Površinsko napajanje

Nakon što ste na sportskom tečaju ili prvih dana škole za komercijalne ronioce naučili prazniti masku i ostale u budućnosti nepotrebne postupke, naći će te se pred hrpom željezarije koja je samo izgledom zastrašujuća.

Površinsko napajanje samim imenom objašnjava razliku u odnosu na “SCUBA”-Self Contained Underwater Breathing Apparatus ili aparat za disanje pod vodom sa svojim spremnikom zraka. Prednosti “SSD” (Surface Supplied Diver) su neograničena količina dišnog medija koji uz zrak može biti i smjesa plinova poput nitroxa, helioxa ili trimixa, a pupkovinom stiže s baznog plovila ili obalne stanice, stalna komunikacija ronioca s površinom i neprekidna asistencija pratećeg tima.

U offshore radovima upotreba mu je dubinom ograničena do 30 m, pozitivna analiza faktora rizika može ju rastegnuti i do 50 metara, ali ne u upotrebom “Scuba Replacement Pack” kad se roni u vrlo ograničenim uvjetima. “SRP” je naziv osnovnog paketa opreme koja dozvoljava jednostavne urone s malih plovila, s obale, čak iz automobila, ali zbog svoje skromnosti ograničena je na “day-light” urone bez dekompresionih zastanaka, savršene meteorološke uvjete i dostupnost rekompresijske komore unutar 20 minuta transporta.

Zrak je stlačen u najmanje dvije odvojene banke, visokotlačna je složena od najmanje dvije boce volumena 46 litara /150 Bar, a niskotlačnu čine 1-2 spremnika volumena 200 – 400 litara.
Oba sistema pune se odgovarajućim kompresorima koji se automatski uključuju dostizanjem graničnog niskog tlaka, dok je treći spremnik rezervno napajanje i njegova količina zraka mora garantirati dva sigurna ronjenja s dekompresijama u najgorim predvidivim uvjetima. Jasno da se pod ovim podrazumijeva kako su to “emergency” ronjenja za spasavanje života a ne za radove.

Svi izvori zraka dolaze do razdjelnog panela kojim je moguće napajati dva ronioca na maksimalnim očekivanim radnim dubinama i zrak zamijeniti smjesom obogaćenom kisikom čime se skraćuje dekompresiono vrijeme.U uvjetima kad more pokazuje svoje ćudi i ometa dekompresiju a nemamo mogućnost površinske dekompresije (u komori na palubi nakon skoka iz mora) jedan od izvora dišnih smjesa uobičajeno je već pripremljen nitrox-om 50% kako bi se skratila dekompresija. Isto se koristi u poslovima gdje je nemoguće izbjeći preskakanje ronjenja svakih nekoliko dana, tada će dekompresija nitroxom biti temeljitija te ostaviti manje “zaliha” dušika za sutrašnje ronjenje.

Obzirom na raspoloženost kisika da priredi vatromet, dozvoljeno je obogaćivanje zraka kisikom do 50% (u zraku ga je 21 % ), pod uvjetom da je cijeli sistem odmašćen i tretiran za takvu upotrebu.
Svaka smjesa plinova koja sadrži 24 % kisika (ili više), tretira se kao čisti kisik, što znači da zahtijeva određene materijale, njegovi vodovi ne smiju prolaziti uz električne instalacije, ne smije imati oštre skretnice, koriste se igličasti ventili umjesto kuglastih, podmazuje se posebnom mašću,… i mora biti reduciran na najviše 40 Bara.
Stabilni površinski sistemi se razlikuju od prijenosnih (uz cijenu) samo veličinom i preglednošću, ako se ne radi o onima koji napajaju više od 2 ronioca ili ronilačko zvono.

Najomraženiji dio sklopa je pupkovina sklona zapinjanju i samovezivanju čvorova, koju tender uvijek drži prenategnutu, zbog nje se morate vratiti istim putem slijedeći sjemenke koje ste pobacali za sobom.
I nju određuju vrlo strogi standardi zbog čega je vrlo otporna na sve što joj poželite učiniti, ali to ne znači da je u slučaju potrebe nećete moći prerezati.

Složena je od glavnog napajajućeg voda 3/8”, tanje cijevi 1/4” nespretno nazvane ,,pneumofathommeter”, koja služi mjerenju dubine ali i rezervnom napajanju koje možete ugurati pod kacigu i izroniti bez molitvi. Ovdje je neizmjerno važna ozbiljnost supervisora koji konstantno puni cijev zrakom kako kacigu nebi napunilo more/voda zaostala u cijevi umjesto spasonosnog zraka.
Treći element pupkovine nije šupalj i služi supervisoru kako bi se verbalno iživljavao nad roniocem, povremeno mu dao kakvu konstruktivnu informaciju ili rekao da začepi kada počne vrijeđati klijenta i njegove radne procedure.

Gubitak komunikacije smatra se vanrednom situacijom, pa uzrokuje trenutni prekid rada i izron.
Tada će te ”govoriti” rukama pred kamerom koja je do sada zapinjala po svemu čemu ste se približili, a ”slušati” će te svjetlosne bljeskove reflektora kojem ste upravo otkrili još jednu funkciju osim zasljepljivanja u radu.

Svakako se suzdržite nekih dragih Vam signala prstima.
Izgubite li i tu mogućnost, preostaju Vam naučeni povuci-potegni signali, među kojima će Vaših 7 trzaja iz mora uzrokovati sutrašnje preskakanje urona ili još goru kaznu.

Četvrti vodič koji supervisoru omogućuje da na monitoru vidi sve sto i ronioc izuzetno je korisan i ozbiljno doprinosi sigurnosti ronioca, ali bez puno truda će te podići mulj s dna i raditi u miru.
”Bail out” boca na leđima služi netaktičkom povlačenu kod potpunog prekida napajanja s površine, a volumen joj je određen dubinom rada i udaljenošću od broda. Formula je jednostavna ali NEPROMJENJIVA, 40 Litara zraka u minuti pomnoženo aktualnom dubinom znajući da se računa i vrijeme od jedne minute potrebno za svakih 10m pupkovine koja je spuštena u more. Nije komplicirano,… 40L x 4Bar(30m dubine) x 30m pupkovine (3 minute) = 480 Litara zraka u bailout što znači da će zadovoljiti boca volumena od svega nekoliko litara natlačena na 200 Bara, ali jasno je da nitko ne ide na granične vrijednosti već je uobičajena boca 10Litara ili više. U saturacijskom ronjenju radi se na velikim dubinama pa nisu rijetki bailout “dvobocnici” 2 x 18 Litara natlačeni na 300 Bara. Dva nevezana incidenta, jedan u Mexičkom zaljevu a drugi na Sjevernom moru pokrenuli su opremanje poslijednje generacije saturacijskih sistema “rebreather” aparatima koji pružaju neočekivanu veliku autonomiju a time i sigurnost.

 

U oba slučaja “DP DSV” -Dinamic Positioning Diving Support Vessel (plovilo za podršku roniocima koje se na poziciji održava aktivnim thrusterima i nema sidra) je u toku radova na “PLEM” strukturi obje dubine preko -200m, “izgubio kompas” i otišao. On je otišao, a ronioc je ostao u hrpetini željeza na 200m dubine,….i što sad? Znajući da je pupkovina prekinuta i ovise samo o bailout -u, da će se brod vratiti prije ili kasnije te da sami ne mogu izroniti, hladni mozgovi zaključili su da je problem samo vrijeme koje imaju do utapanja. I pokušali su. I uspjeli !!!! Raskopčali su odijela kako bi im hladnoća okolnog mora usporila metabolizam, zabili šake i stopala u mulj kako bi se mogli potpuno opustiti (a kako se opustiti u toj situaciji?) i čekali smrt. Došla je, ali dovoljno kasno da su ih STBY ronioci nakon povratka broda pronašli, unijeli u zvona i reanimirali. Obojica opet rone.

U najekstremnijim situacijama biti će te prisiljeni prerezati pupkovinu i izroniti samo s bocom,a gubljenje zraka kroz odrezanu pupkovinu spriječiti će nepovratni ventil kacige.
Zakoni s razlogom uvjetuju offshore ronjenje isključivo s krutom kacigom i lako će te se na nju naučiti upoznavši obilje njenih prednosti.Uz neobičan osjećaj suhe kose, moći će te razgovarati (pjevati,pa čak i zviždati dok Vam ne zaprijete iskrcajem, ali vrijedi probati), a najvažnije je da ste zaštićeni od udaraca i imate siguran dovod zraka i u nesvjesnom stanju.

Izrađene su od karbonskih vlakana, kevlara i kojekakvih nama nepoznatih materijala, ugrađen im je vrlo pouzdan respiratorski drugi stupanj, već spomenuti nepovratni ventil, imaju mogućnost konstantnog protoka zraka kojim možete i beskorisno odmagliti staklo, nosače kamere i rasvjete, i najvažnije-ventil kojim se dovodi zrak iz rezervne boce na leđima.
Unutrašnja mala gumena maska s mikrofonom pokriva usta i nos čime reducira nivo zaostalog CO2, a ispod spužvastog umetka su zvučnici koji otkazuju samo kada Vam ribe počnu smetati u poslu.
Nehumana težina kacige prijeti prerasporedom vratnih kralježaka na palubi i prilikom ulaska ili izlaska iz mora, ali potpuno nestaje u moru i uživati će te više nego s maskom, dok se ne budete morali opet popeti na brod.

Dobro podešena kaciga zaista ne smeta u moru, omogućuje lagan udah i izdah, staklo joj se može provjetravanjem odmagliti, dozvoljava razgovor zadovoljavajuće kvalitete, čuva glavu od udaraca i košta vreću novaca.

Detalj koji se mora spomenuti je upravo provjetravanje kacige,…. dezinfekcija kacige zahtijeva agresivna sredstva koja naše oči ne vole, zato nakon tog bakteriološkog genocida dobro isperite cijelu unutrašnjost kacige i DOOOOOBRO PROPUŠITE “free-flow” pri vrhu stakla te respirator, kako vam zaostale kapljice nebi uletile u oči. Ne zaboravite, dogodi li vam se to na početku dekompresije trpit ćete to mučenje i riskirati vid još neko vrijeme do izrona.
Za razliku od ostatka Svijeta, američki ronioci kupuju ili od poslodavca zadužuju osobnu kacigu, čime su pošteđeni truda oko njena dezinficiranja, ali je i sami održavaju što nije zanemariv trošak.

Tekst i foto: Davor Majkić

Knjiga cRommercial diving