Gađanje i približavanje ribi

Podvodni ribolov
Typo

Nevjerojatno je koliko, čak i iskusnih ronioca, zaranja s disalicom u ustima. Osim što je to pogrešno iz sigurnosnih razloga, ako ne omogućimo slobodan prolaz vode kroz disalicu tijekom urona, iz nje će se prilikom zarona izlaziti nakupljeni zrak i to vrlo bučno i vidljivo, u obliku mjehurića. Za ribe to predstavlja alarm za uzbunu.

Iz istog razloga uron također mora biti što je moguće tiši. Pokreti prilikom prelamanja moraju biti fluidni i bez pljuskanja, a perajama se počinje raditi tek kad kompletno nestanu ispod površine mora. 

Uhvatiti uskog cipla harpunom ili ostima pogoditi korpulentnog šarga u kakvom uskom procjepu svakako nije ista stvar što se tiče ciljanja. Isto tako, velika bi bila razlika kad bi se  gađao lubin u bijegu sulicom tipa „Tahitiana“ s jednim šiljkom ili, pak, peterozubim ostima. Iskusan podvodni ribolovac zna da upotreba harpuna pruža veću garanciju kad treba zadržati pogođenu ribu, pogotovo ako je većih dimenzija ili je jako borbena. Tu bi činjenicu trebalo uzeti u obzir čak i kad se ide u ribolov samo rekreativno, toliko da se osjeti more, bez neke ozbiljne namjere da se ulovi kapitalna kirnja, zubatac ili lubin. Naravno, upotreba harpuna može otežati lov srednje-malih riba. U početku to, doduše, može limitirati broj ulovljene ribe, ali s vremenom će nam upotreba harpuna omogućiti pune niske na kojima će nam svatko pozavidjeti, pogotovo što stalna upotreba harpuna utječe na usavršavanje ciljanja.

 

No, kako se cilja pod vodom? To je svakako pitanje koje si postavljaju svi početnici. Očigledan odgovor, da se cilja poklapanjem ciljnika na pušci s ciljem tj.ribom, ne pruža baš informaciju koja potpuno kompletira sliku o tome što se sve događa pod morem do trenutka kad prst pritišće okidač na podvodnoj pušci. Iskustvo nas uči da razni faktori ulaze u igru koja se zove uspješan ulov. Dobra vidljivost, kretanje i intezitet valova te vrsta podvodnog oružja među češćima su. Analizirajmo ih da bismo vidjeli na koji način utječu na ciljanje pod morem.

Bistrina vode (mora) npr. temeljni je element koji utječe na preciznost hitca. Neoptimalna vidljivost znatno smanjuje mogućnost pravodobnog uočavanja plijena, a time i mogućnost pravodobnog okretanja puške prema cilju. U mutnoj vodi ribe se pojavljuju iznenada ne dajući vremena ribolovcu da racionalizira situaciju.

Valovi predstavljaju sljedeći faktor koji utječe na ciljanje. Što smo pliće, to se više osjeća rad valova i to je teže zadržati mirno pušku na cilju. Na plitkoj čeki valovi stalno pomiču pušku, a uz to također zanose i ribu srednje-male veličine. Kod tehnike šuljanja stvari se još dodatno pogoršavaju, jer osim što teže ciljamo dodatno stvaramo buku prilikom kretanja pošto nas rad valova baca amo-tamo po dnu. 

Tip i model podvodnog oružja također treba uzeti u obzir kad govorimo o nišanjenju. Svatko od nas ima neki model koji mu idealno ili bar približno idealu paše bilo s obzirom na oblik drške, jednostavnost rukovanja, performanse ili neki drugi parametar. Preporučljivo je zato koristiti uvijek isti tip/model podvodne puške na koji smo navikli bez obzira na dužinu. Umjesto da npr. za lov po rupama koristimo jedan tip puške, za šuljanje drugi, a za duboku čeku treći, koristit ćemo isti model puške, ali različitih dužina. 

Nakon ovoga uvodnog dijela prijeđimo na razmatranje ciljanja s kratkim osvrtom na vrste podvodnih pušaka koje se koriste tijekom podvodnog ribolova.

U praksi se javljaju tri osnovna vida gađanja u podvodnom ribolovu. Gađati se može ciljajući, instinktivno ili u rupi.

Ciljanje se koristi prije svega tijekom klasičnog lova na čeku kad lovac može još u daljini uočiti potencijalni plijen te ima dovoljno vremena koncentrirano naciljati ribu. Puške će u tom slučaju bit vrlo duge, kako one na komprimirani zrak tako i one na laštike. Kod upotrebe ovih zadnjih, glavni je plijen generalno tzv. bijela riba koja se kreće na otvorenom te zbog toga velika početna brzina strijele ima nezamjenjivu važnost. „Zrakače“ se s druge strane najčešće koriste kod lova velikih pelagijskih riba. Njihova veća snaga sjedinjena s većom masom sulice većeg promjera daju superiornu energiju potrebnu za lakše probijanje mesa korpulentnog plijena.

Instiktivno gađanje uglavnom se koristi prilikom lova u mutnoj vodi, pogotovo služeći se tehnikom šuljanja. Klasične situacije su npr. kada se u mutnom iznenada „materijalizira“ sjena kakvog lubina ili kad se treba zaobići kakva zapreka koja nam ometa vidno polje, a iza se nalazi kakav šarag na paši. U tim uvjetima puške koje će se upotrebljavati obično će biti srednjih dužina. Zračne puške imaju prednosti u mutnoj vodi gdje se zahtijeva veća pokretljivost, dok je laštikače preporučljivo upotrebljavati na šuljanju u bistrijoj vodi kad se traži veća početna brzina hica, a pokreti puškom relativno su limitirani.

 

Gađanje u rupi možemo staviti na pola puta između gađanja ciljanjem i instiktivnog gađanja. Kod lova po rupama ključno je postaviti pravilan prilaz ribi ovisno o tipu dna na kojem se lovi. Ako se pronađu dugačke rupe-tuneli ili prostrane špilje u zidovima, staništa korpulentnih kavala, jata šaraga ili velikih kirnji, gađanje bi trebalo biti precizno kalkulirano, dakle ciljano. Ako se lovi na vapnenačkim grotama tzv. „siru“ ili nakupinama kamenja (npr. blizu valobrana ili na stepenicama gdje kamen prelazi u pjesak) gdje se riba stalno kreće i premješta iz rupe u rupu, što može dovesti lovca do ludila jer ih konstantno uočava čas ovdje čas ondje, nema druge varijante nego gađati instiktivno. U tom slučaju koristit će se kratko do srednje dugo oružje opremljeno ostima, a puške na zrak su tu u prednosti. U dugim, pak, rupama, „laštikača“ se pokazala vrlo korisnom mada ponekad njena manja snaga, kod lova kirnji npr., može predstavljati slabost i tada je bolje koristiti zračnu pušku.

Pređimo sada na opis kako napraviti najbolji prilaz plijenu. Do sada se gotovo uvriježilo mišljenje da skoro sva riba već zna čitati i pisati – prepoznaje, naime, ronioca naoružanog podvodnom puškom, čini se, štoviše i tip puške tako da zna do koje mu udaljenosti smije prići. Kad smo, pak, bez puške, čini se da je riba mirnija i pušta nas da joj se više približimo. Znajući to, temeljni zadatak postaje što više sakriti pušku tijekom podvodnog ribolova. Uron, dakle, treba biti postavljen na način da se puška nakon zaranjanja povlači iza i priljubljuje uz tijelo kako bi se što manje vidjela prilikom spuštanja ronioca do dna. Neposredno prije doticanja dna ruka se lagano pruža naprijed spremna da odapne hitac. Kompletan stav i ponašanje lovca u susretu s ribom trebao bi biti neagresivan. 

Postoje tisuće sitnica koje kad se primjene sprečavaju da ionako oprezne ribe postanu još sumnjičavije. To su sitne smicalice koje se uče iskustvom. Kako bismo donekle ilustrirali o čemu govorimo naglasit ćemo par tipičnih pogrešaka koje obično rade početnici, kao npr. način upotrebe disalice, ponašanje tijekom urona ili tehnike perajanja tijekom kretanja na površini.

Nevjerojatno je koliko, čak i iskusnih ronioca, zaranja s disalicom u ustima. Osim što je to pogrešno iz sigurnosnih razloga, ako ne omogućimo slobodan prolaz vode kroz disalicu tijekom urona, iz nje će se prilikom zarona izlaziti nakupljeni zrak i to vrlo bučno i vidljivo, u obliku mjehurića. Za ribe to predstavlja alarm za uzbunu. Iz istog razloga uron također mora biti što je moguće tiši. Pokreti prilikom prelamanja moraju biti fluidni i bez pljuskanja, a perajama se počinje raditi tek kad kompletno nestanu ispod površine mora. Slično važi i kod plivanja perajama na površini. One se moraju nalaziti ispod površine vode ne stvarajući pljuskove i jake valove koji se prenose do osjetilnih organa riba. To naročito važi ako se krećemo plićakom uz obalu. U  kraju treba pripaziti i na udaranje peraja u stijene (zato iskusni „šuljatori“ znaju koristiti kraće peraje, pa čak i staromodne gumene). 

Ti primjeri ne služe toliko da se bolje približimo ribi koliko da se izbjegne situacija u kojoj će se ribe još u daljini razbježati ne pružajući nikakvu šansu ribolovcu, gubeći na taj način potencijalnu priliku da se ulovi riba u zoni u kojoj se operira.

Na kraju se vratimo na gađanje odn. podvodne puške i recimo par riječi o kočnicama podvodnih pušaka. Pritom se poglavito misli na, obično plastičnu, polugu koja svojim pomicanjem ljevo-desno sprečava pomicanje okidača. Takav je sustav već naočigled upitan. Koliko puta se dogodilo da se takav tip kočnice slučajno malo pomakne blokirajući nehotično na taj način polugu okidača i baš kad je pred puškom ulov života, puška ne želi opaliti. Gotovo svaki podvodni ribolovac koji je imao priliku loviti puškom s takvim sustavom kočnice imao je sličan slučaj nenamjernog blokiranja i gubitka plijena radi toga. S druge strane, ako je poluga kočnice plastična, tijekom (intenzivne) upotrebe se može „potrošiti“ odn. izglodati, pa se isto tako sama može otkočiti i onda kad to ne želimo što je mnogo opasnije od prethodnog slučaja. Kočnica u biti najveću funkciju ima kad se ne roni odn. lovi. S obzirom da se (zakonski) napeta puška ne smije nositi kako na kopnu tako niti u plovilu, smisao kočnice zapravo se gubi. 

Ulaskom u more i napinjanjem puške ronioc praktički počinje lov (nemojte misliti da se riba ne pojavljuje odmah kod ulaska lovca u more) i zakočena puška više smeta nego koristi. Iz tog razloga iskusni podvodni ribolovci potpuno skidaju odn. demontiraju kočnicu iz svojih pušaka. Kod pušaka na laštike ta radnja nije neki problem i nije ju teško izvesti čak i početnicima, ali kod zračnih pušaka treba biti oprezniji. Najprije svakako treba ispustiti zrak iz spremnika. Tko nije vješt s tehnikom i ne pozna dobro način rada i sve detalje mehanizma kod zračnica bolje je da tu operaciju prepusti specijaliziranim servisima. Kad se kočnica izvadi, ostaje rupa koja otvara direktan pristup mehanizmu za okidanje. Može se dogoditi da strana tijela (grančice, komadići stijene...) uđu u taj otvor i začepe mehanizam. Rješenje za takve situacije je komadić izolacijske trake kojom se prekrije otvor nastao vađenjem kočnice. 

To su bili samo neki osnovni elementi podvodnog ribolova vezani uz gađanje i približavanje ribi s kojima će se podvodni ribolovac početnik susresti. Vremenom i stalnim bavljenjem tim sportom doći će i iskustvo, a njime i sitni trikovi kojima će se unaprijediti vještina podvodnog ribolova. Neke od tih trikova obradit ćemo u sljedećim člancima.

 

Tekst i foto: Alan Černava