Shadow

Belamarićeva arka

U splitskom Hrvatskom pomorskom muzeju na Gripama, u veličanstvenom ugođaju klanjanja pomorskoj tradiciji ljudi ovih krajeva današnje Hrvatske, priređena je promocija knjige Igora Belamarića „Brod i more“. Tako ispričana vijest u biti vam ne znači ništa jer nedostaje podatak o knjizi i autoru ali još više o doživljaju u Muzeju na Gripama. Pišući ove retke čini mi se da bi me autor Igor Belamarić podupro u ovome stavu da je važniji doživljaj s te promocije nego obična vijest.

Jer i vijest je tek puki podatak da su se tamo na Gripama okupili ljudi od tog zanimanja, a dramaturgija koja se tamo dogodila najviše govori o svemu što je i autor Igor Belamarić svojim golemim opusom htio reći cijeneći svoje životno iskustvo i izučavanje, znanje te znanstveno saznanje. Dramaturgija na toj promociji nije bila toliko dramatična ako ste pomislili koliko filozofijska. Čovjek u svojoj 91. godini stajao je na nogama pred uzvanicima zainteresiranima za njegovo djelo i govorio iz glave, ne iz papira, o fenomenu koji zovemo brod i pridavao mu čudesna obilježja koja su sasvim uvjerljivo objasnila publici da se ne radi o brodu nego o živome biću koje je svašta prošlo kroz povijest u kojoj ga je kroz znanstvene mijene oblikovao čovjek, inženjer kao i veliki brodograditeljski stvaratelj inženjer Igor Belamarić.

Gotovo dva sata se bez treptaja slušalo o brodu na toj promociji jer su svi osjećali odgovornost prema Belamarićevoj pojavi. I velika imena poput Markovine, ili poput voditeljice ove promocije ravnateljice Muzeja Danke Radić.

Iako je profesor, doktor, znanstvenik, inženjer, brodograditelj, filozof i pjesnik broda Igor Belamarić sa svojih devdesetak godina već dovoljno impresionirao i struku i javnost – ipak se prilično dugo slušalo Belamarićevo osjećanje broda i cijele industrije pa i povijesti brodogradnje kao jedne goleme poeme čovječanstva što je u svojstvu generacijske posade oplovilo pučinu svega što se zna o brodu.
Dramaturški je titralo to pitanje za vrijeme promocije, dok je filozof broda i mora govorio s dubokim i blagim pauzama kao onima između prekooceanskih valova, pa se činilo da se svi pitamo hoće li autor preživjeti vlastitu promociju i hoće li generacije kojima to njegovo veličanstvo ostaje u nasljeđe (a te generacije bile su u publici) – ostati budni ili će i oni greškom zaspati kao i mnogi čuvari hrvatske maritimne baštine kroz protekla desetljeća u kojima je Hrvatska od vrhunske, treće sile na svijetu u brodogradnji, spala na anonimusa koji ne može spasiti ni jedno brodogradilište.

Eto to je bila promocija meštra Igora Belamarića. Bila je to njegova – možda i jedna od posljednjih ne knjiga nego pobuna protiv ignorancije prema brodograditeljskom blagu Hrvatske. Belamarićev život znanstvenika moramo sačuvati kao i brod, kao najveću hrvatsku maritimnu baštinu, jer u Belamarićevim mislima i porukama pronaći ćemo put poput UNESCO-a za zaštitu stvaralaštva i dobrote čovječanstva. Belamarićev Brod i more svim epohama i pokoljenjima nudi poput Noine arke spas od potopa i neznanja.

Tekst: Mario Garber, foto: http://www.garber-media.hr/