Ribarske priče oduvijek su bile obavijene velom legende, tajne koju tek treba razotkriti i čeka da bude približena običnom čovjeku. Na jednu takvu, o olupini unutar Bračkog kanala naletjeli su članovi UPA Rostrum-a, te odlučili istražiti je li to samo jedna od ribarskih predaja ili stvarna sudbina jednog broda.
Temeljem prikupljenih podataka, na jednog od rekreativnih urona, na području koje je bilo potencijalna lokacija olupine, pred nama su se počeli pojavljivati obrisi desantnog broda, nešto s čim smo se do sad samo u filmovima iz II Svjetskog rata susretali.
Nekoliko mjeseci kasnije, u suradnji s Arheološkim muzejom u Splitu, upućena je zamolba za dopuštenje podmorskog pregleda terena na području ispred Žnjana, unutar Bračkog kanala.
Organizirana je mala ekspedicija u kojoj su sudjelovali kustos Arheološkog muzeja u Splitu, Mario Radaljac, članovi UPA Rostrum (Marko Lete, Vicko Smoljo, Ivan Živković, Duje Brunsko), Gordan Drašinac (Podvodno istraživački klub Sveučilišta u Splitu) te snimatelji Vedran Dorušić (RC Foka) i Dražen Gorički (Dragorlux).
Zbog izrazito loše vidljivosti te pogreške u prikupljenoj GPS poziciji olupina nije pronađena u prvom pohodu, a kada se more smirilo, vidljivost poboljšala krenuli smo u ponovnu potragu koja je urodila plodom, praćeno neopisivim osjećaje uzbuđenja i zadovoljstva. Na dnu mora godinama čekala nas je olupina.
Olupina je bila okrenuta naopako s jednim propelerom na krmenom dijelu, dobro očuvane metalne konstrukcije, a drvo koje je činilo oplatu broda, istrunulo je. Na dijelu prove vidljiva je zatvorena rampa koja upućuje da se radi o desantnom brodu. Na krmenom dijelu brodske platforme nalaze se dva veća otvora i šipka osovine za upravljanje kormilom. Motor i naoružanje broda nisu uočeni. Dužina broda iznosi 10,4 m, a širina je 2,95 m.
Sudeći, prema navedenim dimenzijama broda i opisanoj konstrukciji, olupina najvjerojatnije pripada tipu LCVP (Landing Craft Vehicle Personnel), američkoj proizvodnji brodova klase Higgins. Dimenzije LCVP desantnog američkog broda istovjetne su olupini ispred Žnjana, a razlikuju se u desetak cm zbog nedostatka drvene oplate. Za razliku od ostalih desantnih brodova, američki je imao samo jedan propeler, tj. motor. Također se podudaraju otvori na platformi krmenog dijela koji su imali svrhu smještaja mitraljeza od 30 mm kalibra.
Povijesni podatci:
Prema dostupnoj literaturi nije bilo moguće utvrditi postojanje takvog tipa broda na Jadranu, kao i razlog njegovog potonuća. Prema Kažimiru Prebiloviću (Desantne flotile Mornarice NOVJ, Mornarički glasnik 6/1967, 918-932) u tijeku Narodnooslobodilačkog rata, Mornarica NOVJ je u svom sastavu imala i desantne brodove koje su nazivali motorne splavi (MS), a ukupno je bilo 12 takvih koji su činili dvije desantne flotile. Ti desantni brodovi su dobiveni od saveznika u periodu proljeća 1944. god., a sudjelovali su u akcijama oslobađanja otoka Brača, Hvara i Paga, prevoženju savezničke artiljerije na Korčulu i Pelješac te prebacivanje ljudstva i opreme na potezu od Visa do Baške Vode. Završetkom II Svjetskog rata na našim prostorima, niti jedan od 12 desantnih brodova nije imalo halvariju.
Drugi problem su dimenzije desantnih brodova iz NOB-a koje ne odgovaraju olupini ispred Žnjana. Dimenzije motornih splavi iz NOB-a su u prosjeku dužine 16,8 m i širine 5,5 m i svi su imali dva benzinska motora.
Za sada nije moguće zaključiti kako je desantni brod potonuo jer na njemu nema vidljivih oštećenja na sačuvanoj željeznoj konstrukciji. Je li potonuo tokom tegljenja, ili ga je zadesila neka druga sudbina zasad ostaje tajna.
Ono što je sigurno da se olupina savršeno uklopila u morsko dno, te se pretvorila u „umjetni“ greben i sigurno utočište za morske organizme, a samim time i atraktivnu lokaciju za ronjenje.
S težnjom da se sačuva za buduće naraštaje zaljubljenika u more i ronjenje, olupina je prema navedenim podatcima prijavljena Konzervatorskom odjelu u Splitu s ciljem upisa u Registar kulturne Baštine RH – Listu preventivno zaštićenih dobara.
Reportaža u emisiji More: https://www.youtube.com/watch?v=OzE_WAEfP1U
Tekst i foto: Marko Lete i UPA Rostrum