Komarča i panula

Nekako je uobičajeno da se komarče love velikim komadom još većeg crva, navlačenjem sočnog bibija, smrdljivim volcima, raznim školjkama i drugim vrstama ješke za koju smatra da joj je primjerena te da će je uzeti. ona se stvarno ulovi na svašta, počevši od paštele od srdele,  komadića sira gaude, pa čak na neke šaranske ješke.

Svjedočio sam i ulovu većih komarči na kruh, gdje su bile usputna lovina u ciplolovu. Uredno su se digle pod površinu i zalijetale na kruh. Najveća je težila oko tri kila. Treba li napomenuti da su nam vilice otpale kad smo ugledali ulov s rive, akoštavajuči praznih ruku u povratku sa dalekih, obećavajućih brakova. Treba li napomenuti da ih je ulovio bosanac!? Treba li napomenuti da najsretnije i najbizarnije ulove na moru ostvare upravo bosanci. No dobro. To je već neka druga priča.

Komarča se zaleti i zgrabi naješkanu udicu “u po mora” namjenjenu ušatama, a digne se i kad se lovi avolo pomoću bruma po mjesečini. Zna zagristi srdelu (svježu i slanu), inćuna ili gavuna. jednom sam joj u želudcu našao giru. Sve nabrojeno ukazuje na nešto što se ne slaže s predodžbom koja je o komarči stvorena.

Mnogo me je puta iznenadila. izgledom pitoma, odmjerenih pokreta, opreznog ponašanja, ponekad pokaže skroz drukčiju ćud, pretvarajući se u pravog  grabežljivca. To pretvaranje i agresivnost ovisi o veličini. S rastom ribe, mijenjaju se i prehrambene navike, sve je manje njenih neprijatelja, a ona sama drugim organizmima postaje sve veća prijetnja. Skupljanje sitnih organizama postaje dosadno i naporno.

Više puta sam je ulovio  na parangal ili odmet namijenjen zubatcu. Nerijetko bi progutala neprimjereno veliku ješku i još veću udicu, ne hajući za debljinu najlona. Drugom prilikom bi je ulovio odmetom, na oglodani, minijaturni komadić volka što je na udici prenoćio do jutra. Jednom je, za vrijeme ljetne žege bez daška vjetra, ispred same luke, usred dana, među brodovima koji su parali morem, zgrabila lignju i postala žrtvom teške panule, ljepotica od preko pet kilograma. odavno je tu nitko nije vidio toliku. Dapače, svi su samo pričali kako ribe nema, što ne odgovara istini. Prije će biti da se riba ravna po nekim svojim, nama nedokučivim pravilima. Nakon još jednog kruga panulom, ugrizla je još jedna ali se nije uhvatila. Na njihovu sreću ostao sam bez ješke. Kasnije sam još mnogo puta ostao bez ješke ali je sreća bila na mojoj strani. Jedan od najljepših doživljaja u ribolovu mi je naići na komarče panulom! Mnogima zvuči nevjerojatno, čak i okorjelim panulašima. Oni su ipak ulovili koju i to redovito veliku. Jasno im je da se ulovi tu i tamo, ali da ih se može ciljano loviti, to im ne ide u glavu.

Loviti komarču panulom, neviđeni je gušt. Naravno, treba ih naći kad su raspoložene i imati dovoljno ješke (lignje), jer ovdje baš svaka ne lovi. Recept za uspjeh je lov po vjetrovima južnog kvadranta i za vrijeme nadolazeće plime. Promjena vremena kod apetita komarči igra veliku ulogu i daje prilog njenoj agresivnosti. Ima tu još nekih parametara. Jedan od njih je period pred mriješćenje. Kako su glavonošci, a među njima i lignje iznimno hranjivi organizmi, komarča ih treba da se pokrijepi za predstojeći mrijest. U tom jesenskom periodu, poklapa se masovni dolazak liganja kraju. S ovom činjenicom kosi se pitanje kako se naizgled troma komarča nosi sa spektakularno brzom lignjom. Drugi razlog pomame ovih prekrasnih riba je konkurencija među ribama. Iako čak ni podvodni ribolovci ne svjedoče često jatima velikih komarči, a kamoli udičari koji ponekad kroz desetljeća lova ne sretnu ovu ribu težu od dva kilograma, makar ih ulovili na stotine, one rastu doista velike i okupljaju se u za nas nezamisliva jata. To znamo tek kad ih plivarice izlove u mrijestu, kad sve te krupne matice završe na stratištu. Priča stoput viđena. Lukava i oprezna riba, svojim navikama skrivena od ljudskih pogleda i dometa većine njihovih alata, strada u jednom jedinom neopreznom trenutku, trenutku produženja vrste.

Prije početka mriještenja komarče se okupljaju na nekom području, smanjuje se količina dostupne hrane i one postaju agresivnije. Karakterno, ova riba nije sklona dijeljenju hrane, tako da kad je u brojnom društvu, ponuđenu ješku napada strastveno i odlučno.

Dok gof ješku žestoko zgrabi i često odmah proguta, zubatac ponese i trga, komarča grize na sasvim drugi način. Primjetivši lignju na panuli ona u pravilu napada s glave. Čvrsto ugrize, zatim silovito stisne snažnom čeljusti i pusti… U trenutku kad stisne, treba joj kontrirati što se žešće može, da bi se udica zabila u popločana usta. Ako je niste ulovili, ugrist će još jednom ili dva puta, dok ne rastrga lignju. Svaki ugriz krati vašu lignju ili je gnječi do neprepoznatljivosti. Naravno, ovo vrijedi za ribe preko dva kilograma, dok manje sukladno veličini svojih usta, trgaju manje komade. Ovaj lov zahtijeva veoma dobre reflekse, mnogo bolje nego za lov gofa i zubaca. Na klasično nadivenu lignju, neće se ni uhvatiti, neće ni na udicu koja nije iznimno oštra, ali će često napadati lignju do posljednjeg komadića, ne obazirući se što ogoljene udice plešu. Zbog nesavršenosti pribora oni je okorjeli panulaši od prije, nisu lovili, ali im je vjerojatno obezglavila lignju mnogo puta, što bi vjerojatno pripisali nekoj drugoj ribljoj vrsti. Uhvatili bi samo iznimno veliku, kojoj je ugriz žešći, usta veća, a apetit ogroman.

Dubina na kojoj se lovi je otprilike od 15-25 metara. Vjerojatno bi zagrizla i pliće, ali je tu teško loviti na ovaj način. Da vam ne obezglavi lignju nekažnjeno, udice se stave skroz u krakove ispred glave. Veličina udica je od broja 1.0 do 4.0 po Ownerovoj skali. Za predvez koristimo najlon debljine od 0.60-0.80, dug dvadesetak metara. Ulovi se i na udicu kantarušu, manju udicu koja se ostavi dalje u krakovima, u slučaju da se agresivni kantari okome na bespomoćni zalogaj. Lovi se uz samo dno iako će se ona dignuti koji metar kad je gladna. Kad počne gristi, imate tri-četiri šanse za potez. Na prvi je teško reagirati jer uvijek iznenadi, ali drugi ili treći se ne smije propustiti. Ako se nakon snažne kontre uhvati, postaje borbena i skupo prodaje svoju kožu. Učestalo ispada s udica, ako je udica ne probode kako treba. Nekoliko puta sam je uhvatio na način da je udica nije ni probola, već je nakon kontre grčevito skupila usta i na taj način sama sebi presudila.

Eto, razbili smo sliku o “pitomoj” komarči. ima perioda kada je ona uistinu mirna riba, predana skupljanju hrane s dna, ali i perioda kad napada ribe i glavonošce. Tijekom toplijih mjeseci sporadično će zagristi na lignju, posebno po mekom južnom vremenu, ali u jesen pred mrijest rijetko je neće napasti pruži li joj se zato prilika.

U proizvodnji riblje mlađi, prilikom umjetnog mriještenja komarči, riba se prethodno hrani lignjom, jer je navodno stimulira za mriješćenje. Poznato je da lignja, kao i srdela, u svom mesu ima veliki postotak masti, vjerojatno potreban potonjima za proizvodnju potomstva. Možda su komarče tada trome, pa napadaju sve što im dođe na domet čeljusti, pa makar bio neprimjereno veliki zalogaj. Može biti svašta, ali ako panulavajući osjetite tvrdi, kratki potez, znajte da je pitoma kraljica, promijenila ćud.

Tekst i foto: Tonći Žanko Tona

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.