Ako smo već izrezali lamele na određenu odnosno željenu širinu možemo ih početi i lijepiti.
Mnogo samograditelja dobro poznaju epoxi smolu koja je najbolja za lijepljenje laminata i izradu podvodnih pušaka
Epoxidno ljepilo je odlično za jer ga drvo vrlo dobro upija zahvaljujući svojoj viskoznosti čime dobivamo odličnu zaštitu između lamela i naravno odličan spoj.
U našoj zemlji možemo nabaviti epoxi ljepila ponazih proizvođača kao što su Sika, Murexin, SX 10, Venezziani i sl. tako da s tim ne bi trebali imati problema.
Preporučam da izrezane lamele prođete acetonom, pogotovo ako se radi o tikovini kojoj moramo skinuti sloj masnoće.
Dobro bi bilo namočiti staru krpu acetonom i lamelu po lamelu dobro istrugati i pustiti da se osuši odnosno da aceton ishlapi.
Epoxidno ljepilo je poprilično komplicirano za uporabu, temperatura u prostoriji kojoj ćete miješati smolu i lijepiti trupce trebala bi biti između 20° i 25° i takva bi trebala ostati pet do sedam dana kako bi epoxi odradio reakciju koja nam je potrebna i kako bi trupac bio vječan.
Uz sam epoxi mogu se dodati i razni talkovi i sredstva za zgušnjavanje smole međutim taj dio je vrlo delikatan i ne morate ga koristiti.
Još jedan detalj koji morate imati na uvidu je i vlaga u zraku koja može destabilizirati smolu i time učiniti same spojeve vrlo gumenaste. Taj problem rješavamo vrlo lako klima uređajima. Na ovo pripazite posebno ljeti kada vlaga može konkretno naštetiti trupu odnosno ljepilu.
Nemojte zaboraviti da prije same uporabe epoxidnog ljepila morate dobro promiješati i točno pogoditi omjer dviju komponenti.
Miješanje je jako bitan dio posla, miješamo uvijek u široj zdjelici i miješamo poprilično sporo drvenom daščicom koja je malo šira. Nakon miješanja dobro bi bilo ostaviti zdjelicu da miruje 3-5 minuta kako bi iz smjese izašli mjehurići zraka, a mi dobili optimalno ljepilo.
Priprema raznih trupaca za puške ovisi ponajviše o plovnosti, znači moramo za početak odlučiti da li se radi o klasičnoj pušci sa više guma ili monogumom, kakav ćemo imati harpun i sl.
Krenimo sa klasičnim puškama sa jednom ili dvije gume odnosno dva cirkolarna laštika:
Imajmo u vidu da se danas na gotovo svakoj pušci montira i nosač kamere i sama kamera, osim toga moramo računati i na težinu mulinela a jedino plovno na pušci biti će gume i plastični dio na mulinelu.
Ista priča na pripremi pušaka sa 3 i više para guma kao i na oceanskim klasičnim puškama moramo računati i pripremiti lamele vezano za širinu i masu same puške kako bi izbjegli negativnu plovnost.
Kod manjih pušaka dimenzije od 50-105 cm puške ne moraju biti glomazne ali moraju biti dovoljno masivne kako bi dobili plovnost i krutost i kako bi imali dovoljno snažnu i pokretnu pušku sa čim manjim volumenom.
Za takve trupove preporučam vodilice za gume jer time dobivamo kompaktniju i kruću pušku sa manjom volumenskom masom, ekstremno pokretnom i snažnom .
U drugoj varijanti možemo napraviti koncept poput Calypsa ili Dapirana, jednostavnu pušku koja je plitka i šira u zadnjoj trećini. Time nećemo narušavati previše pokretljivost ali ćemo zato dobiti ozbiljnu plovnost.
Uz plovnost takav trup može biti dovoljno čvrst kako bi nosio i 2 x 18mm gume ili pak 3 x 14 mm gume osim varijante 2 x 16 mm međutim moramo ići na širinu u zadnjem djelu od barem 80 mm i visinu 35 mm za nekih 10 – 12 cm npr. sa 80 mm nakon 10 cm širina pada na 65 mm pa konusno prema glavi kako nam je želja.
Kod pušaka sa više guma npr. 120X3 predlažem da ako ih radite po prvi puta pitate ipak jednog proizvođača za mišljenje jer odabir volumena puške može promijeniti cijeli finalni proizvod.
Ako pretjeramo s masom imat ćemo samo problema, ako nam fali i 100 – 200 g mase teško ćemo takvom puškom imati pogotke na veliku udaljenost i još ćemo teže kontrolirati trzaj gađanjem ribe u letu.
Kao kod manjih pušaka tako i na velikim moramo paziti na zadnji dio i distribuciju mase na pušci… za teži harpun, kameru i eventualno teži mulinel kao npr. vertikalni inox morat ćemo predvidjeti drvo kojom ćemo istu raditi.
Na takvim trupcima predlažem dodavanje ili mahagonija ili tika.
Tekst i foto: David Počekaj, Granda-sub