Djeca i ronjenje

Medicina ronjenja
Typo

Stalan napredak ronilačke tehnike, pogotovo u smislu sigurnosti zaslužan je da se ronjenjem više ne bave samo izuzetno sposobni i zdravi pojedinci već gotovo svi. Isto tako smanjuje se i donja granica ulazak u čaroban svijet podmorja. 


Skoro sve svjetske ronilačke asocijacije imaju posebno razrađene programe prilagođene dječjim mogućnostima i to već s navršenih osam godina života. Vjerojatno su  najpoznatiji Scuba Rangers i PADI Seal Teams. Cilj je djeci pružiti, isključivo u bazenima ona osnovna znanja i vezati ih dalje za ronjenje. Ovakav program djeci pruža priliku da ujedno iskuse ronjenje ali i pustolovinu, otkrivanje nečeg novog. Broj djece polaznika ovakvih tečajeva je u velikom usponu te i kod nas postoji nekoliko centara koji imaju ovakve programe u svojoj ponudi. Nakon završetka ovih tečajeva djeca su spremna krenuti na Junior Scuba Diver ili neki sličan tečaj.

 


No, roditelji su često u dilemi da li i kada pustiti svog malog ronioca na tečaj, koliko je za njegov nezreo organizam ronjenje opasno. Isto tako, što nakon završenog tečaja i navršenih 12 godina. Pravilo je većine škola da djeca od 12 – 14 godina mogu roniti na maksimalnoj dubini od deset metara i uvijek u paru s instruktorom. No, koliko često, kada povećavati dubinu i još mnogo pitanja opterećuje roditelje koji ne žele djeci uskratiti ronjenje, ali su isto tako i zabrinuti. Odgovore na ova i mnoga druga pitanja potražili smo kod smo prof. dr. sc. Nadana M. Petrija, s Medicinskog fakulteta u Splitu.  

«Djeca su rizičnija skupina za ronjenje od odraslih zbog slabije mišićne mase, nezavršenog rasta kostiju te problematične intelektualne i emocionalne zrelosti. Pod morem ronilac mora biti samostalan, a ne oslonjen na partnera, što se ipak ne može očekivati od djeteta. Da bi mogao nositi standardnu ronilačku opremu, kandidat za ronjenje mora imati najmanje 45 kilograma i 150 cm visine. Djeca se također brže pothlađuju pa su im potrebna kvalitetnija ronilačka odijela, a zbog manje tjelesne mase teže održavaju neutralnu plovnost. U djece je i veća je opasnost od dehidracije pa i o tome treba voditi računa. Također, liječnici se još nisu usuglasili o mogućem štetnom utjecaju povišenog tlaka i mjehurića inertnog plina na kosti koje rastu. Mladi ronioci su podložniji fenomenu «zarobljenog zraka» jer pluća dosegnu punu zrelost tek u osamnaestoj godini. Motiv djece za ronjenje treba biti iskren, a ne rezultat pritiska okoline.  U svakom slučaju, savjetujem poseban oprez kad djeca rone.

Čak i na manjim dubinama, onima do 10 metara, postoje mnogi rizici, posebno od barotraumatskih ozljeda. Nije nevažno napomenuti i da medicinu ronjenja početnicima predaju instruktori s različitim znanjem ove problematike. Prije nekoliko godina, medicinu ronjenja su predavali samo doktori medicine sa završenim poslijediplomskim tečajem iz medicine ronjenja, što je u svakom slučaju bilo bolje. » kaže prof. dr. Petri.

 

 

Što na kraju reći? Roditelji i djeca ronioci trebali bi ozbiljno shvatiti sva upozorenja struke te se pouzdati samo u one instruktore i centre koji imaju posebno razrađene programe za djecu i koji poštuju sva navedena ograničenja.  Samo će tako djeci prvi zaroni predstavljati užitak i pravi temelj za dugotrajno bavljenje ronjenjem.

Tekst: Luka Kolovrat