Lov luca

Prva dva luca sam uhvatio s jednim vodičaninom. Išli smo s njegovim brodom loviti i brati šparoge na otok Sedlo. Na Kosmerkama smo pronašli masu… Bila je bonaca, tako da se čulo kako more žubori od njih. Ulovili smo dva, svaki po deset kila. Ništa mi nije takvu sreću pružilo kao takvi doživljaji!

Pratiš kako se diže brak, tražiš svoju idealnu putanju, napeto iščekuješ udarac, misliš o ribi i viruješ u nju… i onda udre! To je najveći gušt u lovu na zubace. Kad ugledaš luce di skaču milju daleko od tebe, pa odjedamput zarone i nestanu… predvidjeti gdje će se opet pojaviti, pretpostaviti kojim su putem krenuli, presresti ih i pogoditi, još je veći gušt!

Kad ih vidiš da su se pokazali, da su raspoloženi… prolaziš kroz jato, iščekuješ, loviš, mijenjaš varalice, prilagođavaš brzinu, presrećeš ih! Razmišljaš šta napravit ako ne jedu, ili loviš po četiri, pet odjedamput… To je adrenalin!

Gledat ih i lovit kad plivaju oko broda, ogromno je zadovoljstvo! Samo… sve mi je to neusporedivo s onim danima kad su bojažljivi, kad ne rade, kad zarone čim osjete brod… Pretpostaviti tada, samo na osnovu intuicije u kojem je smjeru jato otišlo i gdje će se opet dignuti u vidokrug varalica umjetnost je ovog ribolova. Proći brodom upravo tuda, pa kad role zapivaju… najveća mi je satisfakcija u ribolovu!

Prvi kontakt
Prvi kontakt s lucima imao sam 2003 godine, kad sam se počeo baviti ribolovnim čarterom. Razmišljao sam o tome kakav ribolov mogu ponuditi gostu kroz različita godišnja doba. Luc se u ta razmišljanja savršeno uklopio. Popunio je proljetnu prazninu dok još drugih grabežljivaca nema i dok se još ništa ne događa, uvod je u neku veću igru i vraća zimom potisnute instikte. Ne treba zaboraviti da luc nije mala riba, a bome ni slaba, već pravi respektabilni borac koji naraste do petnaestak kilograma. Za jadranske prilike on spada u veće ribe! Nisam tada ni slutio koliko luc pruža zadovoljstva i meni, i gostima! Vidiš ih, pratiš, čuješ ih dok se praćakaju, loviš ih… Takav užitak pruža samo proljetni gospodar pučine!

Nakon prvog ribolova na luceve i nakon što smo odmah ulovili dva komada, isplovio sam opet sutradan. Taj prvi dan, u to malo vremena što smo lovili, odmah sam naučio najbitniju lekciju u pronalaženju te ribe. Najvažnije je pažljivo praćenje kretanja ribe. Dok prilaziš nekom jatu, moraš pratiti kojom se brzinom i kojim smijerom kreće. Kad luci zarone, na osnovu toga donosiš pretpostavke gdje će poslije izroniti, koliko će prevaliti i sl. Prvi dan smo ulovili ta dva velika luca s vanjske strane brakova zapadno od Žirja, ali sam zapazio kako se jato cijelo vrijeme kreću u smjeru istoka.
Sutradan sam isplovio bez ikoga, sam sa svojim brodom i odmah vozio prema istočnoj strani Žirja, uz pretpostavku da će se to jato tijekom noći pomaknuti nešto istočnije. Čim sam prošao između Žirja i Mažirine, u pravcu otoka Bakula vidio sam ogromno jato galebova kako se komeša. Nisam znao da li je prošla koča i bacila kakve riblje ostatke, migavica ili što drugo… i onda sam ih primjetio! Ogromno jato! Leđima su izranjali vani, povremeno bi koji zabljesnuo.

Imao sam tada pet pennovih rola, tip formula 30 lb i štapovi power stick 30-50lb. Tri sata sam vozio kroz njih, pratio ih, gledao ih kako se igraju, ali bez da ijedan udre!? Postao sam nestrpljiv, pomalo i nervozan, pa sam nazvao kompanjona da ga pitam, griješim li možda u čemu!? Rekao mi je da ih samo pratim i budem strpljiv, jer će doći vrijeme kad će proraditi. Time mi je samo potvrdio moja razmišljanja. Tada sam savladao u sebi puki nagon za ulovom, već sam ih počeo proučavati, prateći njihove reakcije na brod, udaljenost od njih i sl. Cijelo vrijeme sam tražio idealan prolaz, da varalice dovedem na nos jata. Kad su kasnije proradili, na brzinu sam ulovio dvanaest komada!

Opsesija lucem
Nakon toga, luc je jednostavno postao proljetna droga. Prva riba koja proradi nakom duge zime, prvi izlasci na more. Obično se pojave sredinom ožujka i u početku se drže dalje od obale, na pučini. S prvim jačim jugom i zatopljenjenjem, morske struje – kurenti donose kraju ogromne količine mlađi sitne plave i druge ribe. Ta se mlađ slabo kreće svojom voljom, gotovo sasvim je ovisna o kurentu. Za tom masom hrane koja se sama nudi i za koju treba samo otvoriti usta, luci prilaze obali. Tada počinje gozba. Pod «krajem» ovdje podrazumjevamo udaljenost od pola milje, milju, od vanjskog ruba otoka i brakova. Iako se uglavnom drži pučine te pučinskih brakova i otoka, luc zalazi i u kanale, pa čak i uvale. Ponekad prilazi i samoj obali. Kad priđe toliko blizi obale kažemo da su «pogodili glavom u kraj». Petnestak do dvadeset dana intezivno se zadržavaju, o zatim počinju pomalo putovati. Jednom sam ih danima pratio. Išao sam sve dalje i dalje prema jugoistoku, da bi zadnjeg ulovio na Šolti, dok sam ih najzapadnije lovio na kraju Kornata i početku Dugog otoka.

Osjetljiva riba
Luc je osjetljiv na promjene temperature mora i na izvor hrane. Njegova pojava, zadržavanje, migracija, biranje sloja mora u kojem se kreće, podosta ovisi o temperaturi. Zbog toga je njegova pojava ovisna i o naglim promjenama vremena. Izgleda da mu jako jugo odgovara, jer se tada znaju izvrsno loviti i to bliže kraju. Kad okrene bura koja naglo ohladi površinu mora, dogodi se da slabo rade i par dana uopće ne pojavljuju na površini. Tek kad se vrijeme malo primiri. Kao i ostale vrste plave ribe, najžešći je upravo pred neveru.

Do posljednjeg daha
Iako će se zaletjeti na odraslu srdelu, inćuna, šaruna.. pravi izvor hrane u proljeće mu je riblja mlađ. Prozirne, sitne, gotovo tek formirane ribice, luc samo kupi otvorenih usta. To se obično vidi nakon što se ulovi koji primjerak. Usta im budu toliko puna malih ribica, da im se iz ždrijela prosipaju po brodu. To obilje «lake»
hrane često zna biti razlogom slabog uspjeha u ribolovu, iako uokolo pliva mnoštvo luceva. Ipak, kao i u svemu, treba biti uporan i dočekati svoj trenutak. Mnogo su mi draži dani kad se za svaku ribu treba izboriti, prevariti je kad neće, nego onda kad ih svatko može loviti. Nerjetko bi ostajao nakon što bi svi drugi otišli. Pomirili bi se s tim da taj dan riba nije htjela uzimati varalicu. Ostao bi sam, ali se ne bi predavao i često bi u zadnjim trzajima dana na odlasku dočekao svojih pet minuta. Ne bi me toliko hvatala nervoza od toga što nema ribe, nego od toga što nestaje dana!

Sad ga ima, sad ga nema
Ima godina kad luc zna izostati. 2006 godine gotovo da ih nije bilo. Ulovili smo samo pet komada u cijeloj sezoni! On, kao i neke druge riblje vrste ima određene cikluse, recimo redovito se pojavi tri, četiri sezone, a onda jednu preskoče. Nakon toga se opet pojavi. I količina luca varira. Ponekad ih zna biti toliko, da se posvuda pojavljuju jata na površini, otprilike do veličine rukometnog igrališta,a ponekad ih ima sporadično. Vjerujem da je to kolebanje pojave luca usko povezano sa klimatskim uvjetima. Da bi otprilike procijenili brojnost nekog jata na površini, najlakše ga je usporediti sa santom leda, gdje jednu trećinu vidimo, a dvije trećine ne.

Izbor varalica za lov luca
Za ovu vrstu ribolova doista treba imati veliki izbor varalica, prilagođenih za razne brzine povlačenja. Riba se ne ponaša uvijek jednako i često uspjeh ovisi o našoj improvizaciji, tj. otklonu od uobičajenog. Jednostavno se naviknemo loviti na određen način i to prakticiramo bez razmišljanja i suvišnog eksperimentiranja. Dovoljno je da riba malo promijeni ponašanje i da nas naš ustaljeni način ribolova izda. Tada možemo tvrdoglavo forsirati i dalje ništa ne mjenjajući ili se poigrati varalicama, brzinama povlačenja, udaljenošću varalica od broda i sl.

Kako doskočiti ribi?
Često bi se našli u situacijama da sve radimo kako treba, da oko nas pliva obilje ribe, ali da ne iskazuje ni najmanju želju za našim varalicama. Viđali bi ih gdje skaču, kako se igraju, mreškaju površinu… ali neće pa neće!? Tada bi klasične varalice zamijenili jet head varalicama i vukli brzinom od 12 milja i na to bi se bacali. To bi potrajalo par dana, a onda bi se opet lovili kao i prije pri brzini oko sedam milja. Nakon toga ponovo ne bi htjeli ni na taj klasičan način, ali ni na varalice za brzo povlačenje. Tada smo im doskočili loveći ih skroz sporo, pri brzini od dvije i pol, tri milje. Kako se masa sitne ribe kreće u gustim jatima nošena kurentom, povećali smo broj varalica i otpustili ih sa štapova tako da budu blizu jedna druge. Na taj način su tvorile jato, pa su se luci opet zalijetali. Nakon nekog vremena ne bi više htjeli tako, već bi se opet bacali na one najstarije varalice, prve s kojima smo počeli loviti.
Ponekad, kad bi primjetili da neće da uzimaju veće varalice, stavljali bi one manje, 7-8 centimetara dužine. Manje varalice imaju i manje trokuke, koje teško mogu zadržati odraslog luca pa smo gubili većinu ribe. Stavimo li jače trokuke, varalica nema pravu akciju, a to opet nije dobro. Tome smo doskočili tako što smo skinuli zadnju trokuku s varalice , a na prvu alkicu nataknuli zogulin pa tek onda na njega veću trokuku. Na taj način varalica nesmetano nosi veću trokuku od predviđene i pritom ima bolju akciju!

Teturavci
Zbog svega nabrojenog treba imati izbor klasičnih teturavaca (yo-zuri, rapala,…) u rasponu od 7-14 cm. Za luca su se bolje pokazale manje, nego veće, koje isto neće odbiti. Sve ovisi o trenutnom raspoloženju ribe. Odabir boja i ovdje ovisi o količini svjetlosti. Po sunčanom danu bolje rade varalice nalik ribi, dok po oblačnom vremenu i u sumrak radije uzima varalice kričavijih boja.

Nizovi varalica
Uz klasične varalice, za lov luca koriste se i jet head varalice te nizovi lignjica u rasponu od 5 do 14 cm dužine. U ovom nizu koji svojom brojnošću privlači pozornost riba, samo zadnja varalica nosi udicu. Odabir njihovih boja takođe je važan. Po sunčanom vremenu bolje su se pokazale varalice srebrenoplavkastih i srebrenozelenkastih nijansi, a po tmurnom vremenu bolje rade zeleno-roze, plavo roze i ljubičasto plave varalice, dok su standardno dobre i red head varalice bez obzira na količinu svjetlosti.

Brzina varalica
Svaka je varalica projektirana za određenu brzinu na kojoj najbolje radi. Rapala magnum, yo- zuri swing minnow i slični modeli teturavaca najbolje se ponašaju pri brzini od 3-5 čvorova. Varalica yo-zuri hidro magnum povlači se brzinom od 7 do 10 čvorova brzine. Sistemi s lignjicama i jet head-ovi, mogu se vući još koji čvor brže.

Kombinacije varalica
Ako stavljamo različite vrste varalica, treba voditi računa o brzini povlačenja, tako da se ne bi dogodilo da jedne ne rade jer je brzina broda prevelika, a druge jer im je prespora. Isto tako dogodi se da primjetite jato na milju udaljenosti od broda. S brzim varalicama, brzo presretnete jato, dok sa upola sporijima to i nije slučaj.

Dubina zaranjanja
Sistemi s lignjicama idu odmah ispod površine pa do dvadsetak centimetara pod njom, klasične yo-zuri i rapale do dva metra, a hydro magnumi čak pet i više. Zbog toga je dobro kombinirati varalice, zbog dubina na kojima se kreću, vodeći računa o brzini. Ipak, više od samih varalica, njihovih boja i veličina, Anton uporno čeka i vjeruje u onaj trenutak kad je riba raspoložena i gladna. Tada svi ti detalji i nisu toliko bitni.

Testiranje i korekcija
Svaku varalicu sa žlicom koja tek ulazi u upotrebu, Anton prvo testira i korigira ako je potrebno. Između varalica sa plastičnom žlicom i onih sa metalnom postoji razlika kod korekcije. Ako plastična varalica biježi u lijevo, alkica za koju se privezuje, blago se iskrivi u desnu stranu. Kod varalica sa metalnom žlicom koje nisu centrirane, uštimavanje je suprotno. Ako pri povlačenju ima otklon u desno, tada se i alkica krivi u desno, zatim se opet testira, štima… sve dok ne ide pravilno.

Lov luca
U počrtku sam panulavao sa pet štapova, dok danas lovim sa sedam do devet štapova, raspoređenih pomoću širilica (outrigger). Sa sedam štapova se može loviti i bez širilica, ali samo po lijepom vremenu, dok u uvjetima valovitog mora ili pojačanoga vjetra dolazi do zaplitanja. Širilice razmaknu sisteme dalje od broda i tada je mogućnost zaplitanja manja. Sistem se najmanje zaplitao dok sam lovio samo sa pet štapova. Uzrok toga najčešće bi bio plastični otpad kojeg bi varalica pokupila uz put. U ovom lovu takođe koristim shimano role TLD 25, kombinirane sa stand up štapovima jačine 20-30 lb. Za lov luceva upotrebljavam najlon debljine 0,60.

Sistem panulavanja
Varalice se sa štapova otpuštaju na određene dužine po krmi broda. Ona koja lovi najbliže brodu, povlači se na samo deset do dvadeset metara iza broda. Ako i ne lovi, služi da provocira, tj. ribi privuče pažnju tako da se ulovi na varalice koje tek trebaju proći. Najdalje se puštaju krajnji štapovi, do 150 metara iza broda. Ostali se raspoređuju tako da varalice prolaze morem u obliku slova V. Kod lova većim brojem štapova raspored varalica može biti i u obliku slova W.
Anton otpušta varalice rukom sa štapa i uvijek broji paše, tako da zna u metar koliko mu je otpušteno najlona sa svakog štapa, ali kad dođe trenutak da je riba raspoložena za lov, tada ne vodi toliko računa o rasporedu, već nastoji što bolje iskoristiti dati trenutak. To znači da udaljenost varalica korigira na dužinu gdje uoči da riba prima varalice. Sve komplete varalica izvadi van, tako da su mu pri ruci i prati na što se riba lovi. Primjeti li da se određene varalice i boje ponavljaju, odmah kompletira više sistema s istim varalicama. Kako ima varalica koje učestalije love od ostalih, u startu stavi nekoliko tih kompleta, ali i one druge (slabije), tako da uvijek može nešto u lovu promjeniti, donijeti kakav zaključak i dalje se usavršavati. Ono što ga u ovom lovu inspirira, nije puko hvatanje velikog broja riba u jednom danu, već ulov nekoliko njih u danima kad nisu raspoloženi i kad ih nitko ne može uloviti.

Zapažanja
U tim situacijama, dobra moć zapažanja svih događaja na površini mora, iskustvo lova i upornost, od ogromnog su značenja. Anton velik dio uspjeha u ribolovu pridaje iznimnoj oštrini svog vida. Uočiti i prepoznati sitne detalje kao što je ponašanje jednog jedinog galeba u daljini, mreškanje površine poput marete izazvane daškom vjetra, trag sičušnih valića duž površine nalik valu broda koji odaju ribu što žustro pliva pod samom površinom, uočavanje majušne tamne perajice u modrini, odbljesak tijela po valovitom moru…presudni su u ovom lovu i daju mu najveću draž. Luc nije neka tražena i delikatesna riba, ali ovaj vizalni lov privlači svakog s iskonskim instiktom lovca.

Idealan prolaz
Kad se vidi jato te ustanovi smjer i brzina kojom se kreće, prilazi im se sa strane jata, prođe ispred njih pod kutem od nekih tridesetak stupnjeva i zatim ispravi u smjeru jata, te nastavi tim pravcem, tako da nalete na varalice. Kako se brod udaljava od njih, dobijaju dojam da je opasnost prošla i lakše se odlučuju na ugriz.

Intuicija
Kad znate uočiti sve te sitne detalje (u nedostatku konkretnog vizualnog kontakta) te na njih nadogradite onaj intuativni dio koji raste s količinom provedenog vremena u ribolovu, postajete vrhunski ribolovac. Naravno, uz uvjet da ste ovladali samom tehnikom ribolova. Ipak, tehnikom može ovladati svatko, ali ove druge vještine se dugotrajno stječu, a za to treba imati i dar. Postoji trenutak kad ribolov prestaje biti puko prakticiranje, lov na upornost ili nešto treće, već ga jednostavno počnete osjećati. Da bi se to postiglo presudno je provoditi mnogo vremena na moru i to u kontinuitetu. Tada, prateći svoju žrtvu (ribu) uočavate mnoge stvari koje nigdje ne pišu i ne mogu se tek tako naučiti. Počinje vas voditi instikt! Postajete poput svih predatora u prirodi. Recimo, poput čopora lavova koje prati bivole u Africi. Taj čopor je uvijek uz njih, zna kad migriraju, kako se u određenim uvjetima ponašaju, gdje će otići i kad će se vratiti… kad jedu, a kad se igraju.

Nadribolovac
Rijetko koji ribolovac dostiže taj nivo. Potrebno je ispunjenje nekoliko uvjeta da se to dogodi. Kao što smo rekli, najvažniji je uvjet kontinuitet i mnogo vremena provedenog u ribolovu, ali to nije sve. Drugi važan element je fokusiranje na lov određene vrste ribe. Taj fokus je već jedno lagano zastranjivanje, gdje je ribolovac toliko zaokupljen mislima o ribi, njenom ponašanju, analiziranju uspjeha i neuspjeha, da to postaje opsesija koja potiskuje sve drugo. Ta opsesija uz duge periode provedene na moru, izgrađuje intuiciju ribolovca. Svaki taj duboki doživljaj iz ribolova, pomno proučen pohranjuje se u memoriju koja kasnije jednostavno prepoznaje određene situacije. Znaju to biti naizgled banalne stvari. Boja mora u određenom dijelu dana, smijer vjetra i veličina valova, posebni vremenski uvjeti i pojave… Ribolovac sve to prepoznaje, jer je više puta ostvario dobar ulov u sličnim situacijama. Unaprijed zna po položaju mjeseca, smjeru vjetra i kurenta, godišnjem dobu, praćakanju ribe na površini, što i kada može očekivati.

Profil ponašanja
Uz ova dva uvjeta kao i kod sporta, traži se talenat i upornost. Talenat podrazumjeva refleks, dobar vid, spretnost, brzo usvajanje ribolovnog znanja ivještine, a upornost gotovo uvijek daje rezultate. Kad se svi ti elementi spoje u jednoj osobi, uz uvjet da ima ribe, ona jednostavno postaje nadribolovac. Ta osoba može osjetiti, bez da o tome razmišlja, vrijeme kad riba grize. Može reći ribolovcu do sebe – sad će riba udrit! Zna gdje će izroniti jato koje je nestalo pod površinom i kojim smjerom ide… sve to zna, jer je svim svojim čulima upila prijašnje događaje i dubinski ih pamti. Sve se to već ponavljalo i ponovit će se opet! Svi stvorovi u prirodi imaju svoj profil ponašanja, uključujući i ljude i sve se neprestano iznova ponavlja, recimo poput godišnjih doba. Poniranje u taj profil, u obrazac ponašanja bilo koje vrste, lovcu daje nadmoć nad lovinom.

Nadmoć
Osjećaj nadribolovca daje veliku moć nad vrstama koju lovi, nad morem, ali i nad drugima koji pokušavaju isto! Daje moć i ogroman osjećaj zadovoljstva. Tako izoštrena čula, iskustvo, uspjeh u lovu i glad za lovinom, postanu tolika preokupacija, da ništa drugo u životu nije bitno. Jednostavno, poniranjem u ribolovnu nirvanu, nadribolovac gubi vezu sa svim kopnenim- međuljudskim odnosima, potrebom za drugima, ljubavi, čak i hranom… suzbija sve svoje potrebe na minimum, samo da ribolov što duže traje i da mu ništa ne odvraća koncentraciju. Takav ribolovac se ne štedi, već nemilice troši sebe, podilazeći ribolovnom užitku hraneći se samo adrenalinom.

Zadovoljstvo i prokletstvo
A sve to uzima danak, zanemarivanje i pretjerivanje. Teško je kad si u nečem toliko bolji od drugih. Teško je održati taj nivo jer se najviše takmičiš sa samim sobom. Teško je održati prijateljstva, ljubav i sve one obične ljudske stvari, jer te jednostavno nema… ni psihički, ni fizički. Gotovo nitko te ne može zadovoljiti u brodu, jer nitko ne razmišlja tvojom glavom. Nitko drugi ne može voditi brod idealnom rutom stvorenom vlastitim iskustvom. Ako se i nađe netko tko može parirati znanjem, iskustvom i svim ostalim, tada mora potražiti svoj brod. Dva nadribolovca ne mogu zajedno loviti u istom brodu!
Teško im se snaći na kopnu, jer su sve njihove misli u moru. Teško je loviti, zadovoljiti taj golemi nagon, a konstantno gledati kako lovina opada i kako se okruženje mijenja. Vrhunski ribolovac ima svoje ogromno zadovoljstvo, ali i svoje prokletstvo! Teško je tu naći balans. Gotovo nemoguće, jer vaga uvijek priteže na stranu ribolova. Da bi se održao vrhunskim, mora zanemariti sve drugo, a ako imalo zanemari ribolov, ta posebna čula i osjećaji nadnaravnog ribolovca, jednostavno nestaju. Do toga ionako jednom mora doći, samo svatko želi protegnuti taj period da traje što duže.

Usud Antona Roce
U ovom svijetlu, gledam na Antona Rocu. Ovdje me ne interesiraju njegove dobre i loše strane, ne interesira me čovjek s kopna, nego isključivo ribolovni genij. Kao što netko ima dar za slikarstvo, muziku, matematiku… Anton ima za ribolov. Ima genetske predispozicije, sve prije nabrojene elemente i jednu strahovitu upornost. Pritom posjeduje i žestok takmičarski duh. Na svom relativno kratkom i nadasve intezivnom ribolovnom putu, imao je i dosta sreće, koju namjerno nisam spomenuo prije, ali bez koje u ribolovu jednostavno ne ide. Najveća njegova sreća je ta što je počeo loviti u zadnjim godinama obilja, te se zapanjujućom brzinom izgrađivao kroz lov različitih vrsta riba i tehnika lova. U godinama koje su uslijedile, dok lovina drastično opada, on i dalje održava vrhunsku formu i postiže zavidne rezultate.

Fenomen nadribolovca
Ono što me je kao autora i ribolovca najviše uvuklo u ovu priču, upravo je taj fenomen nadribolovaca i sve ono što ga takvim čini. Ne pišem o nečem što ne poznajem i što u jednoj fazi života nisam osjetio i proživio. Kad sam stigao do raskršća, odabrao sam drugi put, tako da danas svoju strast za ribolovom mogu dijelom zadovoljiti i pisanjem, a možda je to moja misija. Ipak, osjetio sam i živio određeni period kao nadribolovac i zato razumijem i poštujem svakog kojeg poznajem. Njegovu svijetlu i tamnu stranu. U svakoj vrsti ribolova nađe se po koji, među sportašima i profesionalcima, ali ga to ne uvjetuje. Mnogi ribari cijeli životni vijek provedu na moru, u ribolovu, a da ni dijelom ne osjete što to znači biti nadribolovac. Odrađuju ribolov kao i svaki drugi posao bez imalo strasti, bez želje za učenjem, usavršavanjem… Jedina želja je uhvatiti što više, uz što manje uloženog truda. Današnje ribarstvo, otprilike ide u tom smijeru. Savremeni brodovi, ogromne mreže, tehnološka nadmoć… od velikih moćnih riba, radi tek puku statistiku ulova i sirovinu za proizvodnju… nečega.

Za razliku od takvog pristupa, nadribolovac izlazak na more ne doživljava kao još jedno odrađivanje, kao tlaku i dosadu, već je to njegova potreba. On strahovito želi osjetiti životnu snagu tih moćnih riba, savladati ih pomoću tanke niti. Njega
drugačiji lov ne interesira, osim direktnog, jedan na jedan. Kad dođe iz ribolova, koliko god bio umoran, jedva čeka novi dan i novu priliku. Dok ribari na samu naznaku početka lošijeg vremena sa svojim velikim brodom ostaju u luci, nadribolovac isplovljava u «šešuli» i bori se s morem, plešući na ivici svojih mogućnosti. Iz podivljalog opasnog mora, pokušava zanemarivanjem svih nedaća i prepreka, ostvariti svoj cilj. To nije stvar egzistencijalne potrebe, već takmičenja sa samim sobom, golemi žar da se lovi i ulovi u takvim uvjetima. Taj ulov je opet količinski nemjerljiv sa zadovoljstvom koje pruža. Otići, kad nitko ne ide na more i vratiti se s dobrim ulovom, strahovita je ugoda samopouzdanju. Pritom se ne razmišlja o mogućim posljedicama, već samo o moru i onom što je u njemu. Naravno, nadribolovac zna i kada treba odustati. Poznaje svoje mogućnosti, jer je toliko puta balansirao na ivici. Ipak, on uživa upravo u onim danima kada obični smrtnici ne idu na more, kad na horizontu nema ni broda, ni čovjeka. Ovo je ionako utakmica samo između mora i njega, utakmica koja ne treba publiku, tek možda po pristanku. U luci.

Taština
Izgrađujući se u nadribolovca, ribolovac usput pokupi i određenu količinu taštine. Ona raste ovisno o karakteru i veličini riba koje lovi. Ribe uvijek privlače pozornost ljudi, pogotovo one velike. Raspiruju maštu i želju da ih se ulovi, jer skoro u svakom čovjeku spava mali lovac. Ribe ljude privlače i iz znatiželje, iz želje da saznaju što to pliva ispod modre površine. Najviše joj se ipak dive oni koji pokušavaju raditi isto, ali nisu ni blizu uspješni. Pristankom u luku, nadribolovcu se pruža prilika da pokaže svijetu rezultat svoje vještine koja se odvija daleko od matične luke. Tu, na tankoj granici mora i kopna, s kapitalnim ulovom u brodu još uvijek je gospodar pučine, dok se s izlaskom na kopno gubi i nestaje u masi.
Treba znati da nadribolovci ne lažu o ulovima i ne pričaju falše ribarske priče. Oni ih mogu malo dotjerati, uobličiti, ali tu laži nema. Ni potrebe za njom. Njihove priče su proživljene.

Osjećaj za more
Mada se to ne čini, nadribolovac ima istančan osjećaj za život u moru. Gledajući slike ulova o kojima obični ribolovac može samo sanjati, diviti im se ili ih prezirati, treba znati da je sve to samo jedna kap u moru. Udica, osti, podvodna puška, svi alati gdje je borba jedan na jedan, uz određene limite nisu opasni za more, poput mreža. Svi ti ulovi udicom, ostvareni su u danima iznimnog ribljeg obilja, uz ogroman napor. 30, 50, 100, 500 kilograma ribe, zvuči mnogo, ali ne znači previše. To su takve pojave riba, koje tek kad se izlove mrežnim alatima, poprimaju konture slike prave veličine jata. Zna se uloviti više od 200000 kilograma ribe u jednom jedinom zapasu, na jednom jedinom mjestu. I sutradan se lovi dalje.

Naš nadribolovac ima svoje rekordne trenutke, ali uglavnom standardne dane, kao i one bez ulova, ma koliko bio dobar. On lovi i uzima iz mora s golemom količinom strasti, ali kad pojava ribe izostane, prolazi svoje čistilište. Međutim, bez obzira na riblja kolebanja, lovine nestaje, tako da nadribolovac više ne uspijeva zadovoljiti nagon i jednostavno je prisiljen razmišljati o uzrocima nestanka, svom doprinosu tome, mjerama koje treba poduzeti… Mora, ako ne iz drugog razloga, onda iz osobnog! S nestankom lovine, njegov svijet nestaje i gubi smisao, a toliko je njemu posvećen da se teško pronalazi u ičem drugom. Nestankom lovine, počinje njegovo prokletstvo! Da bi to izbjegao i spasio dušu, s istom strašću s kojom je uzimao od mora, može se i založiti za more!

Ptice & ribe
U lovu pučinske plave ribe, praćenje ponašanja galebova i ostalih ptica od velike je važnosti. Iz ponašanja galebova treba isčitati, što to on vidi i koje su njegove namjere. Pokušavajući ih pratiti bez nekih osnovnih saznanja o njihovu ponašanju, možete danima glavinjati pučinom bez uspjeha.
Galebovi prelaze ogromne udanjenosti u potrazi za hranom i nisu izbirljivi. Imaju veoma važnu ulogu čistača mora. Karakterizira ih izvrstan vid, vječita glad i strahovita otpornost organizma. Jedu ribu i ostale morske stanovnike, žive ili uginule, te sve jestive ostatke što plutaju morem. Redoviti su pratioci ribarskih brodova, osobito koča i plivarica, s kojih se u more bacaju velike količine pretežito sitne ribe.

Za kočom
Zbog svog vida i ptičje perspektive, galeb ima sasvim drugačiji pogled na pučinu od nas. Vidi svaku praćakanje na površini, ali i ribu koja pliva ispod površine. Vidi i ribarske brodove miljama daleko i zna što ga tu čeka. Zbog toga galeb koji leti zadanim pravcem na određenoj visini ne skrećući sa svog kursa, najvjerovatnije leti prema kakvom ribarskom brodu ili svom obitavalištu.

Nakon gozbe
Kad ih nađemo da mirno sjede na pučini, najvjerovatnije u miru probavljaju hranu nakon gozbe koja se tu nedavno odigrala. Treba znati da galebovi i ostale morske ptice, vrebaju svaku priliku kad krupni morski predatori satjeraju jata sitne ribe pod površinu, da napune nezasitni želudac. Koriste nastalu gužvu i dolaze do svježeg obroka. Tada sitna plava riba, skupljena u gusto klupko tjelesa, biva napadnuta iz mora i iz zraka. Bez pomoći morskih predatora, galeb će se teško domoći svježeg (živog) zalogaja. Zato su oni uvijek tu kad je hranjenje na površini u tijeku… Čak budu i prije samog događaja, strpljivo prateći razvoj događaja iz visine.

Nad lucima
Kad je nad lucevima ili tunjima, galeb leti zadržavajući se u mjestu, mašući krilima samo da se održi. Zatim ponire bliže moru kad osjeti kakvu šansu i opet se diže gore jer ima bolji vidik. Čeka kad će se riba pojaviti na površini. Tada se obrušava i zaranja po zalogaj. Kad je krupna plava riba u pokretu, galebovi lete za njom, jer znaju da će kad tad doći do obroka. Pritom se isto zaustavljaju (lete u mjestu), naprave krug i slete na površinu. Zatim malo odmore i nastave letjeti dalje. Galebovi se smjenjuju i odmaraju, ali jedan je uvijek nad prvom ribom, predvodnicom jata. Isto tako se ponaša i kaukal, crna ptica koja obitava na pučini.

Mnogo je važnije imati dobar istreniran vid i čitati ponašanje galebova, nego koristiti se dvogledom u traženju ribe. Dvogled koliko može biti koristan, toliko je i kontraproduktivan. Često se uoči nekakav signal predaleko na pučini, da bi se tek kasnije, kad se priđe bliže uvidjelo da ribe nema.

Ispod površine
Ako se galebovi konstantno zalijeću u more na određenom mjestu, a površina mora je mirna i ne otkriva prisustve većih riba, znači da se riba hrani na koji metar od površine. Ptice tada zaranjaju pokušavajući doći do kakvih ostataka gozbe. Ako riba tako lovi u pokretu, paralelno s njom će se premještati i galebovi.

Lov na slijepo
Ima dana kad galebovi lete nezainteresirano, bez smisla, ne odajući nikakvo riblje prisustvo. To je znak da se riba ne hrani na površini i da se u galebove ne može pouzdati. Tada Anton traži krupnu ribu vanka ruba vanjskih brakova gdje zna da se uvijek zadžavaju plove sitne riba. Ako ni tada ne ulovi, vozi po označenim točkama u gps-u, gdje je tijekom prijašnjih ribolova ostvario ulove «na slijepo». Ulov «na slijepo»podrazumjeva situaciju kad voziš prema nekom jatu u daljini, a udre ti riba koju nisi vidio. Ta se pozicija memorira u gps i kasnije se s vremenom dolazi do slijepe karte. Ako ni ona ne da rezultate, izbaci se na određenu udaljenost npr. dvije milje od obale i vozi određenim smijerom recimo u pravcu zapada. Nakom nekog vremena se izbaci još dvije milje vani i vraća u smjeru istoka. Pretražuje teren. Kasnije vozi u cik-cak liniji, konstantno pogledom pretražujući površinu. Kako sam kaže, onih dana kad nema ni galeba, ni ribe za vidjeti, kad je površina pučine mrtva, ovaj ribolov je dosadan, jer nema nikakve dinamike. Dočim se pokaže bilo kakva aktivnosti na površini, adrenalin odmah proradi i počinje akcija!

Lucevi ponekad jednostavno zarone i drže se na određenoj dubini, što se da lijepo vidjeti na sonderu. Tada se mogu loviti pomoću down rigerra. Anton to ne prakticira. Kako kaže- na taj način smanjen mi je vizualni doživljaj i dinamika lova. Ono što volim u ovom ribolovu je obilaženje što više terena sa što više varalica. Guštam u periodu kad ih svaki dan vidim, kad ključaju jata na površini a galeb igra a u zraku… to ovaj ribolov čini posebnim.

Uspoređujući tunja od desetak kilograma i luca iste težine,Antonu se luc pokazao kao jači borac. Najveći njegov luc težio je 14 kg, dok prosječna težina ulovljene ribe iznosi oko 8 kg. Loveći luceve, znao bi uloviti sabljarku, palamidu i manjeg tunja do 40 kilograma.

Tekst i foto: Tonći Žanko Tona