Po naški, veliki morski crv! Velik rastom, ali s ribolovnog gledišta, velik i zbog halapljivosti koju izaziva prvenstveno kod oboritih vrsta riba. Neki će danas reći da je bibi bolji, ali za većinu ribolovaca crv je još i dan danas ješka broj jedan.
Veliki morski crv živi ukopan u površinski sloj morskog dna, mahom u plićem sloju mora. Zbog te dostupnosti i onoj kategoriji ronioca koji su svojim skromnim predispozicijama ograničeni na ronjenje po plićacima, u posljednjih deset – petnaest godina ovaj crv je izrazito prorijeđen. Dok su se nekad spominjali primjerci veličine i preko šest metara, danas se crv od tri metra smatra velikim primjerkom svoje vrste.
CRVOLOV NEKAD
Počeci lova velikog crva u našim krajevima zabilježeni su u četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Dugo potom lovilo ga se iz barke te puno rjeđe hodajući po plićacima. Da bi lov bio moguć bila je potrebna ili bonaca ili pomoćno sredstvo u obliku kašete sa staklenim dnom kako bi se moglo pretraživati morsko dno. U to vrijeme glavna crvolovna alatka bile su male osti, bolje reći na drške montiran pirun na koji se crva nabadalo nakon što bi ga se namamilo iz rupe brumanjem smradom. Do danas se zbog takvog lova zadržala fama da mamac za crva mora biti izrazito smrdljiv. Iz toga razloga još uvijek mnogi crvolovci koriste usmđene sardele i ljudske fekalije umotane u gazu iz koje se morem širi smradni trag. U doba lova iz barke koristio se još jedan vrlo učinkovit trik kako bi se pobliže lociralo crvov dom. U kantu sa opisanom smradnom salamurom utopile bi se trake od krpa, eventualno niti deblje vune. Takve trake bi se bacile u more i pustile da potonu te puštale preko noći. Crvi bi noću trake odvukli do rupa pa bi u jutro bilo lako locirati njihovu poziciju.
CRVOLOV DANAS
vremenom se pokazalo da je moguće crva loviti bez da ga se nužno povrijedi nabadanjem na osti. I tako su razvijene trapule, naprave po principu funkcioniranja vrlo slične mišolovkama. Riječ je o kutijastom alatu koji ima s jedne srane otvor kojeg se naslanja na rupu kroz koju crv izlazi iz svog staništa. Nad otvorom je najčešće gumicama za kosu napeta klapna spojena polužjem za nosač mamca. Crv vođen razvijenim osjetom njuha izlazi iz rupe i ulazi u trapulu putujući do ponuđenog obroka. Povlačeći mamac aktivira preko poluga klapnu koja se zatvara i lovi ga u stupicu. Kod odabira trapula treba voditi računa o nekoliko detalja:
- Najvažniji je da trapula bude konstruirana precizno, tj da se aktivira na blagi dodir.
- Drugi vrlo važan konstruktivni element tiče se klapne. Treba izbjegavati nazubljene i oštre krajeve klapne trapule, jer je cilj da crv ostane neoštećen. Umjesto zubima na klapni poželjnije je crva zadržati u sužanjstvu čvrstim zahvatom u koju svrhu se kao opruga montira veći broj lastika za kosu. Glava crva vrlo je tvrda pa je čvrst stisak klapne najčešće neće povrijediti.
- Iako većina trapula koje se može nabaviti nemaju izbušenu klapnu to možete učiniti sami i time smanjiti njen otpor kroz vodu uslijed čega će biti brža, a crv će rjeđe uspjeti uvući glavu brže od kobnog škljocaja.
- Materijal trapule utječe na njenu trajnost. Nekad česte trapule od mesinga imale su jednu prednost – manje im je blještala unutrašnjost pa su crvu bile manje sumnjive. Međutim, patina koja se skuplja na mesing nakon izlaganja moru uzrokom je da polužje počne s vremenom “štekati”. Danas je inoks u potpunosti preuzeo primat zbog trajnosti koju garantira. Kako bi se umanjio štetan utjecaj bljeska u unutrašnjosti, trapule se rade tako da u njih dok su napete prodire vrlo malo svjetla. S druge strane blještavost inoksa olakšava traženje trapula dok su položene među raslinje na dnu.
- O izvedbi trapule ovisi koliko lako će je biti naješkati, koliko lako će je biti namjestiti pored rupe, koliko lako će biti uočiti ulovljenog crva. Ako nemate potrebno iskustvo pitajte nekoga tko ga ima za savjet koju trapulu odabrati. Danas su na tržištu lako dostupne pristupačne i odlično izvedene trapule koje najčešće možemo naći u ponudi trgovina sa ribolovnom opremom.
- KAKO LOVITI CRVA
- Ma koliko oni koji crve love duže tvrdili da je lov crva lagan, tko god je po prvi puta probao locirati karakterističnu rupu uvidjet će da to i nije tako lako dok se oko ne navikne. Početnik će od mnogih dobiti opis rupe promjera debljine muškog palca, obloženu paučinom koja često tvori i van rupe dugi tunel, opis ostataka školjkica i kamenčića kojima crv zatvara otvor… Ali nakon teorije slijedi određen period u kojem svatko treba proći onu golgotu stvaranja vlastite predodžbe razlikovanja prave rupe od lažnjaka. Uz određenu dozu iskustva raste i efikasnost. Bez obzira na sve teoretsko znanje, preporučljivo bi bilo priuštiti si barem jedan dan u moru s nekim tko zna znanje. Takvo iskustvo skratit će vam mnoge muke. Ako si to ne možete priuštiti kao pomoć može poslužiti već opisan trik sa krpenim trakama namočenim u smrdljivu otopinu. Kako bi trake bilo lakše uočiti na dnu poželjno je da ih se napravi od bijele tkanine.
Ponovimo malo teorije. U toplijim mjesecima crv ne zatrpava rupu kako bi je sakrio već gradi tunel od paučine kroz raslinje i grote. Ali u te mjesece je vegetacije puno bujnija pa zaklanja same rupe. Bez obzira na tu činjenicu u te mjesece je najlakše pronaći rupu jer je dovoljno razgrtati raslinje ili kamenje ako je riječ o kamenom terenu, te uočiti paučinu. U hladnijim mjesecima rupa nema vanjskih znakova osim malih komadića svega i svačega kojima najčešće crv zatvara dom. Slično u moru čini i hobotnica, s time što je kod oktopusa riječ o barikadama daleko većih dimenzija koje je samim time i lakše uočiti.Pokušajmo opisati taktiku lova. U sportskom ribolovu nije ograničen broj crva koji smijete uloviti, tj. ograničavajuća je količina ulova na 5 kila kao i kod svih morskih organizama (iako nisam čuo da ih je netko išao vagati). Ono što je stvarno ograničavajuće sa ciljem da se zaštiti populacija ovih bića je broj trapula koji se smije koristiti. Dakle, loviti smijete samo sa dvije trapule. Na samom početku lova naješkat ćete trapule. I tu je sad ekskluzivna informacija – ješka u biti ne mora biti smrdljiva do granica odbojnosti!
Kao ješka će odlično poslužiti svježi očišćeni priljepak, volak ili neki drugi lako i uvijek dostupni morski organizam. S obzirom na tu činjenicu birajte onu ješku koja je tvrđa kako je ne bi morali obnavljati nakon svakog zagriza crva. Odlična ješka koju možete pripremiti prije lova je i slana srdela ali pošto je mekana, potrebno ju je kao i ostale mekane ješke umotati u jedan sloj tanke gaze koje se inače koriste u previjanju rana, kako crv ne bi odgrizao mekanu srdelu i vratio se u rupu bez aktiviranja trapule. Krenete u potragu za rupama. Malo koju rupu ćete zamijetiti samo roneći naokolo, pa vas čeka lagana fizikala. Počnite prebirati po dnu razgrčući raslinje i prevrćući kamenje. Ako je dno pješčano pa se digne sediment, prakticirajte prevrnuti komad terena i vratit se na njega nakon što se more razbistri. Neki lovci označavaju pronađene rupe posebnim lako uočljivim oznakama. Praktično je recimo na olovo od oko 10 deka s pola metra povraza vezati komad bijelog šuvora. Kasnije ćete lako uočiti šuvore koji lebde iznad dna. Dok se ne stekne potrebno iskustvo treba paziti, jer lako ćete već pronađenu rupu zagubiti ako je niste odmah šenjali. S druge strane iskusniji lovci odmah na rupu stavljaju trapulu koju drže u ruci tijekom pretrage terena. Fascinantno je gledati takvog lovca kako memorira pozicije nekoliko rupa istovremeno bez da ih označi. Ali ako spadate u tu kategoriju onda ili uopće ne čitate ovaj tekst ili čitate jer vas zanima koliko je ozbiljan njegov autor (budite blagi kritičar). Kod nekih rupa nećete biti sigurni je li riječ o crvu ili samo o rupi sličnoga oblika. Iz toga razloga ali i zbog činjenice da crv ponekad ne želi van, postavljenu trapulu koja nije ulovila željenu lovinu nakon nekog vremena maknite na drugu rupu koju ste u međuvremenu pronašli. Dok tražite nove rupe obilazite postavljene trapule. Ponekad se crv ulovi za čas.
Takvog nestrpljivog vragolana često se može vidjeti kako viri iz rupe dok postavljamo trapulu. Kad je crv ulovljen treba ga izvući iz rupe. A sad još jedan mali trik – za izvlačenje crva koristite plastične boce od litre ili veće, ali u boci ostavite samo oko pola litre do 7 decilitara zraka koliko je dovoljno za pravilno izvlačenje crva. Previše zraka moglo bi ga puknuti, premalo ga ne bi izvlačilo. Boca stvara konstantnu silu na crva koji malo po malo popušta, pa se povuče natrag pa opet popusti. Neki na grlo boce vežu komad povraza sa udicom koju kače za trapulu, a možete jednostavno za bocu učvrstiti komad žice čiji drugi kraj savijete u kuku koju kačite za trapulu. Treća mogućnost je na trapulu vezati komad konopa sa čvorom na drugom kraju, koji se uvlači u bocu i učvrsti čepom. Spomenuti trik krije se u činjenici da istu bocu možete koristiti za spremanje crva. Probate li u moru posložiti rukama crva u punu bocu predstoji vam nemoguća misija. Ali… U biti ništa lakše! Istočite vodu iz boce, na površini uronite bocu pored crvovog repa i boca će sama u hipu usisati cijeloga crva dok zrak izlazi iz nje! Skratili ste si period baratanja crvom i smanjili šanse da ga polomite.
Vratimo se na vađenje crva. Postavili ste bocu i crv se pomalo umara i izvlači iz rupe. Uloga lovca nije prestala postavljanjem trapule. Kako su ribe lude za crvom tako će ga vjerojatno napasti i u fazi izvlačenja iz rupe. A tu su pirke, lenice, zastave i slične šarenice neumoljive. Zato treba tjerati ribe jer dovoljan je jedan griz oštrih zubiju da ga rane i velike su šansa da pukne. Međutim, ako ga ipak rane onda možemo pripomoći u izvlačenju. Crv je kolutićavac koji se za rupu drži širenjem svog kolutićavog tijela. Zato šakom lagano stisnimo crva tik iznad rupe. Tada će se on zadržavati šireći dio tijela u šaci misleći da je još uvijek u rupi. Povremenim otpuštanjem stiska šake crv će početi izlaziti jer će nedostajati kontakt sa dnom.
Kako je crv mekši u repnom dijelu, a približavanjem boce površini pada pritisak vode pa se zrak u boci širi i sve jače čupa crva potrebno je u bocu pustiti još vode kako crv ne bi puknuo i uvukao se natrag u rupu.U koliko se to ipak dogodi i uspijete li na vrijeme uhvatiti ostatak, može vam uspjeti izvaditi ga cijeloga laganim potezanjem rukama.
ČUVANJE CRVA
Najbolje ga je čuvati potopljenog u adekvatnoj posudi u moru. Tako može živjeti i desetak dana. Treba paziti da more nije boćato jer ga slatka voda ubija. Posuda treba biti tamna sa malim rupicama koje osiguravaju dotok svježeg mora ali ne i jaku cirkulaciju koja mu ne paše. Najbolje je da donja polovica posude nije izbušena jer ga onda u njoj možemo držati i vani (na brodu…). Za čuvanje crva idealne su gotove kantice koje možete kupiti gotovo u svim trgovinama ribomaterijalom. Riječ je o dvije kantice, jednoj manjoj s rupicama i prozirnim poklopcem i drugoj minimalno većoj bez rupica u koju ona prva, manja stane u knap pa na taj način služi za transport.
Poželjno je da crv bude sam u svojoj posudi jer se njih više zapletu pa popucaju. Kad je van mora u posudi ne treba biti puno vode, dapače više mu paše šira posuda i malo vode. More treba dnevno djelomično mijenjati. Ako niste blizu mora potrebnu količinu kisika crvu možete osigurati pumpicom kakva se koristi u akvaristici.
Kako je cilj crva koristiti živoga dokle god je to moguće, režemo ga od repa pa glava nastavlja živjeti. Ako ne možemo iskoristiti crva dok je živ ili nam je pak netom krepao možemo ga konzervirati. Najprije iz njega iscijedimo fekalije žmikanjem prema repu pa ga posloženoga u novinski papir posolimo krupnom soli. Tako spremljenoga stavljamo ga u frižider na kratak period, nakon kojeg mičemo papir koji je upio vlagu. Tek tada ga možemo spremiti u posudu i natrag u frižider uz dodatak soli ili ga jednostavno možete zalediti. I ovakav je odličan kao ješka iako… Kad je živ, florescencija njegove kože koja privlači ribu noću je najjača, a micanje nožicama je penicilin za sparide.
KAKO JEŠKATI CRVA
Bilo bi najlakše reći obilato, ali s obzirom da ga većina kupuje i nije jeftin bit ćemo realni. Lovite li kančanicom tj. kanavacom ili parangalom, režite ga od repa na komade od cca 2-3 cm. To bi trebalo biti dovoljna za sakriti veličine udica s kojima se tim tehnikama lovi.
Lovite li s obale ili iz barke čekate kapitalne primjerke kao što je orada, ješkat ćete veće komade (desetak centimetara) a tada nećete udicu samo provući kroz ješku već ćete je duplim provlačenjem udice kroz isto mjesto vezati jednim voltom povraza kako ješka ne bi klizila po udici i povrazu.
Zadnji komad, onaj od glave namijenite čeki s velikim očekivanjima jer će glava dugo živiti i svojim kretnjama mamiti na dnu, a napast će je samo pravi fajter, dakle veliki primjerak svoje vrste. Takvoj provokaciji može nasjesti čak i najveći od najvećih g. Zubatac, iako je orada puno češći ulov, nerijetko i kapitalni primjerci.
Kako se na tržištu crv prodaje na komade sportskim ribolovcima nije svejedno koliko “metara” dobiju u tom komadu. Ali od veličine daleko veću pozornost treba obratiti na stanje crva, na to je li dovoljno živahan i tvrd što ovisi o tome pred koliko vremena je ulovljen i kako je čuvan. Daleko su cjenjeniji primjerci ulovljeni na kamenom terenu od onih iz pijeska. Prepoznatljivi su po većoj tvrdoći i žarkijim crvenim nijansama te po duljem životnom vijeku.
Toliko o teoriji, crva u kanticu i – rogi ribarima!
Tekst: Igor Felker – Škandalozo
Foto: Igor Felker – Škandalozo, Damir Brajković