22
Čet, Lip
12 Novi članci

Balans u ronjenju

Oprema
Typo

Pojas sa olovima, naizgled nevažna komponenta ronilačke opreme, omogućava nam da se pravilno opteretimo u moru, te da na taj način boravak u istom prođe što ugodnije. Balans u moru je jedna od najvažnijih stvari bez kojeg bi podvodni ribolov, ali i svi drugi oblici podvodnih aktivnosti, bili nemogući.

 



Ronilačko olovo radi se u nekoliko estetski različitih modela, ali u pravilu, na tržištu je moguće pronaći modele od 1 do 2.5 kg u rasponu od 0.5 kg. Mogu biti okrugli, kockasti ili hidrodinamičko duguljasti, a u novije vrijeme je moguće kupiti i olovnice obložene gumom. Radi se o “zapadnjačkoj” regulativi koja nažalost još nije ni blizu dolaska u naše krajeve.
 S obzirom da je olovo otrovno i opasno po zdravlje, potrebno ga je na ispravan način kao takvog označiti i prodavati, te se jednim dijelom i zbog toga “oblači” u gumenu zaštitu. Drugi razlog je boja, te su ovakve olovnice najpopularnije kod podvodnih ribolovaca.

Osim klasičnih olovnica, u praksi se koriste još i jastučići sa sačmom, odnosno sa malim okruglim olovima, koja se pakiraju u platnene vrećice.

Koriste se uglavnom kod ronjenja u suhome odijelu, gdje se mogućnost eliminiranja oštećenja od strane olova mora svesti na minimum iz sigurnosnih razloga. Osim klasičnih olovnica, postoje i prsluci za olova, olova za noge, ali i olovnice za odbacivanje, tzv. braziliane, koje se koriste za lov na iznimno velikim dubinama.

 



Pojasevi

Pojasevi koji se koriste u podvodnom ribolovu su najčešće izrađeni od gume. Elasticitet koji guma sadrži onemogućava klizanje pojasa po tijelu ronioca, te stoji fiksno kako se namjesti. Osim toga, tijelo ronioca prilikom zaranjanja u dubinu je stlačeno uslijed djelovanja hidrostatskog tlaka, što utječe na smanjenje volumena zraka u plućima. Dijafragma se tada podiže prema prsnoj šupljini, podižući sa sobom i unutrašnje organe koji se nalaze trbušnoj šupljini. Na taj način se obujam trupa smanji, a pojas koji nije elastičan okretat će se oko struka i kliziti prema grudnom košu.


Postoji više vrsta gumenih pojaseva, a najčešće se razlikuju u debljini i kvaliteti. Osim gumenih, u ponudi su i platneni pojasevi, koji se mahom koriste u autonomnom ronjenju zbog svoje dugovječnosti i kvalitete, te gotovo nemogućeg pucanja za vrijeme ronjenja. To je jako važan detalj, jer bi uslijed pucanja pojasa na bilo kojoj dubini, došlo do prebrzog uzgona, a samim tim i do barotraume pluća. Osim u pojasevima, razlike su i u kopčama. Postoji više modela kopči, te je, osim klasične, u prodaji moguće pronaći i brzo - otpuštajuću kopču, ali i kopču sličnu klasičnom remenu (marsegliese), kakvu koristimo svakodnevno.

Kod kopči je važna praktičnost, te se u slučaju potrebe za otpuštanjem olova, mora brzo otvoriti. Zbog učestale uporabe i eventualnih oštećenja, gumeni pojas gubi svoja prvobitna svojstva elastičnosti, pa većina lovaca koji intenzivno odlaze u ribolov tijekom čitave godine, pojas moraju češće mijenjati. Jednostavno, to je jedan od onih dijelova opreme od kojeg ne možete očekivati da će vas služiti dugi niz godina. Kako ni sama cijena nije pretjerano velika, redovito mijenjanje pojasa neće pretjerano opteretiti vaš novčanik.

 



Prsluci

Prsluci za olova su nastali na temeljima olovne ploče. Kako se u zimskom ribolovu neophodno opteretiti sa velikom količinom olova, u cilju postizanja negativnog balansa na malim dubinama, osim samoga pojasa, potrebno je koristiti i olovnu ploču koja se remenjem pričvrsti za leđa, slično ruksaku. Radi se najčešće o ploči težine od 4-6 kg, što uglavnom predstavlja dovoljno opterećenje. No, zbog svoje krutosti, prilikom zaranjanja nerijetko dolazi do pomicanja ploče u svim smjerovima.
 

Nasljednik legendarne olovne ploče je prsluk za olova. Radi se o neoprenskom prsluku koji sadrži, najčešće s unutrašnje strane, džepove u koje su umeću olovnice. Isto tako, sadrži remenje kojima se fiksira na leđa ronioca. Zbog svoje gipkosti, prsluk se minimalno pomiče, te je danas gotovo nemoguće u prodaji naći klasičnu olovnu ploču.
 

Olova za noge su još jedan način kako pravilno rasporediti težinu za što bolji balans. Radi se uglavnom o sačmom punjenom neoprenu, kapaciteta od 0.5 - 1 kg, koje se uz pomoć čičak – trake ili kopče pričvrsti za gležnjeve, te na taj način neutralizira plovnost donjeg dijela tijela. Kod ronjenja na velikim dubinama koristimo olovnu “štrucu”, tzv. brazilianu, a sistem korištenja je slijedeći. Zaranjajući sa znatno većom količinom olova nego što nam je potrebno (braziliane su teške oko 4- 5 kg), ronioc brzo stječe negativnu plovnost, te na taj način minimalno troši svoju energiju na uron. Dolaskom na željenu dubinu, olovo odbaci, te se povratak na površinu odvija bez istog. Braziliana se poveže konopcem na signalnoj plutači, što omogućava jednostavno vađenje na površinu. Isto tako je moguće odbacivati i cijeli pojas, no zbog velike težine i nepraktičnosti, ovakav potez se najčešće koristi samo u slučajevima nužde.
Balans

Samo balansiranje je individualna stvar, no ipak postoje neka pravila. Balans ovisi uglavnom o načinu lova, dubini, debljini odijela, plovnosti samog ronioca, itd. Tako je u ljetnim mjesecima, kada se najčešće lovi duboko, potrebno staviti manje utega, dok se u zimskom periodu potrebno opteretiti sa velikom količinom. Nepisano pravilo za klasičan (lov do 15-tak m) bio bilo cca 1 kg olova na svakih 10 kg težine, no to i ne mora biti pravilo, kako sam već napomenuo.

Svi ronioci koji počinju sa upoznavanjem čari mora, već sa prvim ulaskom u more, upoznaju se sa vještinom balansiranja olovima. Balans je jako važan kako ne bismo trošili dragocjenu energiju, a samim time i smanjili boravak pod morem. Nije dobro staviti premalo, no ne valja imati niti previše olova. Zato je najbolje napraviti nekoliko probnih urona prije samog početka podvodnog ribolova i dodati ili smanjiti količinu olova. Iskustvom će ovo određivanje količine olova prijeći u rutinu.


Tekst: Matko Vojković