Pred nama se nalazi jedna od onih knjiga koju je svakako trebalo napisati, možda i davno prije. Ali, dobro je da je to učinjeno i danas, jer vjerujemo da će ona potaknuti i druge autore da o fascinantnim fenomenima krša Hrvatske iznesu svoja interdisciplinarna (kako se to danas voli govoriti) razmišljanja i saznanja. Naš krš, ma koliko se mi u njega zaklinjali, još uvijek je velika nepoznanica ne samo svijetu, već i nama samima.
Prilikom mog boravka u Kini 2012. godine u njihovom Institutu za istraživanje krša Kineske akademije geoloških znanosti pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Guilinu, kineske kolege su mi s ponosom pokazale doista svjetski poznati časopis National Geography (izdanje na kineskom jeziku) u kojem je na naslovnici, a razumljivo je i kao glavni članak prikazano Crveno jezero kod Imotskog.
Napisali su ga i fotografijama prikazali javnosti kineski stručnjaci. Koliko sam tada bio ponosan na činjenicu da se o našem kršu piše na kineskom jeziku, jer Kina je jedna od zemalja svijeta s najviše površina pod kršem, najfantastičnijim krškim fenomenima, i s najrazvijenijom karstologijom u svijetu, toliko sam bio razočaran što naša znanstvena i ina zajednica (koja sebi tepa da je vodeća u svijetu po ljepoti krša i znanju o kršu) nije bila sposobna da u jednom relevantnom svjetskom glasilu ili u nekoj knjizi na jednom od svjetskih jezika prikaže bar mali dio krških fenomena kojima ova naša zemlja raspolaže.
Taj prevažni zadatak su u ovom trenutku na najbolji način ispunili dva istinska zaljubljenika krša i stanovnika Imotske krajine Luka Kolovrat i Maja Delić Peršen
.
Napisali su knjigu Imotske modre vode – Blue Waters of Imotski. Već iz samog naslova se vidi da se radi o dvojezičnom izdanju na hrvatskom i engleskom jeziku.
Na taj način oni su sa svog stanovišta entuzijasta, zaljubljenika i poznavatelja regije vezanih korijenima s Imotskom krajinom, najširoj svjetskoj (ne samo domaćoj) javnosti predstavili nešto što je bilo vrijedno predstaviti.
Posebnu vrijednost ove knjige predstavljaju izvanredne fotografije površinskog i podzemnog krškog okoliša. One vrlo skladno i informativno nadopunjavaju tekst nadahnut ljubavlju i razumijevanjem za ovaj krajolik. Prikazani su praktično svi vodni fenomeni kao i zbivanja vezana uz njih, ali nije zanemarena niti ekološka problematika, te je prikazano i nekoliko endemskih životinjskih vrsta koje su još uvijek sačuvane u ovom kraju i koje treba sačuvati i za budućnost. Posebno nadahnuto prikazane su čatrnje(vrsta cisterne) kao prevažni dijelovi svakodnevnog i tisućgodišnjeg života ljudi u tim krajevima. Nažalost, danas one ubrzano i zasigurno nestaju. Trebalo bi ih svakako sačuvati. Možda će jedan dan ponovo biti potrebne.
Bitno je naglasiti da se autori nisu zaustavili na prikazu nekoliko najpoznatijih fenomena ovog područja (Crveno i Modro jezero, Prološko blato itd.) već su ukazali na postojanje brojnih drugih fenomena vrijednih pažnje, izučavanja i zaštite. Ovaj kraj kao uostalom i cijeli krš Hrvatske (Dinarski i nedinarski) obiluju fascinantnim fenomenima koji nisu niti nama dovoljno poznati, a kamo li da su svijetu prikazani. Nadam se jedino (iako već pomalo starim i gubim nadu) da će netko u ovoj zemlji naći sredstava i stvoriti učinkovitu organizaciju da se fenomenima Imotskih modrih voda pozabavi interdisciplinarno, znanstveno i dobro organizirano.
Besplatni PDF možete preuzeti s http://www.imotski-svitnjak.com/PDF/imotske-modre-vode.pdf
Tekst: profesor emeritus Ognjen Bonacci