Lov lubina (2) - Tehnika lova i kombinirano ponašanje

Podvodni ribolov
Typo

Tehnika lova koja nam je također jako bitna za lubina jest kombiniranje šulje, čeke, prikradanja i lova po površini. Razlika između jakih i vikend ribolovaca je jednostavna - ULOV ! Konkretno, kada sam lovio klasičnim čekama brancine, tada sam mislio da imam odlične ulove, ali iz sadašnje perspektive ti ulovi su bili osrednji.


Kombiniranje raznim tehnikama je nešto što dođe samo s vremenom, ali treba biti strpljiv i uporan i treba slušati samoga sebe, opustiti se i bez obzira na uvjete ići za instinktom predatora koji je u svima nama.
Ako smo konstantno na moru i pratimo ribu kako se kreće, odradili smo trećinu posla, sada se moramo približiti ribi i naravno doći u mogućnost gađanja iste.


Najčešće brancina lovimo klasičnom čekom u dubinama od 0 pa do 7-8 m, u lovu tom tehnikom moramo paziti  na opremu, mimetizam, (mimetična maska ili odijelo će pomoći ali samo na trenutak jer brancin jako dobro vidi), to bi značilo da se moramo jako dobro sakriti pogotovo u bistrom moru ili u vrijeme lagane bure gdje i mutniji akvatoriji budu bistriji.
Kod lova čekom dobro je spustiti se vertikalno do dna ako imamo  dubinu od nekoliko metara i po samom dnu kliziti niz kurenat nekoliko metara a da ujedno budemo tihi i poprilično skriveni dok ne upadnemo u nekakvu škrapu, iza nekakvog kamena ili pak dobro skriveni u posidoniji.

 


Lubin ako je u blizini najčešće u uvjetima mirnog mora dolazi frontalno ili sa vanjske odnosno bočne strane, imajmo na umu da su uvjeti u takvim slučajevima vrlo dobri ali za ribu, koja će bočnom linijom osjetiti svaki naš potez i najbitnije - vidjeti svaki naš pomak.
Ako smo dobro postavljeni i dobro skriveni i riba nam dolazi niz kurenat, na korak smo do naše lovine samo je moramo pogoditi.
Najkritičniji dio je upravo taj pri dolasku ribe na harpun ili dok kruži pred puškom bez da nam daje bok, u takvim slučajevima često riba krene naglo u bijeg i nema se baš namjere vratiti u domet. Moramo uvijek paziti na oči, naše su oči velike i lako ih ta riba vidi pa jednostavno moramo biti brži u ciljanju i u gađanju  prije nego nas ona prepozna kao predatora jer je tad kasno za našeg brancina. Dobro je zažmiriti da nas riba ne uoči.


Kod lova čekom moramo uvijek paziti da nas riba osjeti ali pri samom zaronu jer će zbog vibracije krenuti u tom smjeru, naknadno pazimo da budemo čim tiši pri klizanju uz samo dno bez da nam olova lupaju po dnu ili pravimo cirkus perajama koje uvijek ali baš uvijek moramo držati prilijepljene  za dno.
Ista tehnika u uzburkanome moru biti će nešto jednostavnija jer buka valova pokriva naše greške. međutim otežava nam lov u plićem gdje po jačem moru doslovno lebdimo ako se dobro ne zalijepimo za dno i najčešće se držimo rukom i nogama u nekoj škrapi.
Tada je riba aktivnija i lakše prilazi i daje bok a naš je zadatak biti dovoljno negativno plovni kako bi lakše ciljali i gađali pa i došli do pogotka u djeliću sekunde.

Druga meni osobno najdraža tehnika je tehnika šuljanja. Možemo se i dijagonalno spustiti na dno, napraviti 15 metara i pregledavati dno i okretati glavu gotovo 360 stupnjeva.
Ako vidimo ribu i ona nas uoči ali ne prilazi treba je izazvati, i tu imamo problem.


Kada uočimo ribu, bez da je ona vidjela nas dobro je praviti lagane vibracije – primjerice grebanje prstom po kamenu ili pak lagani zvuk gumicom za usta ili ponekad i najbolje pustiti par balončića zraka ali vrlo mala, nerijetko riba prilazi. U tom slučaju moramo biti vrlo dobro skriveni i unaprijed namjestiti pušku prema našem lubinu, i ako sve ide po pravilima lako ćemo doći do pogotka.
Ako nas je lubin vidio prvi (pogotovo veći primjerci) a nakon toga mi pravimo bilo kakve zvukove, teško da će nam riba prići.  Tada je najbolje pričekati jer riba se obično ponaša na dva načina:
Odlazi malo brže, napravi malo veći radijus oko nas i prilazi nam bočno ili odlazi velikom brzinom u bijeg pa se naglo okrene i vrati velikom brzinom, a spreman je na ponovni  bijeg svakog trena.


U obje varijante moramo pratiti riblje ponašanje kako bi se znali snaći u par sekundi odnosno namjestili pušku ponovno u smjeru kojem bi se lubin mogao vratiti.
Ima još jedna opcija koja nam ide na ruku, ako već i nismo sigurni da nas je riba vidjela prije nego mi nju, dovoljno je pri njezinom laganom odlasku ići lagano nazad i skrivati se kao da ne želimo da nas vidi, poput sipe.
Tada riba zna naglo skrenuti u našem pravcu, oprezna i teško ju je pogoditi pa je nužno dobro se pripremiti i namjestiti pušku ili gubimo ribu.


Ove varijante lova čekom i šuljom ponajbolje prolaze u bistrim uvjetima, a kada su uvjeti nešto mutniji čekom će biti lakše loviti brancina ali će nam biti teže prići, dok išuljavanjem možemo prijeći veći dio terena u zig-zag formaciji kako bi izazvali ribu koja u mutnome najčešće prilazi iz svakog smjera a najmanje frontalno.
U mutnome predlažem da kombinirate tiho išuljavanje pa pravite zvukove blizu mikrolokacija koje vam daju ribu, dok u uvjetima jakoga mora šuljanje može trajati 7-8 metara pa je najbolje stati i biti okrenut najčešće prema vani odnosno dijagonalno a ne paralelno uz obalu jer su tada su šanse za lov veće.


Prikradanje je isto tako dobra opcija, pogotovo u bistrim uvjetima u visokoj vodi kada među grote i u kanale plutamo ili se jednostavno šuljamo između kamenja i budemo mirni.
U takvim uvjetima lako je moguće da nam lubin ( pogotovo u mrijestu) i to u jatu od desetak jedinki prođe na 10 cm od harpuna bez da nas primijete. Na puntama dobro je zapamtiti kako riba i gdje prolazi na taj način nakon što smo odradili nekoliko čeka ili šulja možemo se sakriti plutajući ili jednostavno biti statični u 30 cm vode i čekati priliku za hitac. I u takvom lovu možemo izazvati ribu zvukovima pa i lupanjem peraje po površini. Lupanje peraje po površini prolazi kada nam je teren velik i kada smo na seki koja pada na većoj dubini. Tu branci znaju prići, bit je samo da na vrijeme zaronimo i nađemo prikladan smještaj gdje ćemo se sakriti.


Lupanje peraje po površini najčešće koristim po uzburkanom moru ili kada prođem cijelu lokaciju bez da naiđem na živo biće. Na ovaj način možemo primamiti ribu koja nije posve u kraju ili koja patrolira na desetke metara od obale.
E sada, najbitnije je kombinirati tehnike i privlačiti ribu kako bi je mogli gađati u svakakvim uvjetima mora.
Loviti u uzburkanome moru kada nema ama baš ni jednog broda na moru zbog jakog juga ili bure nije baš najjednostavnije, ti su uvjeti extremni i konkretno opasni.


Loviti po južini ili buri je zabavno i ribu je lakše prevariti ali onda kada paraglaideri izlaze iz mora i kad koće vezane u porat odlaze u marine na bolje vezove - e tada je pravo vrijeme za izlazak na velikog kapitalca nebitno o godišnjem dobu - tada pjena i val postaju naš element.
Ima mnogo jakih lovaca na tu riblju vrstu u Hrvatskoj i diljem svijeta ali lovaca u extremnim uvjetima je jako malo ja sam ih osobno upoznao nekoliko.


U situaciji jakog mora neće vam pomoći ni teretana ni statika a još manje dinamika, morate biti jako oprezni i vrlo smireni jer se nerijetko desi vrtoglavica i tada izlazite odmah iz mora bez razmišljanja o još jednoj čeki ili o kasnijem pokušaju. Tada idete van!
Uvjeti mora gdje je vidljivost manja od metra i gdje vam riba prođe preko puške a imate 7-8 kg olova više nego u svakodnevnom lovu nije baš za svakoga i zbog opasnosti ali još više zbog  frustracije koja vam mutljavina pravi, u takvim uvjetima najteže i najbitnije je  opustiti se na površini.


Ako se želite upustiti u takav lov to naravno nije nemoguće, ali vam treba neko vrijeme za privikavanje i tada predlažem da lovite u paru i ne idete direktno u val već za početak radite pozicije u nešto mirnijim uvjetima a ujedno najčešće lubin vreba upravo na takvim pozicijama.


Tekst: David Počekaj
Foto: Danijel Pizentić