Uron u ponor rijeke Vrljike – Šajinovac

Vrljika je krška rijeka koja se teče Imotsko-bekijskim poljem. Od nekoliko izvora u Glavini i Prološcu formira se stabilan vodeni tok koji nikad ne presušuje. Na jugoistočnom obodu polja, u Bekiji, je niz ponora i estavela od kojih je najveći Šajinovac. Taj speleološki objekt/ špilja, sa hidrogeološkom funkcijom aktivnog ponora, cilj je našeg speleo- ronilačkog istraživanja.

Na poziv Branimira Jukića (SO HPD Imotski), okuplja se ekipa koja uključuje uz Branu, Dina Tarasa (SO Liburnija, PD Paklenica), te Vladana Strigu (SD Špiljar). Dogovaramo se pokrenuti istraživanje ponora rijeke Vrljike – Šajinovac. Naime, Vrljika ima više ponora, međutim ovaj je najveći i aktivan je tokom cijele godine. Voda rijeke Vrljike koje ponire u Šajinovcu, ponovno se javlja na površini kao rijeka Tihaljina koja izvire u Peć Mlinima. Na sam dan istraživanja našem malom timu se priključuje i pročelnik SO HPD Imotski – Ante Škeva, te tako upotpunjemo naš mali tim za ovo istraživanje.

Neposredno pred odlazak na izviđanje i istraživanje samog ponora saznajemo od kolega iz SD Špiljara informacije o povijesti istraživanja spomenutog ponora, te rezultatima koje su postigli Petronije Tasić i Tonći Rađa sad već daleke 1999 godine roneći u samom ponoru i stajući sa istraživanjem na ulazu u drugi sifon ponora.

Imajući na umu prethodne rezultate, odlučujemo se na ponovni prolaz ulaznih dijelova, ponavljanje nacrta, te se nadamo nastavljanju istraživanja daljnih kanala ovog ponora.

Krećemo u petak poslijepodne iz Zadra odakle se upučuje Dino Taras, te na izlazu Dugopolje s autoceste nalazi se sa Branimirom Jukićem i Vladanom Strigom. Zajedno idemo u selo Runoviće kraj Imotskog, gdje će nam biti baza sljedeća dva dana u kući našeg Branimira.

Istu večer se odlazimo spustiti u ponor Šajinovac i izvidjeti situaciju te napraviti plan sutrašnjeg urona. Prilikom pregleda ponora, dogovoreno je da će transport ronilačke opreme najbolje biti ostvaren pomoću više tirolskih prečnica koje se protežu od vrha brane do vodopada iznad jezera gdje ćemo zaroniti.

U subotu ujutro pripremamo tirolke i s njima spuštamo opremu u ponor do manjeg platoa iznad jezera. Zadnji dio transporta obavljamo spuštanjem ronilačke opreme u jezero preko sidrišta u bočnom zidu. Nakon nekoliko sati transporta i pripreme opreme, napokon se opremamo i zaranjamo oko 15:00 sati.

Dogovor je da istražimo ulazno jezero i sifon, te potražimo prolaz u daljnje kanale ovog sustava. Vladan po planu napreduje i postavlja nit, a Dino mjeri i crta.

Na prvih par metara vidljivost izgleda skroz zadovoljavajuće, možda i do metra u daljinu, ali ta utješna situacija se vrlo brzo mijenja, već nakon drugog sidrišta (oko 5 metara u daljinu) vidljivost pada na 30tak i manje centimera, a mi dobijamo novi zadatak…tapkanjem pronaći put za dalje. Bočni zidovi kanala jezera su zatrpani sa večim kamenjem i granjem, što nam ovaj zadatak dodatno otežava. Izranjajući u jezero uoćavamo i poveće zagađenje plastičnim bocama i pokojom vrečicom.

Nakon sat vremena ronjenja u jezeru pri spomenutoj (ne)vidljivosti nažalost nismo našli nastavak kanala do suhog dijela špilje, ali smo pri tome istražili ulazno jezero, te sifnonski izlaz u dimnjak manjih dimenzija. Iz njega se vidi kanal koji se sužava u jednom smjeru, ali je zatrpan granjem i nedostupan iz vode zbog iznimno malog prostora u dimnjaku ali i strme padine samog kanala. Velik dio prostora u dimnjaku zauzima i stalaktit u sredini, koji nam onemogučuje pokušaj penjanja u vrh dimnjaka. Zaključujemo da dimnjak nema daljnju perspektivu te se vračamo pod vodu nastaviti tražiti daljnje prolaze, pri tom pridržavajuči se bitnih pravila sigurnosti ronjenja u ovakvim otežanim uvjetima.

U pokušaju daljnjeg napredovanja trošimo dogovorenu količinu zraka iz boca za ronjenje, te tim momentom odlučujemo se okrenuti i vratiti se na početak, te izroniti.

Pri povratku uočena je uz zapadni zid špilje moguća perspektiva za dalje, za koju već sad radimo planove o novom posjetu ovom ponoru.

Raspremamo ronilačku opremu i započinjemo njen transport van ponora. Kod transporta opreme van ponora nam značajno pomaže i Ante, te nam olakšava taj manje zanimljiv dio istraživanja 😊

Oprema je izvučena i ponor je raspremljen oko 18:30.

Ovu akciju završavamo na jedini primjeren način, a to je vrhunskom pekom kod Branimira (hvala Brane). Razilazimo se oko 22:00, uz dogovor o sljedećem zaronu i obaveznom nastavku istraživanja.

Tekst: Dino Taras, Branimir Jukić, Vladan Strigo

Fotografije: Vladan Strigo