Spomenuta uzrečica vrijedila je dugi niz godina duž cijele istočne obale Jadrana, sve do prije dva desetljeća. Prvo se pokazalo da se lignja uspješno lovi u toplijim mjesecima i dobrano je uzdrmala, zatim je došla zima poput ove za nama, topla i meka, tako da ruke nemaju priliku ozebst i zadala uzrečici posljednji udarac. Ipak, ostao je spomen na narodnu mudrost iz nekih drugih vremena, kao i na godišnje doba kojem je u naziv utisnuta hladnoća, vjetar, snijeg i led, jednom riječju, zima. Nekad bilo, sad se spominjalo!
Razmislimo još malo što su to naši stari znali ili možda što nisu, da su se držali svojih životnih uzrečica, i njima određivali svoje ponašanje. Jedan od mogućih razloga zašto se na lignje odlazilo tek zimi je taj što su ljudi u priobalju pratili ritam Sunca, koji im je diktirao ponašanje. Taj ritam nije poznavao današnji stres, ali se nije ni prekidao sve do zimskih dana, jer je naravno, zima bila zima! S prvim naznakama proljeća, kopalo se, sijalo, radilo u polju. Kasnije je dolazilo branje plodova, jedan posao se smjenjivao za drugim, dok je jesen bila rezervirana za vinograd i masline. Tek kad bi se pozavršavali poslovi, moglo se ići na more, ustvari tek kad bi stisla zima. išlo se na nekoliko sati, obično rano ujutro ili predvečer, a s mrakom bi se vratili doma. Nije se ni svijetlilo kao danas, ili možda mnogo, mnogo manje.
Drugi razlog bi mogao biti taj što se onima koji su naučili na svoj obrok iz mora, po studeni nisu bacale i dizale mreže, već je neusporedivo lakše bilo skosajući priskrbiti hranjivi obrok mnogobrojnoj familiji. Možda su stari ukorjenili uzrečicu „nema lignje dok ruke ne zebu“ upravo da bi izbjegli ozebline od vjetra, hladnoće i mokrih ruku, izbjegavajući bacanje mreža.
Kako bilo, činjenica je da su oni znali nešto što mi ne znamo i ponašali se svjesno ili nesvjesno u skladu s prirodom. Loveći lignje samo u zimskom periodu, ulov im je bio bogatiji, ulovljeni primjerci bili su veći, manje su stali na moru i ničim nisu ugrožavali vrstu. Nisu ni morali odlaziti daleko po svoju porciju liganja.
Nasuprot njima, danas se glavnina liganja izlovi nedorasla, i kad (ako) dođe vrijeme kad zebu ruke, lignje jednostavno nema, ili je ima malo. More se troši bez predaha, a koliko je taj predah dobar i koliko moru samo malo treba da odmori, svjedoči početak rata i nekih pola godine apscinencije kada se zbog okupacije JNA slabo odlazilo na more. Nakon toga mnogi su preživjeli upravo zahvaljujući izdašnosti mora. U kaštelanskom zaljevu, komadiću zatvorenog mora ohruženog sa dvjestopedeset tisuća ljudi i desetak tisuća plovila, pojedinci su u ta nesretna vremena svakodnevno lovili sportsku dnevnu dozu od pet kilograma. Probajte danas! Vremena su se promjenila, rat je zaboravljen, ali mnogima je navika ostala da po cijele noći ćuće za par kilograma nedoraslih liganja. Nema predaha!
Prije nego se pozabavimo tehnikama lova liganja, moram reći što je za mene pravi lignjolov. Na koji god način ih lovio, najvažnija stvar mi je intezitet lova. Čekajući ih ili tražeći, loveći u mirovanju ili panulavajući, istinski doživljaj je jedino onaj kad se naiđe na jato raspoloženih liganja. Tada ulov ovisi isključivo o vašoj sposobnosti, tj. spretnosti i instiktu da taj čarobni trenutak blagonaklonosti mora, iskoristite. On može trajati pet minuta, možda deset, možda pola sata, ali nakon njega, kad ste osjetili da je more ispod vas živo možete reći, lovio sam lignje. Nasuprot tom doživljaju, kad provedete sat, dva topeći peškafondo bez da se išta događa, počnete se preispitivati da li je ta stvarčica možda ukleta. Nema dosadnijeg načina lova!
Lignjolov
Ovaj put se nećemo baviti okorjelim lignjolovcima što spavaju na pučini s peškafondom u ruci, već ćemo pokušati prosječnom nautičaru, zaokupljenom jedrima i planiranjem đite otkriti jedan novi svijet koji je često nadohvat ruke, samo za njim treba posegnuti.
Naime, ako vam se u ljetnim mjesecima na ruti nađe koji od onih isturenih otoka poput Sveca, Sušca, Jabuke, Palagruže, … i ako vas tu kojim slučajem uhvati noć, onaj sat ni noći ni dana, možete iskoristiti u pokušaju da se okušate u iskonskom umjeće ribolova, ustvari u ovom slučaju lignjolova. Možete se zabaviti, obogatiti doživljaj mora i priskrbite sebi izdašan obrok. Odmah moram napomeniti da ovaj sport nije za ljude koji u papučama hodaju po brodu i bolesno paze na njegovu čistoću. Ako vam je strah da će tek ulovljena lignja iscrniti tendu ili tikovinu veći od straha da ćete je u izvlačenju izgubiti, nikad nećete istinski uživati u ovom sportu. Ako niste cjepidlaka i ako brod služi vama a ne vi njemu, onda idemo dalje.
Sve što vam treba za ovu avanturu je nekoliko motovila, malo najlona, peškafonda i varalice. Pri kupnji motovila nećete pogriješiti ako kupite bilo koje veće od petnaestak centimetara. Na njega se namota pedesetak metara najlona. Poslužit će najloni debljine je od 0.25- 0,40 mm. Sama debljina, određuje se ovisno o dubini na kojoj namjeravate loviti, za pliće se koristi tanji,a za dublje, deblji. Što god je najlon tanji, lignja je manje sumnjičava, osjećaj u lovu bolji ali se i pribor lakše gubi pri srazu s dnom. Neka univerzalna debljina koja neće podcijeniti izvaredno lignjino oko, a i spasit će pokoji zapeti pribor je kvalitetan najlon promjera 0,35mm.
Peškafonda i varalice nekad su bili obavezan sadržaj prtljage rođaka iz Australije. Danas ih je gotovo moguće kupit na trafici. Uz ribolovne dućane, dostupna su i u svakoj iole opremljenijoj trgovini nautičkim potrepštinama.
Peškafondo se sastoji od ovalnog olovnog tijela, optočenog na jednom kraju s vjencem iglica. Oblaže se tkaninom, koncem, ribljom kožom, sve u svrhu da lignja među svime što pliva morem, izabere baš njega. Ima ih na stotine oblika i veličina. Nećete pogriješiti ako odaberete ona od 7-10 cm dužine, obložena bijelom tkaninom i opasanog s kakvom crvenom, narančastom ili plavom crtom. Privezuje se na slobodni kraj najlona, a četrdesetak cm poviše, dolazi njegova mlađa sestra, varalica. Izmišljena je dosta kasnije, ali zato mnogo bolje usavršena, još bogatija bojama i oblicima. Njihova veličina određena je brojevima od 1.0 do 5.0.. U nas se najčešće koriste ona veličine od 2.0, 2.5 i 3.0. Ni tu nećete pogriješiti ako izaberete, crvenu, narančastu, ljubičastu, zelenu ili kakvu kombinaciju tih boja. Preostaje još samo da ih spustite na pravom mjestu. Živo se sjećam mog prvog susreta sa otokom Svecom od prije petnaest godina, njegovim liticama, puntama i podmorskim kampanelima. Stigli smo u sumrak, sa zapadne strane. Prošli smo uz dvoje komižana i iako su to pokušali sakriti, primjetili smo da skosaju. Love lignje!- otelo mi se uzbuđeno. Lignje u lipnju!?
U brodu smo imali samo stara, neugledna, ručno izrađena peškafonda. Probali smo uloviti koju sami ne vjerujući da se lignje mogu loviti u lipnju. Peškafonda nisu ni stizala do dna, a prve su već izlazile vani. Bacale su se u letu, izgledalo je kad da ih je puno more, kao da je dolje zid od liganja. Desetak ih se na brzinu našlo u brodu… Ma, nema lignje dok ruke ne zebu!
Na takvim mjestima, poput Sveca, treba potražiti položeniji, po mogućnosti obrasli teren. To se provjeri već s prvim spuštanjem pribora. Na iglicama uvijek ostane uzorak algi sa dna. Poželjna dubina je između petnaest i trideset metara. Motor se na takvim mjestima ne gasi, a lignji pošto je gluha, ionako ne smeta. Pribor se spusti tako da bude u blizini dna, s vremena na vrijeme podigne se i spusti ne bi li tako privukao pozornost. Ne treba cimati, kao što to neki rade iz pete, već je dovoljno odmjereno zamahnuti. Ako se ne lovi, zaveze se brodom malo dalje i postupak se ponavlja. Ondje gdje se ulovi koja, nastoji se zadržati, jer vas kurenat ili vjetar uvijek lagano nosi. Nakon svakog dodira peškafonda sa dnom, pribor treba izvaditi i provjeriti jesu li iglice čiste. Pravilo je- samo čiste iglice love!!! Kako se mrak zgušnjava, lignje prilaze bliže obali, a vi za njima. Kada se smrači i primjetite da se više ne lovi, potražite zaklon. S početkom jeseni, lignja ulazi u sve uzobalne uvale. Dok ste na sidru u nekoj zaklonici ili na bovi posred vale, a možda ne znate kako bi osmislili večer, upalite kakvo jače svjetlo na krmi. Neki brodovi su opremljeni svjetlima u moru. Ako ništa od navedenog nemate, uvijek možete kupiti halogenu lampu za lignje. Ona će vam biti od koristi i u raznim drugim prilikama. Kad ste riješili problem svjetla, prepustite se lovu pod sviću.
Poželjna dubina ispod broda je oko dvadesetak metara. Neće smetati ako ste koji metar dublje ili pliće.Privučeni svjetlom uskoro stižu razni sitni organizmi, za njima manje i veće ribe i na kraju lignje. Lov počinje! Kod ovog lova pod umjetnim svjetlom, najveću ulogu igra vaš osjećaj na mjestu dodira kažiprsta s najlonom. Taj osjećaj je najčešće glavni uzrok zašto u istoj barci netko konstantno lovi, a netko tek povremeno ili nikako. I onda se taj netko još i ljuti, negoduje, pokazujući da mu nedostaje osjećaj za mnogo više toga.
Stvar je u tome da se lignja ponekad „muški“ zalijeće, silovito primi peškafondo i sama se zakači na oštre iglice. Tada o vama ne ovisi ništa, samo je trebate ujednačeno, bez popuštanja dovući do broda. Mnogo učestalije lignje nisu toliko gladne, pa bojažljivo i oprezno pipkaju peškafondo. Tko zna osjetiti taj dodir i brzo zategnuti, bit će mnogo uspješniji. Lovi se na slijedeći način- pribor se odmota dok ne izgubite težinu peškafonda, tj. dok ne dodirnete dno. Tada odignete metar do dva, zamotate višak najlona, očistite iglice i ponovo pustite. Počinje nadmudrivanje. Često se lignje dignu „u po mora“ tako da je uvijek dobro eksperimentirati ako ne ide kako bi željeli. Nije naodmet promjeniti varalicu i peškafondo, ako niste zadovoljni njihovim učinkom, uostalom igrajte se, lov i je igra!
Ako vas je društvo u brodu lagano zasitilo, vama se lovi a oni vas ismijavaju ili smetaju, uvijek možete potražiti neko osamljeno svjetlo na obali, privezati varalicu direktno na najlon (bez peškafonda) i zabaciti u mrak. Pustite je da malo potone i zatim je povlačite lagano prema obali. Imat ćete svoj mir, a i udrit će koja. Pri kupovini ovih varalica, trebalo bi naglasiti da su za lov s obale, ali poslužit će bilo koja. Nema ribolova bez improvizacije! Evo, dobili ste par savjeta za light lignjolov, pa ako vam se u predstojećoj sezoni posreći, slijedeći put ćemo dublje zaroniti u svijet glavonožaca.
Savjet za kraj- Ne uspijete li u svom naumu, ne naiđete li na razumjevanje posade, budu li vam smetala djeca ili supruga zaključi da bi se trebali baviti njome a ne nekim tamo lignjama, okupite par istomišljenika i zaputite se na more u vrijeme kada zebu ruke!
Tekst i foto: Tonći Žanko Tona