Danas ćemo pokušati pomoći našim mlađim pa i starijim čitateljima kako bi što uspješnije lovili lubina (brancina, lubena, smuduta..) u podvodnom ribolovu.
U zadnjih 15 godina ova riblja vrsta je u ogromnoj opasnosti, u odnosu na prošle godine, višestruko su smanjeni susreti podvodnih ribolovaca i ove riblje vrste, a to je prema iskustvima tamošnjih podvodnih ribolovaca posebno izraženo u Istri.
Dva su bitna razloga tome, prvi je taj da je lubina manje, kao uostalom i većine drugih ribljih vrsta, a drugi je da je lubin poput npr. orade i šarga promijenio neke svoje navike zbog sve veće opasnosti od ribolovnih alata i ribolovaca.
Prve brancine lovio sam pred dvadesetak godina i to ljeti, bilo ih je osjetno više nego danas zimi u punom mrijestu, a već onda je brojnost te riblje vrste bila u velikom padu.
Moje je skromno mišljenje kako lubina i orada ima samo zahvaljujući talijanskom zakonu ”Ferma Pesca” koji omogućuje da se u jednom dijelu godine riba izmrijesti i promijeni stanište. S obzirom da je Jadransko more relativno malo, riba u našem moru migrira uzduž obala Italije, Hrvatske pa sve do Albanije.
Moramo znati da je svaka uvala i punta u Hrvatskoj zatvorena u vrijeme mrijesta u i time se ne dozvoljava kako sipi tako i lubinima prirodan mrijest.
Bez da išta zamjeramo profesionalnim ribarima koji ipak rade svoj posao, činjenica je da njihove mreže često plaše cara plitke vode i riba se makne iz kraja i pokušava se izmrijestiti u dubljem moru.
Lubina ćemo najčešće naći u dubinama do 10 metara, i obično bude u manjim jatima od 3-7 jedinki.
Najbolje vrijeme za lov su rani jutarnji sati i to na lukobranima i puntama s jačim strujama, a nerijetko se mogu naći u uvalama gdje su livade posidonije na dubini između 3 i 5 metara.
Premda lubin mijenja svoje navike kako bi spasio glavu ima jednu manu koju moramo iskoristiti. a to je njegova velika znatiželja.
Lubin je predator i najčešće dolazi velikom brzinom i naglo usporava kako bi nam pokazao bok kojim on provjerava veličinu i vrstu riblje vrste ili predmeta pod vodom.
Taj trenutak otkrivanja boka je najbolji za uspješan pogodak.
Ako smo skriveni u nekakvoj pukotini ili posidoniji, lubin nam prilazi frontalno i tada umanjuje prigodu za pogodak jer je frontalno riba vrlo uska i lako je promašiti. Moguće je čak da se riba sama nabode na harpun i tako se prestraši, a moguće je da nas u mutnoj vodi očeše repom po odijelu ili prijeđe preko puške. Tada obično nemamo vremena ni prilike za pucanje jer ga prilikom micanja preplašimo.
S rollerima je priča puno jednostavnija jer je velika brzina izbačaja i mali trzaj savršen stroj za lov našeg lubina kojeg možemo uspješno gađati i na udaljenostima većima od 4 metra od vrha strijele.
Kako bi što uspješnije lovili lubina imamo nekoliko savjeta:
1. Pratiti mjesečinu i tempirano tražiti vrijeme njegovog intenzivnog hranjenja.
2. Poboljšati tehniku lova, pogotovo u ekstremnijim uvjetima
3. Imati pravi alat (pušku) u pravo vrijeme
4. Poznavanje navika našeg predatora i mikrolokacije
Brancina tokom cijele godine najčešće viđamo u namjeri hranjenja što ne mora značiti da se ono nužno zbiva samo prilikom promjene vode niti po onom zlatnom pravilu – sat prije i sat poslije promjene. Alati koje najčešće koristim za lov brancina je SAT, nakon toga glava pa tek na kraju puška.
Sat će nam govoriti kada smo vidjeli lubine, kako se ponašao, koja je mikrolokacija te brojnost i veličina jedinki.
Također, lubina ćemo najčešće naći po visokoj vodi u rano jutro ali dok je mjesec pun ili 70% prema gore. Ova se riba hrani tokom cijelog dana, vrlo je inteligentna i danas kada je ima mnogo manje moramo tražiti njegovu ishranu.
Osim mjesečine koja nam govori da li se lubin potrošio više ili manje tijekom noći, potrebno je naći i mikrolokaciju gdje se hrane. U uvjetima punog mjeseca kada ulazimo u zoru i nalazimo lubina on je nerijetko vrlo trom i smiren, a jedan od razloga je umor.
Riba je tada vjerojatno sita, ali je umor ribe karta na koju možemo zaigrati. Lubin obično i nakon hranjenja patrolira po lokaciji u kojoj je on na vrhu hranidbenog lanca i najčešće tako i strada. Ta teorija nerijetko daje ribu, ali je usput donekle i pogrešna!
Kada bi u vrijeme mrijesta lovili samo po tim uvjetima visoke vode, u ribolovu bi dobro prošli nekoliko puta, ali bi se nakon toga riba navikla no lovca i promijenila bi navike, vrijeme i lokaciju hranjenja. Sa mjesečinom luben se kreće nešto više, premda zahvaljujući svom odličnom vidu lovi i u uvjetima manje vidljivosti.
Nevezano na period godine i na temperaturu vode, velike lubine (od 4 kg na gore) lovio sam ujutro i u sumraku ali uz mjesečinu 25% u padu pa nam to govori kako su veliki primjerci inteligentniji radi njihovog dužeg vijeka i iskustva u lovu danju i noću.
Na ovaj način i uz ovakve uvjete mjesečine mogu se loviti i manje jedinke, s tim da treba izbjegavati lov vikendom na lokacijama do kojih je moguće doći automobilom.
Vrlo je važno i pratiti rad ribe u pojedinim mikrolokacijama, npr. ako je 01.01.2017. u 7.30 pogođen ili viđen lubin, zapamtimo koliko je vremena prošlo od izmjene vode, koliko je bilo jedinki i njihove dimenzije.
Nakon nekog vremena ovakve analize će vam biti zabavne i moći će te iz jata zapamtiti koliko je bilo ženki u tom jatu.
Istu poziciju možemo proći i idući dan i vidjeti da li se jato drži istih navika.
Još jedan odličan period nevezano za mjesečinu su fele, odnosno razdoblje mirovanja mora, bez plime i oseke.
Stariji ribolovci će vam potvrditi kako riba tada najlošije radi i ne miče se sa lokacije na lokaciju, što je još jedna greška.
Prema mojem iskustvu i za vrijeme fela brancin radi tokom cijelog dana, puno su mirniji i lakše im se prilazi.
Za vrijeme fela nerijetko ćemo ribu pronaći na čudnim mikrolokacijama, kao što su mali molovi, plaže gdje se nalaze špar, gavun i iglice.
Kada me pred nekoliko godina otac vidio sa velikim ulovima usred fela križao se i objašnjavao kako pred 30-tak godina ga nikada ne bi ulovio u to vrijeme. Mislim da griješi, predatori jedu svaki dan i love svaki dan, treba ih samo pratiti tijekom cijele godine i tijekom svakog ribolova.
Tekst i foto: David Počekaj