Betina 490

Kaić je čudo od broda! Može poslužiti za otići na kupanje, odvesti vas u ribolov, na ronjenje… ukrcat će familiju i još ponekog rođaka poput većeg broda, prebaciti popriličnu količinu tereta morskim putem, može ići na vesla ili pomoću motora, ne troši mnogo goriva, lako se spušta i vadi, ne košta mnogo i traži minimalno održavanje, a može pružit maksimalne gušte… ali, uvijek ima ono “ali“. U ovom slučaju to je prokleto ograničenje radijusa kretanja.

Ako imate kuću na Silbi, Žirju, Braču ili nekom drugom otoku gdje povremeno provodite određeno vrijeme, kaić je veoma zahvalan. Lako ga izvadite, još lakše ubacite i ne strepite od nevremena kad niste tu. Kad vam treba, uskočite u njega, odvežete cimu i odete, bez pustih predradnji. Sve su vam pošte, plaže i odredišta blizu. Parangalić, vrša, tunja, panula… nakon više od dvadeset i pet godina provedenih u kaiću, sa sigurnošću mogu potvrditi – ni iz jednog broda riba se ne lovi kao iz kaića. Usidriš se i namjestiš na poziciji baš onako kako zamisliš, nesmetano bacaš i dižeš ribolovne arte dok te kaić sluša besprijekorno. Nema veliki gaz, a opet ima kobilicu. Pokretan je da možeš gotovo lizat kraj po mraku s ostima i feralom. Ako i tukneš malo u kraj, zbog male težine neće biti velike štete, a tu je štetu opet lako popravit, jer kaić ne zahtjeva preveliku perfekciju. Kad štogod zapne, neće te ponijeti velika težina broda, nego ga gotovo možeš rukama zaustaviti. Čiste ravne plohe ni malo ne smetaju pri bacanju i dizanju, okretan je u mjestu, pogotovo s vanbrodskim motorom, dovoljno je spor da sve radnje možeš obaviti besprijekorno. Kaić je čudo od broda, samo na pravom terenu! Kad ga imaš u Splitu ili Rijeci, onda ti baš mnogo i ne znači. Brač, Šolta, Cres i Krk, daleko su poput Palagruže! Iako je moj kaić plovio u vodama Sušca i đitavao oko Hvara (nezaboravni trenutci), njegov radijus kretanja je od 5 pa do najviše 10Nm. Prevedeno u sate, jedna do dvije ure vožnje od matične luke. Sada lako dolazite do brzine kaića. Ona je isto njegov ograničavajući faktor, ili možda nije!?

Naime, već neko vrijeme dvoumim se u razmišljanjima, da li našim ponašanjem, napretkom i tehnologijom, globalizacijom i svim ostalim što pokreće ovu našu kuglicu u svemiru, idemo naprijed ili unazad!? Došao sam do pomalo čudne spoznaje. S jedne strane na komunikacijskom smo i tehnološkom vrhuncu, a s druge se pomalo vraćamo u srednji vijek. Svijet se opet dijeli na suvremene robovlasnike i robove. Sistem je isti, samo su metode iznijansirane. U takvoj kužini, odjednom energija i (kvalitetna) hrana postaju privilegija. Što onda preostaje običnom čoviku? Vratit se zemlji i moru. Obnovit zapuštene masline, vinograde, posadit verduru u kakav obrasli vrtlić, da bi znao što jede i da bi to sebi mogao priuštit. Isto tako uhvatit koju ribu, jer će mu se drugačije bolji komad teško naći u pijatu. Što se prije odreknemo velikog potroška energije, prvenstveno goriva, lakše ćemo se snaći u vremenima koja dolaze. Zašto to govorim? Pa zato što će se par litara goriva za kaić uvijek nać. Današnji četverotaktni motori snage do 6 ks, troše ispod litre goriva po satu vožnje, što će uvijek biti prihvatljivo. Čini mi se da se vraća vrijeme kaića, motosailera i jedrilica, dok se brodovi s velikom potrošnjom goriva uskoro neće moći ni prodat, ni darovat!

Ajmo se vratit kaiću. Testirali smo Betinu 490, proizvod firme Manikela iz Splita, sada je proizvodi po Manikelinom kalupu tvrtka Certus.  Ovaj brodić pratim gotovo od njegova nastanka, svjedočeći njegovoj izradi, pažnji s kojom se radi i kvaliteti proizvoda.  Prije njega, Manikela je proizvodila bajbot od tri metra. Jednog dana, nakon nekoliko proizvedenih komada i par popijenih piva, bacili su na papir materijal i radne ure, te kroz smjeh zaključili da nemaju nikakvu računicu. Tako je Betina 300, mlada otišla u penziju.

Betina 490 je izniman mali guc, samo naoko sličan ostalim kaićima. Njegova koncepcija, način i kvaliteta izrade stavlja ga uz bok većim i ozbiljnijim brodovima. Paralelu nekako uvijek povlačim sa svojom starom Kvarnerplastikom od 4,5 metara. Poslužio je on svojoj svrsi i pružio neviđene gušte, ali u odnosu na ovaj brod, kao da je napravljen od kartona. Betina je od njega 40 centimetara duža, ali tri puta teža, ravno 450 kilograma! Izuzmemo li sedamdesetak kila balasta, u nepunih pet metara ugrađeno je više od 350 kilograma gelcoata, smole, staklene vune i to vrhunskih marki. To opet nije napravljeno tek tako, samo da se izlije iz kalupa i serijski štanca. Posebno se lijeva korito, posebno paluba, posebno kontraštampa. Onda se svi spojevi napune plastičnim gelom, pa kad se površine sljube, još se dobro isplastificiraju. Uzduž dna postavljena su ojačanja i kanali koji odvode vodu ispod pajola na točno određeno mjesto. Uzduž bokova, između krmenih spremišta, dio prostora pod pajolama ispunjava se pur pjenom, čime brod dobiva na dodatnoj čvrstoći, ali i nepotopivosti. Svaka pregrada je plastificirana za trup i ujedno služi kao pojačanje. Velika površina prove, također je veoma dobro pojačana, tako da nema krckanja i ulijeganja pod nogama. Način izrade garantira da će ovaj brodić služiti generacijama.

Na moru ovaj brodić, napravljen prema uzoru Betinskog guca izgleda veoma dopadljivo. Linija izdignute robusne prove spušta se prema sredini , da bi se krma opet malo izdigla uvis. Širina od 174 centimetra zaslužna je što brod moćno leži na moru. Uz pristojnu širinu, gaz od 40 centimetara daje mu dodatnu stabilnost, tako da je kretanje po brodu sigurno. Kod ove vrste brodova, uvijek je dobro imati jarbolet i lantinu na koju se montira tenda, ali služi i kao rukohvat. Za ljude u godinama, jarbol je oslonac pomoću kojeg lakše ulaze i izlaze u brod.

Prova je napravljena tako da reže val, dok obla krma mekše razbija more pri vožnji unazad od one ravnog zrcala. Neuobičajena težina ovog brodića dolazi do izražaja pri veslanju. Kad se postigne određena brzina, treba je samo održavat. Vesla su smještena više prema krmi, iza poprečne montažne klupe.

Iznutra, ispod krmenog sjedala smještena su tri spremišta s poklopcima i bravicama. Tu stane rezervoar s gorivom i skoro sve potrepštine. Ako što preteče, to možete staviti pod prostranu provu, a njoj možete pristupiti i kroz škaf. Ispred škafa je jaka pramčana bitva, dok su na krmi dvije. Od opreme tu je nosač motora, mašketi za vesla, četiri smrekove pajole, anel na provi i guma bokoštitnica. Jedina zamjerka u cijeloj priči je nosač motora smješten van krmenog zrcala i time teže dostupan za ubacivanje naprijed-nazad. Ipak, nema broda bez mane, a kao i kod ljudi, ili ih s tim manama prihvaćate, ili ne.

Sad bi tu trebao biti kraj, ali nije. Ovdje priča tek počinje! Što brod još čini brodom? Bio mali ili veliki, bez opreme i svih onih detalja prilagođenim vlasniku, tek je komad plastike. Pogotovo ako ne dobije kakav drveni detalj. Pošto je ovaj brod nastao iz tradicionalne linije, toplina drvenih detalja nevjerojatno mu paše. U nešto skupljoj, ali oku ugodnijoj varijanti dobivate palubu i klupu obložene u iroko letvice debljine 10mm. Tek tada Betina 490 zasjaji punim sjajem. Naravno, jarbolet, lantina, i zadnji nosač lantine, danas, kad smo se posvađali sa Suncem, čine mi se također neophodni. Sad, ako se malo poigrate bojama trupa i tende, uz smeđecrvenkastu boju drveta, imate brodić koji svojim izgledao plijeni pažnju i među većim brodovima. Samo ni tu nije kraj! Postoji varijanta sa unutrašnjim motorom do 7kw i krmenim spojlerom. Brža je, pouzdanija i prilično skuplja. S kutijom motora obloženom irokom i krmenom argolom, oku je još ljepša.

Betina 490 ima varijantu za svačiji džep, a do sada ih plovi devedesetak po cijelom Jadranu. Testirani brod star je skoro četiri godine, koje se na njemu uopće ne vide.

Tekst i foto: Tonći Žanko – Tona

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.