Danijel Babin – 40 dana nakon nesreće

21.08., dakle u srcu sezone pregazio me gliser sa 3 češka državljana i nanio mi teške tjelesne ozljede sa propelerom. Dogodilo se to dok sam ronio na sjevernoj punti Dugog otoka, na punti Nozdre na početku uvale koja ide prema mjestu Soline. Na podvodni ribolov sam krenuo sa prijateljem Lukom Cozom oko 11h tog dana i ronili smo od otoka Sestrunja i prema kraju dana došli smo do Dugog Njega sam ostavio na otočiću Bršćak, a ja sam se sa gumenjakom uputio 300m dalje prema toj punti.

Gumenjak sam usidrio cca 40m prije te punte Nozdre na nekih 12m od obale a ja sam roneći cik cak uz obalu pretraživao dno i radio čeke. Na samoj punti nisam naišao na zubace kojima sam se nadao i krenuo sam lagano nazad. U jednom kamenu našao sam podlanicu od kilo i po i to me ponukalo da pretražim još jedan velik kamen na povratku prema gumenjaku. Dok sam pripremao zaron na nekih 12m od obale gledao sam prema tom kamenu i u jednom trenutku sam podigao pogled i ugledao prizor od kojeg mi je sve počelo izgledat ko usporen film jer mi je trenutno šiknuo adrenalin po cijelom tijelu. Na nekih deset do 15m od mene ugledao sam provu plastičnog glisera koja juri direktno na mene.

Jedino sto sam uspio napravit bilo je kolut unaprijed i tako skvrčen u položaj fetusa ostat sa glavom sto dublje ispod površine mora. U idućoj sekundi ili dvije na mene je u istoj brzini naletio gliser i čuo sam jak zvuk udarca i osjetio nevjerojatnu bol u djelu donjeg djela leđa prema mom boku. Znao sam da me je dohvatio propelerom.

Čim sam izronio kriknuo sam od bola i od straha da ih zaustavim i u nadi da će se vratit pomoći mi. Rukom sam opipao leđa i osjetio rasparan neopren na mojim leđima a bol mi je govorila da je šteta velika i pomislio sam da mi je rasparano tijelo u toj mjeri da neću preživjeti. Mjesec i 9 dana nakon toga oporavljam se zaista brzo i ko god me vidi ne može kužit da me isjekla propela prije malo vise od mjesec dana. Naravno…oporavak sada nije tako brz kao prvih 20 dana. Koljeno me boli i dalje je natečeno jer je propela zarezala zadnji dio bedrene kosti i ne mogu još uvijek čučnut do kraja.

Lijeva šaka je mobilna ali snaga je duplo manja u stisku i pokretljivost palca znatno smanjena a osjećaj na trećini kože nije se vratio. Lakat boli i dalje ali se vratila mobilnost, a rebra bole noću i kad ležim. Rijetko koju noć odspavam u komadu i to tek u zadnje vrijeme. To mi od svega najteže pada, a ružno je i što mi kolino otiče čim stojim na njemu preko 2h.

A od ležanja me stisla kičma zadnjih 2 tjedna pa popizdim od svega. Ali……sve je to ništa kad se sjetim sto je moglo bit da mi neko nije digao pogled u zadnji čas i da nisam uspio zaklonit glavu 70cm ispod površine. A moram priznat da sam imao i puno sreće sto nisam ostao sa dubljim posjekotinama i sto je većina udaraca propele bila po mojim kostima koje su zaista čvrste i sto su istupile i vjerojatno skrivile listove propele a i ono olovo koje je puklo je vjerojatno odradilo svoje pa mi palac ako ne i cijela šaka nisu odrezani.

Ono sto frustrira i zbog čega sam bio odmah bijesan čak i u onoj boli i strahu je blizina kojom su prošli blizu obale glisirajući brzinom od makar 18 čvorova  po mojoj procjeni. A to je dovoljna brzina da ne možete odreagirati. Znam o čemu govorim jer toliko sam dugo u ronjenju da sam imao preko 20 puta bliski susret sa gliserima… jedrilicama i gajetama te turističkim brodovima. I uvijek sam uspio izbjeći taj sraz sa brodom ostavši na dnu ili vraćanjem po dnu uz samu obalu ili jednom na braku tako što smo se uspjeli 3m sklonit ustranu dok je motorna jahta prošla sa nekih 25čv kraj nas u moru…samo 15m od mog glisera koji je bio usidren na braku i za kojeg je bila zavezana vidljiva bova. E pa…ako i gliser nije dovoljan usidren nego tolika jahta proleti kraj njega sto onda sama bova može pomoći.

Puno puta sam se svađao sa turistima i našima koji tako voze i ne brine ih usidren gumenjak i bova ali bez njihovog znaka da su svjesni opasnosti u koju me dovode. Njima sam svima i dalje ja bio kriv. Naš čovjek u barci kod Nina koji je prošao s Tomosom na 20cm od moje glave dok sam bio na čeki na samo metar dubine,  8m od obale vratio se po još jedan takav đir. Ma bilo je zaista svega… dosta puta sam svojim gliserom doletio do drugog glisera i upozorio ga da glisira blizu obale gdje su kupači.

Svaki dan pijem piće u kafiću Bamboo u Zadru i gledam kako ljudi glisiraju uz same kupače ili panulaju između njih. Zaista nevjerojatna kršenja propisa. Ali tog ce bit dok god ne bude sprovođenja zakona i kazni od makar 10.000 kn bez mogućnosti smanjenja kazne. Samo da znate…kazna u HR za djelo koje je počinio Čeh koji ima dozvolu voditelja brodice i koji me pregazio je od 1 do 8 god zatvora. On se branio da je vozio brzinom oko 12 čv i na 100m od obale. Policija je uzela njegov iskaz brzine kao mjerodavan a ne moj. Ja sam rekao da je išao od 17 do 22cv i da s obzirom na oblik trupa i duzinu 4.7m ne može održavat brzinu 12 čv i da je po mojoj vizualnoj procjeni i brzinom kojom je naletio na mene brzina bila ta koju sam naveo.

Možda bi uzeli i njegov iskaz o daljini od obale kao mjerodavan a ne moj…ja sam tvrdio da je moja udaljenost od obale bila od 10 do 14m. Ali eto…imao sam sreću da mi je jedan pojas sa olovima prerezan i da mi je puška ispala i ruke pa su sutradan ronioci policije pronašli na 12…13m od obale gdje je i bio zadnji kamen kojeg sam htio pregledat za ribu. Čeh ce proći sa uvjetnom kaznom zatvora u trajanju jedne godine. Bio je jedan dan u pritvoru i oduzeti su mu dokumenti tako da ne može iz HR dok suđenje ne bude gotovo pa boravi u svojoj kuci na otoku Zverincu.  Novčanu odštetu isplatit ce nasa osiguravajuća kuca Euroherc.

 E sad…neki ce reći da sam osvetoljubiv, ali po meni to nije dovoljna kazna za nekog ko je svjesno teško kršeći zakon o plovidbi skori ubio čovjeka. Možda se varam, ali da je npr. to bio Hrvat u Italiji ili u Francuskoj i da je bila ista situacija čisto sumnjam da bi se izvukao sa uvjetnom kaznom.

Ti ljudi su se vratili po mene i zahvalan sam im na tome i ne želim da niko bude u zatvoru ni godinu dana zbog mene a kamoli duže, ali kako će netko bit svjestan svoje krivnje i težine djela ako ne bude makar mjesec dana u zatvoru i plati neki pristojan iznos iz svog džepa. Nije na meni da mu sudim već državi u kojoj živim i koja bi me trebala štitit, ali ne osjećam da je tako.

Tekst i foto: Danijel Babin