Uvod
Crveno jezero je složen krški fenomen, dijelom potopljena jama s vertikalnom razlikom od -526,9 m. Površina jezera je oko 2,7 ha, dok je vodeni stupac raspona od 232 do 315 m dubine, s najdubljom utvrđenom točkom -4 m ispod razine mora. Kod maksimalne razine, procijenjena akumulacija je 8,24 milijuna kubnih metara vode. Nalazi se neposredno u blizini grada Imotskog, uz cestu Imotski-Proložac (Slika 1), na području Splitsko-Dalmatinske županije. Crveno jezero zaštićeno je još 1964. godine kao geomorfološki spomenik prirode, a danas je kroz ekološku mrežu RH uključeno u europsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000 (HR2000934). Njime upravlja javna ustanova Dalmatian Nature iz Splita.
Speleoronilačku Ekspediciju Crveno jezero 2017., provedenu početkom svibnja 2017. godine kojom se ostvario povijesni prvenstveni zaron do dna Crvenog jezera (Kovač Konrad i sur., 2017), iskoristili su i hrvatski znanstvenici, kako bi obavili opsežno znanstveno istraživanje Crvenog jezera. ADIPA, Društvo za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske je u suorganizaciji s udrugama: HIB: Hrvatski institut za biološku raznolikost, BIOTA j.d.o.o. i Hrvatsko biospeleološko društvo (HBSD), organizirala do sada najopsežnija prirodoslovna, prvenstveno ekološka i biološka istraživanja Crvenog jezera kod Imotskog.
Crveno jezero je vrlo zahtjevan objekt istraživanja te traži i posebne tehnike istraživanja. Istraživači prvenstveno moraju ovladati osnovama alpinističke, speleološke i ronilačke tehnike, kako bi se uopće približili predmetu istraživanja – površini jezera.
Zatim, potrebno je instalirati ponton na površinu jezera, kao osnovu boravka te spustiti kompletnu opremu.
Istraživanje jezera zahtjeva veslanje u čamcu, ronjenje, provedbu unaprijed predviđenih istraživanja unaprijed predviđenim metodama i na kraju sve to iznijeti na iz jezera. Tako se nakon fizički napornog spuštanja do površine i ronjenja u dubine jezera, obavljaju izmjere, postavljanje instrumenata i razne opreme, analiza fizikalno-kemijskih čimbenika vode, uzorkovanje sedimenta s polica i dna jezera, definira se raznolikost staništa i ekološki čimbenici, provodi se uzorkovanje i sakupljaju prisutni organizmi te se fotografira i snima. Koliko su pripreme za ovakvo istraživanje zahtjevne, možda dovoljno govori činjenica da smo Plan istraživanja od početne, evoluirali do čak 12. verzije, a onda smo je i morali dodatno modificirati, dolje na jezeru. Modi evolutionis in situ.
U konačnici, osmeročlani terenski tim je kroz pet dana istraživanja obavio: u-, na- i oko Jezera raznovrsna: fizikalna, kemijska, mikroklimatska, ekološka, mikrobiološka, bakteriološka, protistološka, algološka, mikološka, lihenološka, briološka, floristička i faunistička istraživanja, uz ostvarenje opsežne foto i video dokumentacije te organizaciju zbirke uzoraka. Dakle istraživanja kojima smo prvenstveno uz ekološke analize staništa obuhvatili praktički sva carstva živog svijeta.
Osobna karta Crvenog jezera
Kako u ovom radu nemamo mogućnosti predstaviti opsežniji, dat ćemo najsažetiji pregled prethodnih istraživanja, malo opširniji za recentnija te sintezu kroz Osobnu kartu Crvenog jezera. Znanstvena istraživanja, koja su, kako smo već naveli, zbog geomorfologije i dubine jezera iznimno tehnički zahtjevna i složena, započeo ih je još polovicom 19. stoljeća, davne 1840. godine austrijski biolog Rudolf Kner. U 19. i 20. stoljeću se nastavljaju, prvenstveno kroz geološka, geomorfološka i hidrološka istraživanja, a među istraživačima se ističu: Jovan Cvijić, Arnold Grund, Artur Gavazzi, Oskar Opitz, Josip Roglić, Milivoj Petrik, Srećko Božičević, Stjepan Bahun, Mladen Garašić, Tihomir Kovačević, Branko Jalžić, Marijana Cukrov i Roman Ozimec.
Hrvatski speleološki savez je 1998. organizirao međunarodnu speleoronilačku ekspediciju u kojoj su sudjelovala 43 speleologa, speleoronilaca i biologa iz Njemačke, Austrije, Hrvatske i Švicarske pri čemu su obavljena geomorfološka i speleološka istraživanja (npr. Garašić, 1999; 2001; Kovačević, 1999; Ozimec, 1999), ali i biološka koja provode Marijana Franičević, Anke Oertel i Roman Ozimec (Franičević & Oertel, 1999; Ozimec, 1999; Franičević & Tičina, 2003; Cukrov, 2006; Ozimec, 2008).
Recentno, u 21. stoljeću obavljena su višegodišnja hidrološka i geomorfološka istraživanja Crvenog jezera, koje su vodili hidrogeolozi Ivo Andrić i Ognjen Bonacci, u suradnji s brojnim imotskim speleolozima i speleoroniocima iz Ronilačkog kluba Crveno jezero, što im je omogućilo definiranje detaljne geomorfologije i hidrološkog režima Crvenog jezera (Andrić & Bonacci, 2015).
Tablica 1: Osobna karta Crvenog jezera
NAZIV PODRUČJA | Crveno jezero |
POVIJESNI NAZIVI | Lago Ratigh; Jessero Rosso; |
OPĆINA | Grad Imotski |
ŽUPANIJA | Splitsko-dalmatinska |
POVRŠINA JEZERA | 2,7 ha |
NAJVIŠA NADMORSKA KOTA ULAZA | 522,9 m.n.v. |
NAJDUBLJA UTVRĐENA TOČKA | -4 m.n.v. |
NAJVEĆA VETIKALNA RAZLIKA | 526,9 m |
AMPLITUDA POVRŠINE VODE | 228-311 m.n.v. |
RASPON RAZINE POVRŠINE VODE | min. 83 m |
RASPON DUBINE VODENOG STUPCA | 232-315 m |
PROCJENJENA AKUMULACIJA VODE | max. 8,24 x 106 m3 |
TEMPERATURA VODE (ispod 20m) | 10°C |
PROSJEČNA GOD. TEMP. ZRAKA | 12-14°C |
PROSJEK GODIŠNJIH OBORINA | oko 1500 mm |
BROJ SUNČANIH SATI | 2084 (Grad Imotski) |
KATEGORIJA ZAŠTITE | Geomorfološki spomenik prirode; Natura 2000 područje |
POVRŠINA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA | 13,79 ha |
GODINA ZAŠTITE / BROJ UPISNIKA | 1964. / 150 |
NATURA 2000 IB | HR2000934 |
UPRAVLJANJE | Dalmatian Nature: JU za upravljanje zaštićenim prirodnih vrijednostima na području Splitsko Dalmatinske županije |
OPISANE VRSTE | imotska gaovica (Delminichthys adspersus) |
Preliminarni rezultati istraživanja
Analize podataka, izmjera i prikupljenih uzoraka su u tijeku, tako da možemo prezentirati samo preliminarne rezultate istraživanja nekih taksonomskih skupina.
Crveno jezero je do sada nepoznat kompleks staništa, u kojem su prisutni brojni ekosustavi: prvenstveno neobrasle i slabo obrasle kopnene površine; površinske kopnene vode te konačno i ekosustav podzemlje, a u manjoj mjeri i travnjaci i šikare. Većina biomase vezana je uz rub vode, koji se ovisno o razini diže i spušta preko 100 metara te se uz njega otvaraju još neistražena špiljska staništa (Slika 5) koja je potrebno istražiti, a zbog kojih je, uz gaovicu, Crveno jezero i uvršteno u Natura 2000 mrežu (Tablica 2).
Tablica 2: Pregled Natura 2000 Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove Crvenog jezera (http://www.haop.hr/; www.bioportal.hr)
Identifikacijski broj područja | Naziv područja | Kategorija za ciljnu vrstu / Stanišni tip | Hrvatski naziv vrste /
Hrvatski naziv staništa |
Znanstveni naziv vrste / Šifra stanišnog tipa |
HR2000934 | Crveno jezero | 1 | imotska gaovica | Delminichthys (Phoxinellus) adspersus |
1 | Špilje i jame zatvorene za javnost | 8310 |
Biljke (Flora)
Cijeli okomiti rub jezera koji je pod utjecajem periodičkog plavljenja gusto je obrastao mahovinom iz roda Fontinalis u kojem obitavaju brojni kopneni i vodeni organizmi. Uz sami vršni rub maksimalne razine vode, prisutne su smokve (Ficus carica), a iznad ruba plavljenja nastavlja se vegetacija krških sipara, pa vegetacija drugih ekosustava. U okviru ekspedicije uzorkovana je i vegetacija, kako algi u jezeru tako i svih ostalih ekosustava te je u fazi izrade diplomski rad o flori i vegetaciji Crvenog jezera (diplomantica Dora Papković).
Životinje (Animalia)
Špiljska fauna (Fauna Cavernicola). Po prvi puta je za vodenu faunu jezera, na njegovom dnu, utvrđena stigobiontna, vodena špiljska fauna, jer su na dnu jezera u zamke uhvaćeni prvi špiljski organizmi, dvije vrste rakušaca iz roda Niphargus (Amphipoda)
te je u uzorkovanom supstratu s dna jezera utvrđen vodeni maločetinaš (Oligochaeta), najvjerojatnije iz roda Trichodrilus, čime smo potvrdili naše pretpostavke da su na dnu prisutna i špiljska staništa. Interesantno je, da rakušci, u skladu s crvenim imenom jezera, iako su bez očiju i pigmenta, imaju crvenkastu nijansu. Što nas još čeka na dnu, pokazati će daljnja istraživanja. Prethodno je već u špilji Balkon prijateljstva, istraženoj i topografski nacrtanoj 1998. godine, utvrđena kopnena špiljska fauna, odnosno kopneni jednakonožni rakovi iz roda Alpioniscus (Ozimec, 2008).
Kralježnjaci (Fauna vertebrata).
Ribe (Pisces) Utvrđena je iznimno očuvana, s velikim brojem primjeraka zastupljena i vrlo varijabilna populacija endemične i ugrožene imotske gaovice (Delminichthys adspersus), s do sada najvećim nađenim primjercima. Po prvi puta uzorkovana je i druga vrsta ribe, relativno nedavno opisana vrsta – ilirski vijun (Cobitis illyrica).
Vrste ovog roda su načelno ugrožene i Natura 2000 vrste. Obje ove rijetke i ugrožene vrste obitavaju u cijelom stupcu vode, odnosno uhvaćene su u zamkama od površine sve do samog dna jezera, u rasponu od oko 240 m dubine. Uz ribe, u jezeru su utvrđene i druge vrste.
Vodozemci (Amphibia). U Crvenom jezeru zastupljeni su s brojnim velikim zelenim žabama (Pelophylax ridibundus) te smeđim krastačama (Bufo bufo). Velika zelena žaba živi u vodi i uz sami rub jezera, no smeđe krastače su primarni stanovnici okolnih kopnenih staništa, te u jezero dolaze samo na parenje. No upitno je kako juvenilne i odrasle jedinke u povratku savladavaju okomite litice koje se uzdižu neposredno iznad vodnog lica.
Gmazovi (Reptilia). Zastupljeni su s poskokom (Vipera ammodytes), šarom poljaricom (Hierophis gemonensis) i primorskom guštericom (Podarcis siculus), koji je su prisutni na krškim siparima iznad jezera.
Sisavci (Mammalia). Prvenstveno treba istaknuti šišmiše (Chiroptera), koji se hrane iznad površine jezera, a dijelom obitavaju i u špiljama u sustavu jezera. Utvrđene su najmanje dvije, ujedno i Natura 2000 vrste: Rhinolophus ferrumenquinum i Miniopterus schreibersi, a prilikom istraživanja nađen je i utopljen primjerak roda Myotis, kojeg treba determinirati.
Beskralježnjaci (Fauna avertebrata). Praktički najveća masa beskralježnjaka obitava u pomičnom vodenom rubu u biomasi mahovine Fontinalis. Kroz prethodna istraživanja utvrđeni su puževi (Gastropoda), dok smo kroz istraživanja 2017. utvrdili doista raznovrsnu faunu u kojoj dominiraju taksonomske skupine: virnjaci (Tricladida), pijavice (Hirudinea), jednakonožni rakovi (Isopoda) vrste Asellus aquaticus
pauci (Araneae), strige (Chilopoda), lažištipavci (Pseudoscorpiones), kornjaši (Coleoptera) i drugi, a koji su tek manjim dijelom determinirani. Pri tome je iznimno zanimljiv suživot vodenih, ali i kopnenih organizama, zbijenih na tankom rubu kontakta kopnenog i vodenog ekosustava. Na stjenkama jezera prisutne su slatkovodne riječne spužve (Ephydatia fluviatilis (L.), zanimljivo opet crvenkaste boje,
a u mahovini koja se nastavlja u dubinu na stjenkama jezera dokle god dopire svjetlo, kriju se vijuni i poneka imotska gaovica,
koje inače u većim plovama kruže po cijelom jezeru. U stupcu vode najbrojniji su: planktonski organizmi iz skupine algi (Algae), svjetlećih bičaša (Dinoflagellata), kolnjaci (Rotatoria), rašljoticalci (Cladocera) i veslonožci (Copepoda), među kojima su utvrđene i nove vrste za znanost. Svi do sada utvrđeni organizmi predstavljeni su u Tablici 3.
Zaključak
Kroz Ekspediciju Crveno jezero 2017., ostvarena su dva primarna cilja, zaron do dna jezera te opsežna znanstvena, prvenstveno ekološka i biološka istraživanja Crvenog jezera. Po prvi puta su postavljene i izvađene živolovke s dna, ako ne računamo nikad izvađene vrše 1998. godine (R. Ozimec) te su indirektno utvrđena špiljska vodena staništa kroz nalaz vodene špiljske faune. Mjereni su i analizirani mikroklimatski čimbenici te definirani ekosustavi i staništa. Znatno je obogaćena spoznaja o bioraznolikosti cijelog područja Crvenog jezera uz otkriće brojnih novih vrsta, pa čak i novih vrsta za znanost, koje su u opisu. Rezultati istraživanja predstavljeni su javnosti na brojne načine, prvenstveno TV i radio priloge, a treba istaći više stručnih predavanja ostvarenih u prostoru centra Aquatika u Karlovcu 8.7.2017. te u sklopu Skupa speleologa Hrvatske u Konavlima 18.11.2017. te pratećem Zborniku sažetaka (Kovač Konrad i sur., 2017).
Iako smo nastavak istraživanja, zbog iznimnih ostvarenih rezultata, kao i potencijala istraživanja, planirali već za rujan 2017. (Ozimec, 2017), slijedeća speleoronilačka i znanstvena istraživanja Crvenog jezera organiziraju se za kraj ljeta 2018. godine, u okviru 1. međunarodne znanstvene interdisciplinarne Ekspedicije Crveno jezero 2018. Svi ostvareni rezultati će se, osim u okviru znanstvenih i stručnih radova, objediniti u popularno-stručnu monografiju Crveno jezero, koju planiramo objaviti kroz 2019. godinu. Stoga je ovaj rad ujedno i poziv za sve one koji mogu dati svoj doprinos daljnjim istraživanjima Crvenog jezera, da se uključe i ugrade svoj djelić u mozaik spoznaje ovog našeg krškog fenomena, ali i cjelokupnog našeg krša.
Tablica 3. Do sada utvrđeni organizmi Crvenog jezera
Carstvo | Viša taksonomska kategorija | Svojta (Taksa) |
Plantae | Bryophyta | Fontinalis sp. |
Ficus carica L. | ||
Protista | Dinoflagellata | Ceratium hirundinella (O.F.Müller) Dujardin |
Fitoplankton | ||
Animalia | Spongi | Ephydatia fluviatilis (Linnaeus, 1759) |
Spongilla lacustris (Linnaeus, 1759) | ||
Rotifera | Filinia longiseta (Ehrenberg, 1834) | |
Cladocera | Daphniidae Straus, 1820 | |
Copepoda | Calanoida Sars, 1903 | |
Cyclopoida Burmeister, 1834 | ||
Gastropoda | Bythynia sp. | |
Chilostoma (Liburnica) setosa (A. Ferussac, 1832) | ||
Helix sp. | ||
Oligochaeta | Trichodrilus sp. | |
Tricladida | ||
Hirudinea | ||
Amphipoda | Niphargus sp. | |
Isopoda | Alpioniscus sp. | |
Asellus aquaticus (Linnaeus, 1758) | ||
Chilopoda | Lithobius sp. | |
Diplopoda | ||
Araneae | Zoropsidae Bertkau, 1882 | |
Pseudoscorpiones | Chthonius sp. | |
Coleoptera | ||
Pisces | Delminichthys adspersus (Heckel, 1843) | |
Cobitis illyrica Freyhof & Stelbrink, 2007 | ||
Amphibia | Pelophylax ridibundus (Pallas, 1771) | |
Bufo bufo (Linnaeus, 1758) | ||
Reptilia | Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758) | |
Hierophis gemonensis (Laurenti, 1768) | ||
Podarcis sicula (Rafinesque, 1810) | ||
Chiroptera | Rhinolophus ferrumenquinum (Schreber, 1774.) | |
Miniopterus schreibersi (Kuhl, 1817) | ||
Myotis sp. |
Zahvala
Kako bez timskog rada na Crvenom jezeru ništa nije moguće, moramo se ponajprije zahvaliti svim sudionicima Ekspedicije, koji su pomagali nama i kojima smo mi pomagali u raznim fazama istraživanja. Najprije svim našim domaćinima iz Imotskog, članovima RK Crveno jezero, a posebna zahvala Luki (Luka Kolovrat) i neumornom Anti (Ante Kukavica Fedor). Zahvala speleoronilačkom timu (abecedno): Jenny Barnjak, Petra Kovač Konrad, Florian Launette, Peter Slokan te Big Red Frederic Swierczynski. Našem istraživačkom terenskom timu (abecedno): Nuša Cukrov, Dora Papković, Gordan Polić, Predrag Rade i Barbara Špadina. Na kraju zahvaljujemo se svim našim Imoćanima koji su nas pratili, bodrili, donosili specijalitete, častili i na sve načine podržali u istraživanjima. Svima hvala i nadamo se da se vidimo na Jezeru i 2018.
Tekst: Roman Ozimec, Branko Jalžić, Dušan Jelić
Literatura
Andrić, I. & Bonacci, O., 2015: Morphological study of Red lake in Dinaric karst based on terrestrial laser scaning and sonar system. Acta Carsologica 43(2014)/2-3, 229–239.
Cukrov, M., 2006: Fauna Crvenog jezera, Subterranea Croatica, 6:
Franičević, M., Oertel, A. 1999.: Phoxinellus adspersus (Heckel, 1843) from the Red Lake, Imotski (Croatia). Abstract of the 14 th International Symposium of Biospeleology. 86
Franičević, M., Tičina, V. 2003.: Biometric characteristics of a rare endemic fish, Phoxinellus adspersus (Heckel, 1843), from the Red Lake (Imotski, Croatia).
Garašić, M., 2001: New speleohydrogeological research of Crveno Jezero (Red Lake) near Imotski in Dinaric karst area (Croatia, Europe): International Speleodiving expedition “Crveno Jezero 98”.- In: 13 International Congress of Speleology, 15Th 22 . July 2001, Brasilia Speleo Brazil, 168–171, Brasilia.
Garašić, M., 2012: Crveno jezero – the biggest sinkhole in Dinaric Karst (Croatia).- In: EGU General Assembly 2012, 22 th –27 April 2012, Vienna, COPERNICUS, 7132, Vienna.
Kovač Konrad, P., Ozimec, R., Jalžić, B., Jelić, D., Swierczynski, F., 2017: Speleoronilačka ekspedicija Crveno jezero 2017., 40. U: Zbornik sažetaka Skup speleologa Hrvatske Dubrovnik-Konavle 2017.,HPD Sniježnica, Dubrovnik.
Kovačević, T. 1999.: Crveno jezero – Imotski. Hrvatska vodoprivreda, 78, 43-46
Ozimec, R., 1999: Crveno jezero – Imotsko oko, Hrvatski Zemljopis,, 41:16-20, Zagreb.
Ozimec, R., 2008: Fauna Crvenog jezera (Die Fauna des Sees Crveno jezero), Eurocity, 16/57 (1/2008):92-93.
Ozimec, R., 2017. Speleoronilačka Ekspedicija Crveno jezero 2017. http://adipa.hr/speleoronilacka-ekspedicija-crveno-jezero-2017/
SAŽETAK
Crveno jezero je složen krški fenomen, dijelom potopljena jama s vertikalnom razlikom od -526,9 m, površine 2,7 ha, raspona vodenog stupca 232-315 m, s najdubljom točkom -4 m.n.m. Maksimalna akumulacija vode je 8,24 milijuna m3. Nalazi se neposredno u blizini grada Imotskog, na području Splitsko-Dalmatinske županije. Zaštićeno je 1964. godine kao geomorfološki spomenik prirode. Danas je uključeno u europsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000, pod brojem HR2000934, kojim upravlja javna ustanova Dalmatian Nature iz Splita.
Znanstvena istraživanja su zbog geomorfologije i dubine jezera iznimno tehnički zahtjevna i složena. Započeo ih je 1840. godine austrijski biolog Rudolf Kner, a kroz 19. i 20. stoljeću nastavljaju brojni istraživači. Hrvatski speleološki savez je 1998. organizirao međunarodnu speleoronilačku ekspediciju, a u 21. stoljeću sustavna geomorfološka i hidrološka istraživanja provode hidrogeolozi Ivo Andrić i Ognjen Bonacci te domaći istraživači iz RK Crveno jezero.
U svibnju 2017. godine, organizirana je Speleoronilačka Ekspedicija Crveno jezero 2017, koja je imala primarni speleoronilački cilj zaron na dno Crvenog jezera, a drugi sustavna znanstvena istraživanja. Francuski speleoronilac Frederic Swierczynski zaronio je na dno Crvenog jezera ostvarivši dubinu od -245 m. U sklopu ronjenja obavljeno je video snimanje te je na dnu sakupljen uzorak supstrata za znanstveni tim. Do sada najopsežnija prirodoslovna istraživanja Crvenog jezera vodili su R. Ozimec i B. Jalžić. Osmeročlani terenski tim je kroz 5 dana obavio: mikroklimatska, ekološka, bakteriološka, protistološka, algološka, mikološka, lihenološka, briološka, floristička i faunistička istraživanja, a izrađena je i opsežna fotodokumentacija. Utvrđena je iznimno očuvana i varijabilna populacija endemične imotske gaovice (Delminichthys adspersus), s do sada najvećim nađenim primjercima, ali i druga vrsta ribe – ilirski vijun (Cobitis illyrica). U mahovini roda Fontinalis kojom je obraslo jezero, obitavaju brojni kopneni i vodeni organizmi: puževi (Gastropoda), virnjaci (Tricladida), pijavice (Hirudinea), jednakonožni rakovi (Isopoda), pauci (Araneae), strige (Chilopoda), lažištipavci (Pseudoscorpiones), kornjaši (Coleoptera), dok su u stupcu vode najbrojniji planktonski organizmi iz skupina: algi (Algae), svjetlećih bičaša (Dinoflagellata), kolnjaci (Rotatoria), rašljoticalci (Cladocera) i veslonožci (Copepoda), među kojima i nove vrste za znanost. Na dnu jezera utvrđeni su prvi špiljski organizmi, rakušci (Amphipoda) i maločetinaš (Oligochaeta), među kojima i nove vrste za znanost. Slijedeća integralna znanstvena ekspedicija planira se za rujan 2018., kao dio trogodišnjeg Programa znanstvenih istraživanja (2018.-2020.). Svi ostvareni rezultati će se, uz objavu kroz znanstvene i stručne radove, ugraditi u popularno-stručnu monografiju Crveno jezero.
Prilozi:
Slika 1: Pozicija Crvenog jezera uz samu cestu Imotski-Proložac (Foto: R. Ozimec)
Slika 2: Površina Crvenog jezera (Foto: R. Ozimec)
Slika 3: Komplicirano spuštanje opreme do površine Crvenog jezera (foto: B. Jalžić)
Slika 4: Detalj istraživačkih tehnika (Foto: B. Jalžić)
Slika 5: Brojne kaverne otvaraju se uz površinu Crvenog jezera (Foto: R. Ozimec)
Slika 6: Rakušac Niphargus sp. s dna Crvenog jezera (Foto: R. Ozimec)
Slika 7: Ilirski vijun (Cobitis illyrica) (Foto: R. Ozimec)
Slika 8: Vodeni jednakonožni rak Asellus aquaticus (Foto: R. Ozimec)
Slika 9: Spužva Ephydatia fluviatilis (L.) ispod površine Crvenog jezera (Foto: D. Bulaja)
Slika 10: U mahovini Fontinalis sp. krije se imotska gaovica (Foto: D. Bulaja)