Svojim prednjim rubom glavno jedro je pričvršćeno uz jarbol, a svojim donjim rubom za bum. Može se reći kako je glavno jedro “motor” svake jedrilice
Jedreći uz vjetar, glavno jedro se ponaša kao aerodinamička površina jer čestice zraka struje od njegovog prednjeg ruba prema njegovom zadnjem rubu. U takvim uvjetima, forma glavnog jedra je izuzetno važna za pravilno strujanje i brzinu jedrilice. No, kada se jedri niz vjetar, forma glavnog jedra više nije toliko važna jer se ono više ne ponaša kao aerodinamička površina; sada samo “skuplja” vjetar poput padobrana i zato projicirana površina glavnog jedra postaje značajnija.
Na početku poglavlja vidjet ćemo o čemu ovisi i kako se kontrolira aerodinamička sila glavnog jedra .
Postoje brojne kontrole za trimanje glavnog jedra. Zahvaljujući njima, možemo učinkovito mijenjati formu jedra. Vidjet ćemo kada se i u kojim uvjetima koriste pojedine kontrole, te na koji način svaka utječe na formu glavnog jedra.
Postoje tri osnovna faktora kojima se kontrolira aerodinamička sila glavnog jedra. Ti faktori su; upadni kut vjetra (α), oblik zadnjeg ruba i forma jedra.
Upadni kut vjetra
Najvažnija komponenta u stvaranju aerodinamičke sile glavnog jedra je upadni kut vjetra (α).
Upadni kut vjetra (α) prvenstveno ovisi o kursu kojim se jedrilica kreće. Promjenom kursa (prihvaćanjem ili otpadanjem) mijenja se upadni kut vjetra (α) a time i veličina aerodinamičke sile glavnog jedra.
Upadni kut (α) također ovisi i o pritegnutosti škote glavnog jedra. Pritezanjem škote, povećava se kut glavnog jedra u odnosu na smjer prividnog vjetra, čime se povećava veličina aerodinamičke sile. Popuštanjem škote, upadni kut (α) se smanjuje što znači da se i aerodinamička sila glavnog jedra također smanjuje
Upadni kut (α) i veličina aerodinamičke sile glavnog jedra može se regulirati i pomicanjem travelera (šine jedra). Podizanjem travelera u privjetrinu, aerodinamička sila se povećava, a popuštanjem travelera u zavjetrinu aerodinamička sila se smanjuje.
Kada smo spominjali karakteristike forme jedra, govorili smo o otvorenosti i izvijenosti. Sada to znanje možemo proširiti i reći kako zatvoreni zadnji rub jedra generira veću aerodinamičku silu, dok otvoreni rub i izvijeno glavno jedro generiraju manju aerodinamičku silu.
Razlika između otvorenog i izvijenog jedra.
Dok je glavno jedro zatvoreno i nije izvijeno, može se reći kako prividni vjetar u njega ulazi pod relativno sličnim kutovima, gledajući od baze prema vrhu. No, popuštanjem škote glavnog jedra, upadni kut prividnog vjetra se mijenja. Kako se popuštanjem škote glavnog jedra prvenstveno otvara njegov gornji zadnji rub, upadni kut se prvo smanjuje u gornjem dijelu glavnog jedra. Sada se može reći kako je glavno jedro otvoreno, ali još uvijek nije izvijeno. No ako se škota glavnog jedra nastavi popuštati, razlika između upadnih kutova u gornjem dijelu i donjem dijelu glavnog jedra postaje sve veća. Tada se može reći kako je glavno jedro izvijeno po cijeloj svojoj površini jer su upadni kutovi vjetra, gledajući jedro od dolje prema gore, različiti. Izvijeno jedro “prosipa” aerodinamničku silu i zbog toga se ovaj učinak škote koristi kod jakog vjetra kako bi se glavno jedro rasteretilo od viška aerodinamičke sile.
Prema tome, možemo zaključiti kako je škota glavnog jedra primarna kontrola koja djeluje na oblik zadnjeg ruba i izvijenosti jedra. Ispočetka, pritezanjem škote smanjuje se upadni kut prividnog vjetra u jedro, jer se bum pomiče u privjetrinu. Daljnjim pritezanjem škote, kako se bum približava svome krajnjem privjetrinskom položaju u središnjici jedrilice, smjer djelovanja škote više nije samo takav da privlači bum u privjetrinu. Sada se povećava komponenta koja bum vuče prema dolje. Tada škota primarno djeluje na oblik zadnjeg ruba i izvijenost glavnog jedra.
Forma jedra
Treći način kontroliranja aerodinamičke sile postiže se promjenom forme jedra. Promjena forme prvenstveno se odnosi na promjenu dubine i položaja najveće dubina glavnog jedra.
Dublja jedra generiraju veću, a plića manju aerodinamičku silu. No, plića jedra pružaju i manji otpor strujanju zraka. Forma jedra regulira se različitim kontrolama. Osnovne kontrole su: škota, krmeno leto, podigač jedra, baza, vang i cuningham.
Pritezanjem krmenog leta, škote, vanga ili baze dubina glavnog jedra se smanjuje.
Tekst i foto: Stjepan Vitaljić (iz knjige „Biti brži“) – http://www.sailing-point.hr/