjem bojanjem,kompresorskim uljem,…jer sami si vežete omču oko vrata.
Nove boce su tvornički testirane, ali svaka promjena vlasnika, pad ili udarac u nju, korozija i sva vidljiva površinska oštećenja opravdani su razlozi za ponovljeni pregled i tlačnu probu.
Sjetite se kako puca balon koji ste sami napuhali, pa to usporedite s bocom u kojoj je 200 puta veći tlak i vjerojatno nećete štedjeti na tome.
Tekst: Davor Majkić
Foto: Jenny Barnjak, Luka Kolovrat, Scuba doktor