Pravilno natrimano glavno jedro omogućava postizanje maksimalne brzine i visine jedrilice za vrijeme jedrenja uz vjetar. Za pravilno trimanje, potrebno je poznavati sve kontrole koje mijenjaju formu glavnog jedra. U ovom poglavlju vidjet ćemo koje su to kontrole i kako utječu na promjenu aerodinamičke sile glavnog jedra.
Škota
Škota je osnovna kontrola za trimanje glavnog jedra. Pritezanjem i popuštanjem škote djeluje se na upadni kut vjetra (znači i aerodinamičku silu u jedru), dubinu, izvijenost i zatvorenost zadnjeg ruba jedra.
Upadni kut vjetra. Pritezanjem škote povećava se upadni kut vjetra i aerodinamička sila glavnog jedra. Popuštanjem škote smanjuje se upadni kut i aerodinamička sila jedra postaje manja.
Dubina. Pritezanjem škote smanjuje se dubina glavnog jedra. Popuštanjem škote dubina jedra se povećava.
Oblik zadnjeg ruba i izvijenost. Pritezanjem škote zatvara se zadnji rub jedra. Popuštanjem škote površina glavnog jedra se izvija.
Traveler (klizač)
Traveler glavnog jedra je najvažnija sekundarna kontrola.
Promjenom položaja travelera glavnog jedra djelujemo na upadni kut vjetra (aerodinamičku silu). Kada se traveler podiže u privjetrinu, povećava se aerodinamička sila jedra, a ako se spušta u zavjetrinu, aerodinamička sila se smanjuje.
Traveler se prvenstveno koristi kod jedrenja oštro uz vjetar. Podižemo ga u privjetrinu sve dok bum ne dođe u samu blizinu središnjice jedrilice. To je početni položaj trimanja glavnog jedra za jedrenje uz vjetar. Traveler, naravno neće biti u sredini ako je vjetar prejak jer će glavno jedro stvarati preveliku aerodinamičku silu što će pretjerano nagibati jedrilicu.
Dok se jedri niz vjetar ili s vjetrom u bok, traveler je najbolje držati u sredini a jedro trimati sa škotom.
Vang
Vang je kontrola koja prvenstveno djeluje na formu donjeg dijela jedra. Vang se češće koristi kod jedrenja niz vjetar i s vjetrom u bok nego kod jedrenja sasvim uz vjetar. Pritezanjem i popuštanjem vanga djeluje se na dubinu, aerodinamičku silu i oblik zadnjeg ruba jedra.
Dubina. Već smo napomenuli kako vang djeluje na dubinu u donjem dijelu jedra. Pritezanjem vanga savija se (gura) donji dio jarbola prema naprijed čime se smanjuje dubina jedra. Popuštanjem vanga dubina jedra se povećava.
Aerodinamička sila. Što se tiče kontrole nad aerodinamičkom silom jedra vang se koristi jednako dok jedrimo uz vjetar i niz vjetar.
Kada jedrimo uz vjetar, vang se počinje koristiti tek kada aerodinamička sila jedra postane prevelika.
Kada jedrimo niz vjetar ili s vjetrom u bok, vang se priteže, kako bi se zadržala određena forma i aerodinamička sila jedra. Naime, tada škota više ne djeluje prema dolje (zatvarajući zadnji rub jedra). Bez vanga zadnji rub bi se potpuno otvorio, jedro izvilo, i aerodinamička sila značajno smanjila. Kod jakog vjetra kada je aerodinamička sila prevelika, potrebno je popustiti vang i dozvoliti da se površina jedra izvije. Tako se smanjuje višak aerodinamičke sile i zadržava kontrola nad jedrilicom.
Oblik zadnjeg ruba jedra. Pritezanjem vanga kontrolira se oblik zadnjeg ruba jedra. Ako se vang pritegne, zatvara se zadnji rub jedra, a ako se vang popusti, zadnji rub jedra se otvara.
Regulacija baze glavnog jedra
Pritezanjem i popuštanjem baze mijenja se; dubina donjeg dijela jedra i veličina aerodinamičke sile.
Dubina. Pritezanjem baze, dubina u donjem dijelu jedra postaje manja. Popuštanjem baze, dubina u donjem dijelu jedra se povećava.
Aerodinamička sila. Pritezanjem baze aerodinamička sila jedra se smanjuje. Popuštanjem baze aerodinamička sila jedra se povećava.
Općenito gledajući, dok se jedri uz vjetar, cilj pritezanja baze je postizanje što bolje aerodinamičke forme glavnog jedra. No dok se jedri niz vjetar, osim o formi, potrebno je razmišljati i o projiciranoj površini jedra. To u praksi znači kako se tijekom jedrenja niz vjetar baza popušta sve dok se projicirana površina glavnog jedra ne počne značajnije smanjivati u odnosu na upadni kut prividnog vjetra.
Podigač i cuningham
Pritezanjem ili popuštanjem podigača glavnog jedra i cuninghama mijenja se položaj najveće dubine jedra. Pritezanjem podigača i cuninghama, položaj najveće dubine se pomiče prema naprijed, a dubina jedra se neznatno smanjuje. Položaj najveće dubine nije toliko značajan za aerodinamičku silu jedra koliko je značajan za smanjenje otpora i povećanje ukupnog aerodinamičkog učinka jedra.
Općenito gledajući, kako vjetar jača, uslijed djelovanja sve većeg pritiska zraka na jedro, položaj najveće dubine se pomiče prema natrag. Kako bi se spriječilo pomicanje dubine prema natrag i kako bi jedro zadržalo pravilnu aerodinamičku formu, potrebno je pritegnuti podigač ili cuningham (ili oboje). Preporučujemo da se, kako vjetar jača, ipak priteže cuningham; jer se pritezanjem podigača dodatno povećava visina jedra, odnosno po¬ložaja težišta jedara (CE), a time se povećava i sila nagiba (FH).
Krivulja jarbola
Krivulja jarbola ima veliki utjecaj na formu glavnog jedra. Savijanjem jarbola mijenja se dubina, položaj najveće dubine, aerodinamička sila i oblik zadnjeg ruba jedra.
Dubina. Savijanjem jarbola smanjuje se dubina jedra, a ispravljanjem jarbola dubina jedra se povećava.
Savijanjem jarbola dubina jedra se smanjuje, a položaj najveće dubine premješta se prema natrag. Dubina se može vratiti naprijed pritezanjem podigača ili cuninghama.
Pritezanjem krmenog leta jarbol se savija i dubina jedra, a time i aerodinamička sila jedra, postaju manje. No, posljedica pritezanja krmenog leta, naročito kod jačeg vjetra, je pomicanje položaja najveće dubine jedra prema natrag. Jedro gubi pravilnu aerodinamičku formu (za navedene uvjete) a otpor se povećava. Kako bi se neutralizirao utjecaj savijanja jarbola na pomicanje dubine prema natrag, potrebno je dodatno pritegnuti podigač ili cuningham, čime se položaj najveće dubine vraća prema naprijedč.
Savijenost jarbola, osim s krmenim letom, kontrolira se i pritezanjem pripona. Pritezanjem pripone V1, jarbol dobiva veću krivulju, posebno ako je kut križeva manji od 180° (delta križevi).
Tekst i foto: Stjepan Vitaljić (iz knjige „Biti brži“) – http://www.sailing-point.hr/