Nekako ispada da je zubatac pagru nabio kompleks. Veći je, jači, grabežljiviji, pa čak i brojniji. Tek ispod donje granice njegovog carstva počinje pagrov teritorij. Tvrdi se da je zubatac ukusniji, da ima ljepše boje i veće zube. Oni koji baš ne raspoznaju ribe i boje, pagra znaju zamjeniti za zubaca, ali nikad obrnuto. Zato se ove dvije vrste ne ljube i nerado dijele rado iste terene. Zubatac je poput pravog cara zauzeo vrh braka, dok je pagru prepušteno tek njegovo podnožje. Naselio se bliže dnu s nadom da pronađe svoj mir u svijetu koralja i šarenog morskog raslinja, samo to je toliko duboko, da sve te žarke boje, postaju tek crno bijele nijanse.
Općenito
Gledano iz profila tijelo pagra je ovalnog oblika, visoko, bočno splošteno. Svijetlocrvene je boje po leđima, rumenosrebren po bokovima dok je po trbuhu bijel. Mladi tek ulovljeni, poprečno su isprugani s nekoliko tamnijih crvenih pruga i imaju plavi mostić između očiju. Pruge se sa stajanjem gube. Gornji profil glave je isto crvene boje, zaobljen s malom grbom između očiju. Oko mu je veliko i žuto. Usnice su mu debele a unutar njh snažna je čeljust naoružana sa deset zubi nalik očnjacima, od toga četiri u gornjoj, šest u donjoj čeljusti. Iza njih slijede manji i tuplji zubi te na kraju dvostruki red ovalnih kutnjaka. Uz njih tu su mnogobrojni sitni, zrnasti zubi. Čeljust pagra projektirana je za trganje i drobljenje plijena. Peraje su mu velike i raskošne. Prsne su zašiljene, dok je repna dvokraka s bjelkastim vrhovima.
Naraste do 75 cm dužine i 8 kg težine. Prosječan primjerak težak je oko pola kilograma. Mrijesti se u proljeće od travnja do lipnja kada prilazi bliže obali. U populaciji prevladavaju ženke a spolnu zrelost dostiže pri dužini od 24 cm.
Rasprostranjenost
U ist. Atlantiku rasprostranjen je od engleskog kanala na sjeveru do otoka Kape Verde na jugu. Nalazimo ga u cijelom Mediteranu, izuzev Crnog mora. U Jadranu je rasprostranjen uz cijelu
istočnu obalu s tim da je najbrojniji na južnom i srednjem dijelu dok je na sjevernom rijedak.
Najpliće zalazi do desetak metara dubine (nedorasli primjerci) a najdublje do 200 m. Najčešće se nalazi na dubini između 40 i 130 metara. Da se ne bi pomislilo da ih ima posvuda na tim dubinama, treba reći da pagar obitava na tvrdom, obraslom dnu u podnožju brakova ili u njihovoj blizini, na koraljnom, pločastom kao i dnu bogatom ostacima školjkaša, bodljikaša, puževa, vapnenačkih algi i sl. Poput još nekih sparida, zadržava se u blizini potopljenih predmeta. Često se nađe i u podnožju obale koja se strmo ruši u dubinu.
Ponašanje i lov
Osim u vrijeme mriješćenja kada se skuplja u veća jata, pagar živi prilično raspršeno. Na terenu gdje obitava, drži se svog teritorija ali generacijski, manji s manjima, veći s većima. Nije grabežljiv poput zubaca, ali je izvrstan borac na udici. Kad ga se odlijepi od dna, oglašava se tvrdim cimanjem. Hrani se ribama, rakovima, glavonošcima i crvima. Za ješku se najčešće koristi svježa srdela, gavun, cijela sipica, lignjica, veliki crv, rak samac,… Hranu će uzeti na dnu ili do metra iznad njega. S tim treba računati kad se priprema pribor za lov. Uhvati se na panulu naješkanu lignjom namjenjenu zubatcu, kančanicu… ipak nekako najviše na parangal. Na terenu gdje ima pagra, ima i škarpina, šampjera, kantara, fratara, arbuna, a u većim dubinama i okana. Manji se znaju naći i u plićem, posjete i teren na kojem lovi zubatac.
Veći se drže dubine, a pliće (bliže vrhu braka) znaju prići noću i u svitanje. Kančanicom se lovi danju te u noćima s mjesečinom. Manji se love na onu namjenjenu arbunu, kantaru i sličnoj ribi, dok se veći love s kančanicom jačih dimenzija, osnovnog najlona od 0,50 do 0,80 i udicama broja 8-12 po Mustadovoj skali, piocima uvijek barem za desetinku tanjim od osnove dugim 20-30 cm te olova prema potrebi (ovisno o dubini i snazi kurenta).
Zbog učestalih zapinjanja, olovnica se veže na tanji najlon od osnovnog jer ako se već mora nešto ostaviti u moru, neka to bude samo olovo. Na udice se nadiva obilati komad ješke, npr. glava od lignje ili manja cijela, veći komad srdele i sl. Dok se čeka na njegov ugriz, nije na odmet spustiti lakšu kančanicu s druge strane barke namjenjenu arbunima, kantarima i drugoj, manjoj ribi.
Tekst i foto: Tonći Žanko Tona; predvez.com