Brod nije poput drugih stvari samo sredstvo koje nam život čini lakšim. Nije poput stvari koje brzo gube vrijednost, koje nakon nekoliko godina odbacujemo, već traje koliko i ljubav prema njemu. Nije važno da li je drveni, plastični ili od kakvog drugog materijala, nije važno koliki je, važno je samo koliko se koristi i u kakvom je odnosu s vlasnikom. On traži ljubav i pažnju baš kao i svaki član obitelji kojoj pripada. Odnos s njim je poput braka, u njemu daješ i primaš. Brod uvijek nešto traži, uvijek treba nešto napraviti ili popraviti.
Izložen vjetru, kiši, moru, suncu, ostalim atmosferskim i drugim utjecajima, brod bez ljubavi i brige jako brzo propada. Propada i stajanjem, kad dugo ne plovi. More ga tiho grize odozdo, vlaga odozgo. Tome svjedoče mnogobrojni zapušteni brodovi po lučicama koji umiru u tišini, čekajući svoje kapetane. Ljubav između njih je pukla, žive formalno, bez prisnosti i kontakta. Mnogo je tu razloga, od financijskih do zdravstvenih. Ipak, često baš brod čovjeka prizemlji, suoči ga sa njegovim slabostima, sposobnostima i nesposobnostima. Bolje rečeno, more izbaci istinu na površinu.
Ljubav prema brodu je kao i svaka druga, traži žrtvu i obavezu, veliko davanje i tek onda tu ljubav vraća. Mnogi se u brodove zaljube, ali to je prijelazna faza koja ne traje dugo. Kad ona prođe, kad dođu obaveze, počinje otrježnjenje. Kaže se da je najskuplji kvadrat, kvadrat broda, a najskuplji brod je onaj koji se ne koristi. Istinska vrijednost broda nije u njegovoj veličini, nije ni u cijeni, ni opremi. Jedino pravo mjerilo vrijednosti je – što on predstavlja svome vlasniku.
Starom umirovljeniku, njegov kaić je sve što treba. Zaveslati će malo da razdrma stare kosti, uhvatit će koju hobotnicu za ručak, motor na njemu može održavati svojim primanjima. Njegov kaić treba par kantica boje godišnje i nekoliko dana rada, i šta će mu više? Svaki daljnji metar broda stvorio bi mu samo problem. Ovako, brod mu daje smisao života, živ je i sretan sve dok može ući u njega. Njegova vrijednost mu je neprocjenjiva. Nasuprot tome, veliki, skupi brod, koji je isplovio nekoliko puta, za kojeg vlasnik nema vremena ali zato skupo plaća marinu, održavanje, gorivo, jako brzo gubi cijenu. Poslovica kaže da je čovjek najsretniji onaj dan kad kupi brod i onaj kad ga proda. Ona je djelomično točna i odnosi se na one koji ne poznaju sebe, svoje mogućnosti i sposobnosti.
Da se ljubav prema brodu i plovidbi ne bi razvodnila, traži malo matematike. Prije kupovine plovila treba sebi postaviti nekoliko pitanja:
Koliko ću koristiti brod? – prvo je i osnovno pitanje. Za deset dana u godini ne isplati se imati nikakav, već ga je bolje i jeftinije iznajmiti. Brod koji se malo koristi, stvara samo obaveze i dio vremena koji mislite potrošiti na plovidbu, potrošit ćete na održavanje.
Inače, za sve koji ne mogu odvojiti vrijeme za brod van godišnjeg odmora, ako već moraju imati plovilo, najbolje je kupiti neko od onih koje će vas najmanje opterećivati. U tu kategoriju spadaju, manje pasare i fishermani koji se lako transportiraju i ne trebaju stalni vez. Oni će vam pružiti sve gušte ribolova, odlazak na kupanje i obilazak bližeg područja.
Pri odluci kupovine broda, treba voditi računa o namjeni. Što veći brod, dalji je kontakt od mora i teže je loviti, tako da je ponekad teško spojiti familijarno krstarenje i ribolov. Tko voli brzinu i povremene izlaske, nude mu se razni fishermani, tko voli opuštanje i komod, provodi dosta vremena na moru a ne žuri mu se, ima cijelu paletu brodica na raspolaganju. Treba razlučiti da li ćete isključivo ribariti, vozati se ili krstariti. Neki se kompromisi mogu napraviti, ali neki i ne.
Brod sam za sebe nije ništa posebno, bez koncepcije i određene opreme podređene, recimo ribolovu. O tome dobrim dijelom ovisi uspjeh u lovu. Financijska sposobnost ima veliku ulogu,
ali ne i odlučujuću. Treba dobro izvagati želje i mogućnosti i izabrati ono plovilo koje će vas zadovoljiti a neće previše financijski opterećivati, s kojim ćete moći isploviti kad vam padne napamet, bez da tražite posadu da bi s njom podijelili troškove goriva. Pridodajte tu i troškove veza, jer skupa plovila trebaju zaštićenu lučicu ili marinu, osiguranje i sl.
Pri odabiru broda treba biti realan i o svojim nautičkim
sposobnostima, spretnosti, o tome da li brodom možete upravljati sami ili trebate posadu. Povedite računa i u kojoj ste životnoj fazi, jeste li možda kasno dosanjali svoj san, jer more vas ne pita za godine!
Čudan je taj odnos ljudi naspram broda. Neke zanima samo plovidba, ribolov, razne aktivnosti na moru. Ne opterećuje ih ni veličina, ni brzina, najvažnije im je da su na moru. Drugi ga moraju imati, pričati o njemu, opremati ga, prodavati, kupovati,…, uglavnom pričati o njemu. Plovidba im nije važna, draže im je ploviti u mislima. U trećoj kategoriji nalaze se oni koji svoje zadovoljstvo nalaze u radu oko broda, projektiranju, usavršavanju, opremanju i sl. Četvrtoj skupini brod služi za prestiž i na nju neću trošiti riječi. Ako pripadate petoj skupini, onoj koja sanja da se otisne u vlastitom brodu, dobro razmislite o svemu navedenom, budite realni i ne patite za onim što nije za vas! Mnogi su preambiciozni projekti ostali ležati oko zgrada, kuća, po livadama i lučicama. Kapetani su na njima slomili zube. Kaže se da brodu uvijek nedostaje metar, a to nije točno! Gore je kad imate metar viška i ne znate što ćete s njim.
Kojoj god skupini pripadali, odaberite brod prema svojim mogućnostima i potrebama. Opremite ga s onim što trebate, prema sebi. Uradite što možete sami, barem tek toliko da ga upoznate i da mu date svoj pečat. Kad jednom klizne u more, koristite ga što više možete, dajte mu što ga pripada, ne štedite ga i nemojte mu biti rob. Srodite se s njim, neka bude dio vas. Dajte mu dušu!
Tekst: Tonći Žanko Tona; predvez.com
Foto: njuskalo.hr