Brusnik je pučinski otočić vulkanskog podrijetla. Udaljen je oko 13 milja od Komiže na otoku Visu, a zaštićen je 1951. godine kao spomenik prirode, ukupne površine oko 3 ha. Po svom postanku i po mineraloško petrografskoj građi predstavlja veliku rijetkost u Jadranu.
Foto: Velimir Bešić
Zapadna se strana otoka blago spušta prema moru tvoreći malu uvalu s prekrasnim tamnim oblucima. Ovi čudesni obluci pravilnog oblika, koji mogu biti jako veliki, samo su dokaz moći vjetra i mora koji ovdje imaju dovoljno snage valjati i oblikovati tako velike stijene.
Dio otoka pod morem prošaran je kanalima kroz koje morska voda prodire na površinu. Ovu blagodat prirode iskoristili su komiški ribari, ogradili pojedina mjesta s morem, i tako dobili „jastožere“, bazene za čuvanje ulovljenih jastoga. One su im za vrijeme ribolova, u jesenjim i proljetnim mjesecima, omogućavale duži boravak u vodama oko Brusnika.
Danas su jastožere samo spomenik nekadašnjeg načina života i suživljenosti s prirodom lokalnog stanovništva.
Osamljen i prepušten vjetrovima koji na pučini nemilice pušu, Brusnik pruža vrlo oskudne uvjete za život. No unatoč tome ovaj otočić je staništeendemične forme krške gušterice (Podarcis melisellensis var. melisellensis) te gnjezdilište galeba klaukavca (Larus cacchinans) i sivog sokola (Falco peregrinus).
Brusnik je u Drugomu svjetskom ratu koristila britanska mornarica kao poligon vježbalište za dalekometno topništvo. Vojnici su s brodova gađali topovima prema Brusniku, zbog čega mu je površina rastresena, što se i danas može vidjeti.
Uredbom Vlade RH o proglašenju ekološke mreže, područje Brusnika utvrđeno je kao područje ekološke mreže pod šifrom HR4000009 u svrhu očuvanja stijena i strmaca (klifovi), mediteranskih obala obraslih endemičnim vrstama Limonium spp.
Područje Brusnika i Sveca pod šifrom HR3000099 nalazi se u ekološkoj mreži u svrhu očuvanja preplavljenih ili dijelom preplavljenih morskih špilja te grebena.
Iz brošure “Zaštićeni dijelovi prirode”, izdavača Javne ustanove “More krš”