Prije nekoliko tjedana javnosti je predstavljena knjiga „Legende svjetla“, autora Jurice Gašpara. Ovaj profesor pomorske povijesti i geografije, ali još i važnije za ovu priču – sin svjetioničara napisao je uistinu fascinantno djelo.
Na više od 300 stranica velikog formata i raskošnog tiska Jurica je predstavio 48 svjetionika. Putovanja su trajala tri godine, a ono što ovoj knjizi daje poseban pečat su mnoge povijesne priče i intimni doživljaji svjetioničara.
Fantastičan opis ove knjige i autora možete pročitati na stranicama portala Morsko Prase – http://morskoprase.hr/ljudi/kad-sin-lanterniste-napise-knjigu-lanternama-onda-to-libar-brevijar-putovnica-buducnost , a knjigu možete naručiti po promotivnoj cijeni od 250 kn na: http://www.luxmediterraneum.org/legende-svjetla-prvo-izdanje-monografije/
Kao uvod u knjigu donosimo vam jednu kratku priču „Supruga“:
Morao si biti oženjen da bi mogao stupiti u službu prema pravilima u to vrijeme. Vjerovalo se da čovjek ne bi mogao opstati sam na pustom otoku, pa se vodilo računa i o humanosti. Ali unatoč dobroj namjeri, s druge strane, najveći problem ipak su bile žene. One bi se svađale, a onda bi se lančanom reakcijom svađali i muževi. Tada bi kao disciplinsku mjeru dobili premještaj. Obično s jednog kraja Jadrana na drugi. Po kazni su oni najteži slučajevi išli na Palagružu, dok bi oni nešto blaži išli bliže kopnu. Najčešće bi to izgledalo tako da se posvade djeca, pa žene radi djece. Djeca se pomire, a žene navuku muževe i tu se ni iz ničega rodi problem. Bilo je i ljubomore. Neki su išli na svjetionik da im ženu ne bi netko oteo, a evo i zašto. Većinom su budući svjetioničari ženili mlade djevojke. Bilo je slučajeva da su ih znali preoteti drugome s vjenčanja, pa bi s njom otišli na svjetionik. Reći ću vam jedan primjer: jedan kolega iz Starigrada oženio je curu kojoj je trebalo biti vjenčanje u subotu, a on ju je dan prije, u petak doveo na svjetionik Grujicu.
Ante Budija, svjetioničar na otoku Susak