U razdoblju smo koje karakteriziraju stalne preturbacije koje sa sobom nose jake vjetrove, velike valove i obilne kiše. Naznaka je to kraja jesenskog razdoblja i dolaska zime. To također znači i povlačenje ribljih vrsta koje su posebno interesantne podvodnim ribolovcima poput zubataca, kirnji i pelagijskih riba.
Jake kiše te sve kraće vrijeme dnevnog svjetla tj. sunčanih razdoblja, utjecali su na snižavanje temperature mora što je bitan faktor koji utjeće na pojavu određenih ribljih vrsta uz obalu. Za mnoge strastvene podvodne ribolovce ovo je vrijeme smirivanja ronilačkih aktivnosti koje se sada više posvećuje popravku i održavanju opreme koja je tokom ljetnih praznika bila intenzivno upotrebljavana.
Za druge je, naprotiv, ovo vrijeme radikalne modifikacije kako opreme tako i pristupa tehnici ribolova polazeći od činjenice da je još uvijek moguće ući u more i imati šansu za ulov kakve lijepe ribe bez obzira na to što su temperature niske, kako u vodi tako i izvan nje i bez obzira na manju vidljivost u moru te izostanak većine interesantnih vrsta sa sportske strane gledišta.
Trebalo bi napomenuti da u ovom razdoblju globalnih vremenskih promjenama više nema jasnih granica između pojedinih godišnjih doba. Posebno se u ovim mjesecima tranzicije između ljeta i pune zime može naletjeti na narazličitije moguće vremenske uvjete. Sve u svemu ovo je razdoblje kada je sve moguće pa i ugodna iznenađenja u obliku prestižnih ulova izvan sezone.
Na određenom području obale se može pojaviti kristalno čista i toplija voda pa se tu mogu dignuti zubaci, tu i tamo se uvijek može naletjeti na kakvog gofa ili licu, na jugu bi se mogla sresti kakva kirnja u pličaku … To su međutim ipak sporadični susreti i radi se više o iznimkama nego pravilu. Realno, da bi povečali šanse ulova u ovom razdoblju potrebno je značajno promjeniti kako tehnike lova tako i zone i dubine gdje mislimo loviti.
Duboki brakovi i rubovi koje smo posječivali cijelo ljeto više ne drže ribu u ovo vrijeme pa je uputno smanjiti dubinske kvote, što zbog praktičnih razloga jer nosimo debela zimska odijela koja traže i mnogo utega što zbog izostanka ribe na tom području koja nam više ne daje šansu za redovne ulove. Večina ribljih vrsta koje ćemo češće sretati u ovo doba godine poput šaraga, kavala, cipala, … zadržavat će se uz uzobalne hridi na dubinama od 10 do 15 m i tu ih uglavnom treba tražiti. Pokušat ćemo ih iznenaditi svim glavnim tehnikama – čekom, šuljanjem i lovom po rupama. Nerijetko ćemo morati kombinirati više tehnika odjednom kako bi svestranošću uspjeli nadmudriti ribu koja postaje sve pametnija i sve teža za uloviti.
Posebno se u ovom tranzicijskom razdoblju dešava masovno okupljanje velikih cipala uz obalu. Prisutnost ovih riba ponekad zna privući pažnju velikih lovaca poput lice ili strijelke koje će tada doći u sam kraj. Stoga, ako se nađemo usred tako jednog velikog jata cipala, ne treba odmah pucati na njih već pričekati eventualnu pojavu predatora. Ne smijemo nikako preskočiti lubina, jedne od najprestižnijih lovina podvodnih (i drugih) lovaca u zimsko doba godine. Iako bi za njihov pravi dolazak trebalo još malo pričekati već se sad mogu susresti pojedini primjerci. I oni vrlo često prate jata cipala a dogodilo se da se vrte i u blizini jata salpi čija gusta jata koriste kao zaklon da se neopaženo približe plijenu.
Kako bi susret s velikim predatorom završio uspješno za nas, ne treba odmah prijeći na kratke puške. Ne treba doduše ni zadržati topove od 120 cm kojima smo čekali ribu ljeti. Idealne bi bile puške dužina između 90 i 105 cm opremljene obavezno mulinelom. Ove dužine pušaka, pogotovo ako su opremljene s dva laštika, imaju još dovoljno snage da probiju veću ribu (koja će zbog mutnije vode vjerojatno prići bliže nego što bi to bilo u bistroj vodi) a istovremeno su i dovoljno pokretljive da se njima mogu loviti šarzi ili cipli šuljanjem ili na čeku.
Nadalje, posebnu pažnju treba pokloniti rupama uz obalu i u plitkoj vodi. Čak i kada se radi o svima poznatim rupama, ne bi ih trebalo zaobići jer je velika mogućnost da će u ovom razdoblju, kad se sve smirilo i nema više pritiska od kupača, plovila i svih vrsta „ljetnih“ ribolovaca, one biti ponovo nastanjene i to velikim primjercima šaraga i kavala.
Na kraju još par riječi o opremi. S padom temperature (i zraka i mora), raste debljina neoprena naših odijela. S obzirom da na pojedinim dijelovima Jadrana more još uvijek ima relativno ugodnu temperaturu (15-16 C), moguće je loviti u kombinaciji jakna 7 mm i hlače 5 mm ili sve 6,5 mm. Ako se uz to obuku još i bermude preko svega, zime nema. Ubrzo će doduše većina nas posegnuti za debljim odijelima od 7 ili 8 mm.
Deblja odijela traže i više utega pa ćemo ih raspodijeliti na što je moguće više točaka kako bi s jedne strane napravili bolji balans (ovo je posebno bitno kod lova šuljanjem) a s druge spriječili bolove u leđima. Već je stvar norme da se u ovo vrijeme koristi prsluk s olovima, dva pojasa (jedan oko struka a drugi nisko oko bokova) te utezi na nogama. Ukoliko se ide dublje, olova za noge i prsluk možemo (zapravo bi morali) izostaviti.
Vrlo su bitne i peraje. Nabrijane „karbonke“ nisu ovaj put u prvom planu. Kako ćemo loviti uglavnom do petnaestak metara idealan su izbor stakloplastične peraje. One pružaju pravi omjer između performansi i osjetljivosti na udarce. Puno su mekše i ugodnije za plivanje od tvrdih plastičnih peraja a opet imaju dovoljno potiska da nas, dosta opterećene, brzo iznesu na površinu s 10 ili 15 metara. Tu se može igrati s različitim tvrdoćama ovisno o tome da li se uglavnom šuljamo uz kraj ili češće pregledavamo dublje rupe. U svakom slučaju i tvrde stakloplastične peraje su ugodnije za plivanje i ronjenje od prosječnih plastičnih peraja a istovremeno daju puno jači potisak te su manje osjetljive na udarce od karbonskih peraja.
Na kraju možemo zaključiti da je uz određene žrtve i malo patnje dok se priviknemo na hladnoću i mutnu vodu u kojoj pliva manje ribe nego obično, čak i u ovom dijelu sezone moguće provesti lijep dan u moru (ovo vrijedi pogotovo za one najupornije koji su spremni suočiti se sa rigoroznim zimskim uvjetima) dok ne dočekamo pravu zimu kad su uvjeti najbolji za dolazak cara – lubina.
Tekst: Alan Černava