Shadow

Lov u nepoznatoj zoni

Odlazak u podvodni ribolov na neko novo područje uvijek je uzbudljiv. Svaki put iz početka stvara u nama velike emocije, razvija se mašta te se sanjaju novi susreti s ribom i veliki ulovi. Realnost međutim može biti sasvim drugačija. S obzirom da se ne poznaju novi tereni rezulatat nerijetko mogu biti razočaravajući.
Kako bi se to izbjeglo a novi tereni iskoristili na najbolji mogući način moramo se dobro pripremiti.

Koja je najprimjerenija taktika, kakav tip dna ćemo naići, kakvu opremu/pušku nositi, koja će tehnika dati najbolje rezultate, … samo su neka od pitanja koja se nameću prilikom planiranja odlaska u lov u novoj zoni.
Upravo odgovori na takva pitanja će nam najbolje pomoći kad se nađemo u novom području. Krenimo redom:

ŠTO RADITI KAD SMO U NOVOJ ZONI?

Prva stvar, obratit ćemo pažnju na krajobraz, kako uzobalni tako i na moru. Pažljivo promatranje otkrit će nam mnoge stvari.
Počinjemo analizom morfologije obale koje smo odredili za zonu ronjenja. Izgled obale dosta govori kakvo će biti dno u toj zoni i sljedom toga koje sve vrste ribe možemo očekivati u njoj. Ako na obali imamo strme litice s velikom vjerojatnoćom ćemo imati podmorske zidove. Ako su stijene ostatci lave, pod morem ćemo vjerojatno imati grote. Ukoliko je obala napravljena od pješćenjaka pod morem možemo očekivati teren prekriven sedimentom i posidoniju. Razvedena granitna obala dat će i slično podmorje. Izbačeni rtovi (u formi malih poluototka) označavaju mogućnost naglog povečavanja dubine a ako obala prestavlja duge pješćane ili muljevite plaže možemo očekivati plitko dno daleko od obale.

KOJA JE IDEALNA POLAZNA TOČKA U NOVOJ ZONI?

Mjesto s kojeg ćemo krenuti u lov moralo bi već na obali ponuditi neke karakteristike koje bi željeli naći pod morem. Večina rekreativnih podvodnih lovaca priželjkuje nisku i razvedenu obalu sa sikama koje vire iz vode. Natjecatelji i iskusni podvodni ribolovci će vjerojatno tražiti drugačija područja – visoke i strme obale, udaljeni otoci i sl. Iskustvo, utreniranost i fizičke sposobnosti vode eksperte ka takvim, teško dostupnim, zonama koje nude veće mogućnosti susreta s kvalitetnom ribom ali s druge strane traže veliku fizičku i psihičku pripremljenost jer se u takvim zonama mogu očekivati vrlo velike dubine i ako ronioc nije dobro pripremljen za te uvjete ronjenje može biti opasno. Zato treba dobro promisliti dok smo još na suhom odakle ćemo krenuti kako bi se izbjegli hazardne situacije. Teren trebamo prilagoditi našim mogućnostima a ne obratno. Koliko god neki tereni mogu izgledati privlačno ako nismo za njih spremni bolje ih je preskočiti na početku te korak po korak doći i do njih.

KAKO RAZVITI RIBOLOVNU STRATEGIJU NA NOVOM PODRUČJU UZIMAJUĆI U OBZIR FAKTORE POPUT VJETRA I VALOVA?

U planiranju našeg odlaska u ribolov dosta će nam pomoći određivanje vjetra odn. vjetrova. Ukoliko vjetar dolazi s mora pa se valovi razbijaju o obalu vidljivost se može smanjiti što sugerira da taktiku postavimo za lov u kraju. Kad se valovi razbijaju nastaje pjena a ako još imamo i plimu pokrenut će se mehanizam  „prehrambenog lanca“ što pokreće ribu prema obali. Predvidjet ćemo u tom slučaju mogućnost čeke u plitkoj vodi ili šuljanje uz kraj.
Ukoliko je vjetar jak te stvara ogromne valove koji se divljački razbijaju o obalu bolje je razmisliti o ronjenju. Početnicima se ne bi savjetovalo loviti u ovim uvjetima jer mogu biti vrlo opasni i samo se najiskusniji i fizički najspremniji ronioci mogu okušati u ovakvim situacijama.
Suprotno, ukoliko vjetar puše s obale i poravnava površinu mora uz obalu teško da možemo očekivati neki interesantniji ulov u samom kraju. Tu se treba odmaknuti od obale i pokušati s čekom u dubini ili lov po rupama ili pak potražiti neko drugo mjesto koje će nam dati veće šanse ulova uz kraj.

DA LI VJETROVI ZNATNO UTJEĆU NA NAŠE PLANIRANJE?

Ovdje je odgovor uvijek samo jedan – DA. Ovisno o intenzitetu, vjetrovi su u stanju pokrenuti i navesti „na trk“ more, kako na površini tako i u dubini. Vjetar nezaobilazno utjeće na naše ronjenje i mogući razvoj vjetrova uvijek treba biti uzet u obzir kod planiranja ronjenja.

KAKO IZVUĆI MAKSIMUM IZ TRENUTAČNE FORME?

Prava „dvorana“ za ispitvanje naše fizičke forme je more sa svojom nepredvidljivošću i privlačnošću. Savjet rekreativcima je da još s obale predvide moguću putanju kojom će prolaziti u moru tokom cijelog lova kojeg planiraju. Još prije nego što uronimo, dobro je imati jasnu ideju koliko ćemo se udaljiti od točke polaska uzimajući u obzir nivo utreniranosti u korespodenciji s faktorima poput vjetra, struja, stanja mora i sl. Svaki naš odbir i plan mora uvijek biti upravljen prema kriteriju „maksimalna sigurnost za maksimalnu zabavu“.
Ako u zoni od našeg interesa postoji cesta koja prati obalu idealno bi bilo napraviti malo istraživanje autom kako bi vidjeli što obala nudi te odredili postojanje eventualnih skloništa na obali koji mogu biti od velike pomoći u slučaju problema vezanih uz stanje mora, struja ili zdravstvenih problema (mučnina, grčevi i sl.). Ukoliko ne postoji mogućnost da se iskoristi automobil, možemo šetnjom pokušati popratiti obalu što je moguće više kako bi ju što bolje upoznali i vidjeli što ćemo susresti tokom ribolova. Osim što će nam pomoći u maksimiziranju naše trenutačne forme i sigurnosnim elementima upoznavanje obale uz koju namjeravamo roniti će nam olakšati i odluku o tehnici i opremi koju ćemo upotrijebiti.

KOJU OPREMU BI TREBALO UPOTRIJEBITI?

Izbor opreme je od vitalnog značaja. Ako meteo uvjeti i konfiguracija obale dozvoljavaju lov u „dva deci“ vode tj. u samom kraju, primarni će ciljevi biti lubin, car uzobalja, cipal i orada. Tokom ronjenja u samom kraju često ćemo naići i na salpe ali njihova prisutnost može predstavljati priličan problem, pogotovo kad je tu i orada, jer njihovo sumnjičavo ponašanje može preplašiti oradu i tako okončati približavanje šuljanjem. Koristit ćemo srednje – dugu pušku ovisno o vidljivosti. U uvjetima bistre i mirne vode, vrlo se je teško neopaženo približiti ribi u kojem slučaju će jedino duža puška omogućiti dovoljan dohvat kako se ne bi vratili prazne niske.
Operirajući u plićaku osnovno je iskalibrirati dobro količinu utega kojih u pravilu treba biti poprilično. Prsluk s olovima je obavezan a već se standardno kombinira s dva pojasa i utezima za noge. U posljednje vrijeme postaju aktualna nova sredstva distribucije olova poput bermuda s džepovima za olova ili nosači koji se postavljaju u zoni donjed dijela jakne s repom za kopčanje (praktički na nivou stražnjice). Dobrim rasporedom velike količine olovnih utega izbjegavaju se bolovi u križima koji mogu znatno utjecati na tok lova, pogotovo kod manje utreniranih ronioca.
Ukoliko pak zona nudi visoku obalu i hridine, izbjegavat ćemo postavljanje velike količine utega a prsluk ćemo ostaviti na obali. Manja težina utega daje veću slobodu pokreta i olakšava ventiliranje na površini. Kako bi se još dobilo na agilnosti možemo se orjentirati prema tzv. tehničkim odijelima koja su elastičnija i udobnija od standardnih, presvučenih tkaninom (fudrom). U zonama visokih obala znatno se povečava mogućnost susreta s različitim vrstama ribe te se prema tome treba opredjeliti za odgovarajuću pušku. Dobra solucija je postaviti na bovu rezervnu kraću pušku za rupe a u rukama nositi dugu za čeku ili duboko šuljanje.
Zona koja se sastoji od različitih tipova obale a time i morskoga dna odn. zona u kojoj se izmjenjuje niska obala sa zidovima, pogotovo ako još imamo vjetar s obale, moramo iznaći dobar kompromis između mogućnosti do sada opisanih. To baš i nije tako lako. Pokušat ćemo pronaći neku „srednju“ opterećenost koja će nam omogućiti uspješno kretanje kako u plićaku tako i na dubini. Kako se radi o kompromisu obićno će nam faliti malo kila u samom kraju a u večim dubinama ćemo biti preteški pa će tu doći do izražaja naša tehnika ronjenja i kvalitetna ostala oprema kojom ćemo morati kompenzirati neoptimalno opterećenje. Prije svega tu mislimo na kvalitetne peraje koje će nas izvlačiti iz veće dubine s prevelikom kilažom na sebi kao i kvalitetno odijelo koje neće biti preplovno u plićaku i koje će biti otporno na oštećenja kad se uglavljujemo između stijenja kako ne bi isplutali zbog nedovoljne kilaže.
Dobro rješenje za ovakve situacije je modularno opterećenje odn. korištenje olova za brzo skidanje koje postavljamo kad ronimo u kraju a kad naiđemo na dubinu skidamo ih i ostavljamo na bovi. Za neke ovo može predstavljati gnjavažu ali se praksom ovo skidanje i ponovo postavljanje olova može istrenirati tako da se sve obavi u kratkom vremenu. U svakom slučaju naši napori oko opterećenja u različitim uvjetima vrijedit će truda jer lov u takvim zonama često daje dobre rezultate (ako ne radi riba u kraju obično se u dubini nešto pronađe i obratno).


KAKO LOVITI S JEDNIM ILI VIŠE PARTNERA?

Najbolji savjet ovdje je da se partneri dogovore o svemu prije nego što uđu u more. Druga bitna stvar je da se partneri u vodi pridržavaju onoga što su se dogovrili. Vrlo često se dogodi da se neko od partenra odlući na promjenu plana na svoju ruku ili ga jednostavno nešto odvuće od dogovorenog i tada nastaju (ozbiljni) problemi. Nerijetko su ovakve situacije završavale prepirkama, svađama pa i raskidom prijateljstava. Kako bi se izbjegle ovakve situacije, ako se već želi skrenuti od prethodno utvrđenog plana, bilo bi dobro o tome obavijestiti partnera odn. partnere i odustati od nauma ukoliko naša promjena plana nije dobro prihvaćena.

REKAPITULACIJA

Svaki put kad se nađemo pred izazovom nove i nepoznate ribolovne zone prije ronjenja trebamo pažljivo promotriti okolni ambijent. Što više elemanata uspijemo uočiti i pravilno interpretirati više ćemo uspjeti predvidjeti što nas čeka i bolje ćemo se suoćiti s eventualnim problemima. Ovo planiranje improvizacije će nam omogućiti neopterećen i miran ulazak u more sa svim prednostima koje relaksacija i koncentracija donose. Oslobađanjem od mnogih suvišnih razmišljanja bolje ćemo se moći koncentrirati na akciju lova.

UĐIMO U MORE

Kad smo si odgovorili na pitanja vezanih za uvjete u zoni i planiranje ronjenja s obale vrijeme je za avanturu i potragu za plijenom. Čim se stavi lice u vodu treba odmah izbaciti sav zrak iz odijela, zarobljen tokom oblačenja. Obično se to obavlja zaranjajući vertikalno i naginjući se na leđa kako bi omogućili prolaz za izlazak zraka, obično na kapuljači. Na taj se način izbjegavaju zračni džepovi unutar odijela koji mogu ispustiti zrak baš u najgorem trenutku dok nam prilazi riba. Oslobođeni zrak će naravno „grgljajući“ izaći u obliku mjehurića i uplašiti ribu koja samo što nije došla u domet puške.
Ako se nije pretjeralo sa šamponom ili drugom vrstom lubrifikanta, izbacivanjem zraka će se odijelo odmah pripiti uz tijelo ronioca na dobrobit termičke izolacije i komfora. Nakon toga će se napraviti nekoliko kratkih urona kako bi se pronašao odgovarajući balans te kako bi „prodisali“ i navikli tijelo na podmorske uvjete.
Kad smo spremni za početak lova, onog pravog, moramo prije u obzir uzeti nekoliko elemenata.

KAKVA JE VODA I NJEZINA VIDLJIVOST?

Prvo što treba utvrditi je prozirnost odn. vidljivost u vodi. Ako je voda bistra potrebna je duža puška (90-100 cm ili duža) a ako je mutna ide se na srednje ili kraće modele (90 – 75 cm). Kad je utvrđena bistroća mora počinjemo naše putovanje krečući se paralelno s obalom.

KOJA JE TEMPERATURA VODE?

Temperatura vode odn. mora je vrlo bitna. Danas su ručni ronilački kompjuteri već prilično rašireni i prilično su korisne spravice. Gotovo svaki pokazuje temperaturu vode pa tokom ronjenja možete s vremena na vrijeme provjeravati situaciju. Treba obratiti pažnju na prisutnost eventualnih konzistentnih varijacija temperature. Pad temperature od 2 stupnja može neku zonu pretvoriti u pustinju isto kao što će rast temperature istu zonu napuniti ribom. Temparturne razlike mogu biti uzrokovane raznim faktorima – prisutnošću izvora slatke vode, podmorskim strujama, kišom koja dolazi s obale, vjetrom, suncem … – i mogu neverojatno utjecati na pristunost ribe u nekoj zoni. U sred zime, temperatura mora se stabilizira na nekih 13 stupnjeva Celzijusa a niže temperature nastaju usljed klimatskih i meteo uvjeta. Osim slatke vode, koja ostaje gotovo izdvojena od slane morske, dajući specifičan vizualan efekat koji je lako prepoznatljiv, termičke razlike su povezane s tipom obale i dubinom dna na određenom pojasu. Plitke zone se brže hlade ali i brže zgrijavaju od dubokih. Na mjestima gdje je dno duboko, razlike u temperaturi vode se manje osjete do su u zonama s plitkim dnom temperaturne razlike mnogo veće. Vjetar, obično bura, može jako ohladiti more dok se za mirnog vremena bez vjetra površina mora zagrijava.
Sve ovo nam govori da ćemo u slučaju većeg pada temperature imati više šanse susresti ribu od ranga izvan plitkih uvala. Riba će se u tom slučaju koncentrirati na rtovima, oko izoliranih škoja ili odvalinama.

UTJECAJ PLIME I OSEKE?

Plima i oseka imaju važnu ulogu u ponašanju ribe u plitkoj vodi. Kretanje mora uzrokovano plimom, zajedno s valolima i vjetrom potiću tzv. „hranidbeni lanac“. Na Mediteranu imamo izmjenu plime i oseke svakih 6 sati što znači da se more diže dva puta dnevno a to znači i da riba „radi“ u to vrijeme. Ako je obala, tokom plime, zapljuskivana manjim ili većim valovima, velika je vjerojatnost prisutnosti ribe u kraju. Najbolji uvjeti su u vremenu dok se plima diže (vrijeme između najniže i najviše vode) a kada valovi svojim udarcima skidaju s ruba obale i plićaka mikro i makro organizme koji se tada nađu u slobodnoj vodi i počinju privlačiti sitnu ribu na hranjenje čime započinje hranidbeni lanac. Dakle tokom dizanja plime i rada valova, sitna riba prilazi obali da se nahrani sitnim organizmima u podignutoj suspenziji privlačeći time i veću ribu – predatore, koji kreću u lov na sitnu ribu. Osim toga, obali se približava i veća riba poput cipala, piceva, šaraga, … koji nisu lovci ali im nezaštićeni sitni organizmi u suspenziji dođu kao „švedski stol“.

NA KOJEM MJESTU PRETRAŽIVATI DNO?

Kako je već rečeno, najbolja strategija u nepoznatim zonama je krenuti paralelno s obalom. Važno je biti dovoljno dobro utreniran i pripremljen za različite lovačke tehnike kako bi se mogle primjeniti ovisno o situaciji koja će se pojaviti. Nerijetko se tehnike kombiniraju da bi se izvukao maksimum iz neke nove i nepoznate zone.
Tijekom pregleda terena važno se kretati u cik – cak putanji tj. približavati se pa udaljavati od obale. U ovom sistemu se najbolje služiti kombinacijom tehnika čeke i šuljanja što bi trebalo donijeti veliku mogućnost uspjeha. Beskorisno je inzistirati na samo jednoj tehnici npr. samo loviti po rupama ili samo raditi čeku. Treba biti otvoren prema svakoj mogućnosti koja će nam se otvoriti tokom ronjenja i biti potpuno koncentriran na okolinu. Ukoliko je teren pun hridina, odrona, grota, … naravno da treba iskontrolirati rupe ali i obratiti pažnju da li pliva nešto u slobodnoj vodi. Treba dobro pregledati okolinu i tražiti znakove mogućeg postojanja ribe u blizini mjesta gdje želimo loviti po rupama. Kad smo potpuno sigurni da nema druge ribe prelazimo na rupe. Ukoliko postoje znakovi da bi u blizini mogla biti i duga riba bolje je nastaviti s kombiniranim tehnikama. Improvizacija je ovdje glavna stvar.

ZAŠTO PREFERIRATI MIJEŠANE TEHNIKE?

Polivalentnost je glavna karakteristika koja karakterizira dobrog podvodnog ribolovca. Posvetiti se isključivo jednoj ribolovnoj tehnici daje dobre garancije u uspjeh samo u idealnim uvjetima … ali u svim drugim slučajevima vjerojatnije je da će doći do neuspjeha. Poznavati sve tehnike omogućava da se prilagodimo svakoj situaciji povečavajući time znatno vjerojatnost ulova.

KAKO JE MOGUĆE BITI SIGURAN U USPJEH?

U moru ništa nije sigurno i nema garancija. Ako smo pažljivo odmjerili sve faktore o kojima se govori u ovom članku, vjerojatnost uspjeha se znatno povečava i šanse za dobar ulov su neusporedivo veće u odnosu na odlazak na ribolov bez prethodne detaljne pripreme. Ono što nas vodi do ribe i konačnog ulova je kombinacija mnogih pravila.

ŠTO JE JOŠ BITNO NAKON SVEGA?

Možemo reći da ćemo bez instinkta i odlučnosti teško uspjeti vidjeti ribu. Sposobnost dobrog podvodnog ribolovca je da vidi ribu i tamo gdje je drugi ne vide. Ta razlika nije došla nekom magijom ili prirodnim predispozicijama već prije svega mogućnošću da se uočavaju i definiraju znakovi koji najavljuju moguću prisutnost ribe.
Npr. koncentracija sitne ribe mora nas maksimalno uzbuniti na pripravnost, isto kao i rast plime kombinirana s radom valova ili pojava izražene termokline na određenoj dubini… Ako se nalazimo na vrhu kakvog braka koji se strmo izdiže iz dubine a temperatura vode je homogena u cijeloj koloni, teško da ćemo uloviti predatora poput zubaca ili gofa; ponekad je na istoj poziciji dovoljan pad temperature za 1-2 stupnja na određenoj dubini i pojavit će se zubaci.
Odlučnost nas treba voditi tijekom cijelog ribolova. Možemo to slikovito usporediti s njemačkom nogometnom reprezentacijom koja igra nogomet jednakim intezitetom od prve do zadnje minute… Nikad ne spuštati koncentraciju sve do zadnje minute lova. Potom, naravno, na Vama je da pritisnete okidać u pravom trenutku.

Tekst: Alan Černava