Ronjenje u jezeru Galipovac

Imotska krajina obiluju jezerima i vrtačama. Međutim, dok su Modro i Crveno svjetski poznata jezera, mnoga druga do kojih nema ni prometnica, iako jednako atraktivna, gotovo su nepoznata.

U općini Lokvičići, koju čini pet sela, nalaze se čak tri takva jezerska pastorka – Lokvičićko (ili Mamića jezero), Knezovića jezero i Galipovac.

Ljepote tih jezera jedva su poznate i stanovnicima obližnjega Imotskog. Ta tri jezera, zajedno s Prološkim, koje im je nasuprot, i Imotskim poljem koje je na tom području veći dio godine pod vodom, zbog čega se i zove Blato, tvore jedinstvenu cjelinu.

Najveće jezero, Galipovac, smješteno je uz najsjeverniju točku Imotskog polja. Stijene su mu izuzetno strme. Do vode se lakše može doći najnižim prijevojem sedla uz samo polje. Dimenzije jezera su 170 x 115 m, a dubina mu je veća od 60 m, tj. varira do dvadesetak metara, ovisno o godišnjem dobu i priljevu vode. Dno jezera je muljevito, a voda je relativno bistra, osim u vrijeme pojačanog dotoka. Uz jezero su uređeni vidikovci i odmorišta. Osim sto je voda izrazito hladna, specifičnost ronjenja u većini jezera Imotske krajine, pa tako i u ovom, jest problematično spuštanje ljudi i opreme do razine vode sto uključuje i spuštanje niz strme stijene, sipar koji se odronjava pod nogama, a sve s 20 – 30 kg opreme na leđima.

Članovi RK Crveno jezero nekoliko puta su ronili u Galipovcu, a krajem kolovoza 2018. bili su logistička potpora Petri Kovač Konrad i Branku Jalžiću prilikom zarona.

O samom zaronu, Petra nam je rekla slijedeće:“ U svrhu izrade fotomaterijala za buduće potrebe Geoparka Imotska jezera 29.8.2018 zaronilo se u jezero Galipovac.

Treće po dubini, predivno jezero Galipovac često promakne brojnim turistima koji dolaze u Imotsku krajinu. Uz pomoć požrtvovne transportne ekipe vođene Antom Fedorom Kukavicom transportirala se teška ronilačka oprema po 100m dugom strmom siparu do vode. Silazak se morao osigurati užetom zbog stalnog odrona kamenja.

Ekipa ronioca zaronili su u jezero do 38 m dubine. Temperatura vode je u prvih 5m dubine bila 20 stupnjeva, a nakon toga hladnih 11. Voda je bila bistra do dubljih dijelova. Stijene jezera nastavljaju se vertikalno i pod vodom te nakon 30 m dubine se dolazi do sipara koji lagano pada do dna jezera.

Ovaj opis se odnosi na istočni dio jezera. Na dnu jezera nalazi se srušeno drveće na kojem raste slatkovodna spužva Ephydatia. Uron je trajao 40 minuta. Sva jezera Imotske krajine biti će nadamo se fotografirana i biti će izrađen nacrt potopljenog i suhog dijela jezera.“

Tekst: Maja Delić Peršen, Petra Kovač Konrad, Luka Kolovrat

Foto: Petra Kovač Konrad, Luka Kolovrat